Bivša premijerka unatoč političkom stažu i anđeoskoj pojavi nije uspjela nadmašiti sedmog najbogatijeg čovjeka Ukrajine, krajnje ironičnog zanimanja. Čovjek je vlasnik tvornice čokolade Roshen, koju je ovih dana obećao prodati da bi se posvetio svom predsjedničkom mandatu.

Malo je onih u Ukrajini koji nisu primijetili raskorak između predizbornih obećanja i vladanja demokratskih vođa nakon izbora. Jedino opipljivo što se dogodilo Ukrajini od kada imaju demokratske izbore jest rastući jaz između najbogatijih i najsiromašnijih slojeva društva.

Zgrade banaka dominiraju ulicama gradova koje smo imali prilike vidjeti, a prizori zlatne WC školjke svrgnutog predsjednika Viktora Janukoviča izazivale su mučninu i bijes i van te države, baš zbog nejednakosti i niske ukrajinske prosječne plaće. Tih 300 eura dodatno je izgrickala nedavna inflacija, pa se pored ogromnog broja nezaposlenih, ona kreće oko samo 250 eura.

Sirotinja spava po parkovima (FOTO: Lupiga.Com)

To, naravno, znači i da nemali broj Ukrajinaca bar osam sati života dnevno izdvaja za plaću ne veću od 150 eura. Iznos je to koji, govore nam domaćini, ne pokriva troškove stanovanja i prehrane.

Po hrvatskim kriterijima piće i hrana su vrlo jeftini: dođete li u centar Rivna, možete pronaći fino uređeni restoran u kojemu je najskuplje jelo - devet kuna. Zato nije rijetkost da vam kao ideja sine umiroviti se ondje s hrvatskom penzijom.

Jezik ionako ne može biti srodniji balkanskim jezičcima - riječi koje Ukrajinci koriste nalikuju našima, samo s različitih govornih područja: dažd je kiša, pomidor je rajčica, rahun je račun... Poznavanje ćirilice dovoljno je za razumijevanje natpisa. 

Poginuli od početka Euromaidana do Janukovičeva bijega. U pozadini - Ševčenko i gradsko kino koje zauzima centralnu poziciju u gradu Rivno (FOTO: Lupiga.Com)

No, vratimo se izborima. Usprkos svim dosadašnjim debaklima demokratski izabranih vlasti, izlaznost na izbore u Ukrajini je uglavnom visoka. Za razliku od Hrvatske, gdje se 25. svibnja jedva doteturalo 24 posto glasača na europske izbore, Ukrajinci su imali možda i najproeuropskije izbore na cijelom kontinentu, s izlaznošću od 55 i kusur posto.

Na istoku, gdje su se uoči izbora događale otmice članova biračkih odbora te gdje su nestali promatrači OSCE-a, izlaznost je bila niža nego na zapadu zemlje.

Želja je bila dobiti predsjednika u prvom krugu, budući da izbori sami po sebi nose samo nerede i ubojstva. Jedan takav pokolj, ubojstvo jedanaest rezervista, dogodio se u Donjecku u četvrtak, zbog čega su i u zapadnim gradovima zatvoreni noćni klubovi u danima koji prethode izborima - kako zbog žalosti, tako i zbog sigurnosti.

Dućan  gdje ne može kupovati 99 posto građana Rivna. Jedna ukrajinska hrivnja je inače oko 50 lipa, a ove figurice od jantra su zbilja sitne (FOTO: Lupiga.Com)

Zapad Ukrajine potpuno je drugačija slika te zemlje od one koje smo navikli gledati otkada su se majdani - glavni trgovi ukrajinskih gradova, počevši s onim u glavnom gradu Kijevu - pretvorili u bojišta između demonstranata i policije, da bi ih kasnije u vijestima zamijenili krvavi prizori iz istočnih pokrajina s većinskim ruskim stanovništvom.

Ovaj dio zemlje živi normalno, no uz strah koji se prikriva do momenta kada sa stanovnicima ne progovorite o borbama proruskih separatista i ukrajinskih represivnih organa. Osjeti se i povišen nacionalni tonus: na brojnim zgradama istaknute su ukrajinske zastave, a na centralnim trgovima gradova panoi s fotografijama preminulih u borbama s policijom od kraja studenog, kada je odbijen sporazum s Europskom unijom i kada započinju demonstracije; pa do kraja veljače, kada je omraženi Janukovič pobjegao u Rusiju. 

'Suze Julije Timošenko' u kišnom Lavovu (FOTO: Lupiga.Com)

Za razliku od dekadentne ukrajinske elite, slika izbornih dana na zapadu Ukrajine odaje strogu disciplinu lokalnog stanovništva.

Potpisnica ovog teksta je, naime, imala sreću da u Ukrajinu pođe po dužnosti promatračice Europske mreže organizacija za promatranje izbora (ENEMO), iz čega je proizašla prilika za obilazak desetak sela na potezu od grada Rivna, veličine Splita, do Dubna, veličine Vinkovaca. Sreću, zato što je to bio susret sa nekom vrstom svečanog protokola, pa tako i kroki prikaza svakoga od tih sela.

Izložba tradicionalnog veza kao pozadina biračkim kutijama (FOTO: Lupiga.Com)

Birački odbori su s ponosom dočekivali međunarodne promatrače, neki od njih odjeveni u narodne nošnje, kao da su jedva dočekali pohvaliti se kako sve drže pod kontrolom.

Prostorije su nerijetko bile zakićene ručnim radom, cvijećem, svetačkim ikonama i nezaobilaznim žuto-plavim zastavama, a na jednom smo uočili i disko kuglu koja je, doduše, ondje bila i ranije budući da je to bio kulturni dom i improvizirana diskoteka. Šefica biračkog odbora Nina Pavluk ujedno i vodi tu diskoteku.

 Ova je gospođa ponijela četiri putovnice, ali ne da glasa umjesto svoje obitelji, nego da ih ima SVE sa sobom (FOTO: Lupiga.Com)

Prije otvaranja birališta, ukrajinska se nacionalna himna orila tim javnim ustanovama, a nakon nje uslijedila je minuta šutnje za poginule od studenog do veljače.

Nerijetko se na licima birača moglo vidjeti kako ponosni na sebe traže poglede po prostoriji ne bi li se uvjerili da je njihova gesta ispunjenja građanske dužnosti bila zapažena: nakon što su lagano smjestili listić u kutiju, slijedilo je "zakucavanje" laganim udarcem ruke. Najmlađi birači su dočekivani s cvijećem i bombonijerama, a na biračka mjesta dolazili su i čitavi svatovi, koji bi zatim pozivali promatrače da im se pridruže u slavlju. 

Gradski trg u petak i u subotu, kada nema traga promidžbenim šatorima (FOTO: Lupiga.Com) 

Prebrojavanje glasova vršilo se u atmosferi vojničke discipline - predsjednici odbora su u ime transparentnosti strogo izvikivali imena kandidata: Porošenko! Timošenko! Porošenko! Ješko!... A drugi članovi odbora bi žurno nosili listiće na hrpice s imenom dotičnog kandidata.

Incidenti poput loše zapečaćenih biračkih kutija ili istovremenog glasanja više osoba na jednom biračkom mjestu, bili su rijetkost, često bez cilja da se izbori ukradu. Kada smo je upozorili na četiri umjesto dvije noge skrivene iza ukrajinske zastave koja skriva birače od pogleda, predsjednica jedinog nesavršenog biračkog odbora upitala nas je zbunjeno: "Oni su muž i žena, što da im ja radim?"

Šefica nesavršenog biračkog odbora, dama u crvenom, želi saznati što to promatrači pišu (FOTO: Lupiga.Com)

Ipak, najfascinantniji prizor poštivanja izbornog procesa bio je vidljiv u vrijeme predizborne šutnje: u subotu uoči izbora na ulicama Rivna nije bilo ni jednog štanda, niti jednog plakata s likom kandidiranih. Ako govorimo o disciplini građana, treba reći i da je klasični kriminal u ovom dijelu zemlje na niskim granama.

Pomanjkanje paranoje od lopova vidi se pogotovo u selima na zapadu Ukrajine, koja su okružena pašnjacima gdje krave i konji slobodno i lijeno pasu i preživaju, bez nadzora.

Two legs good, four legs bad situacija (FOTO: Lupiga.Com)

Iako nije teško zamisliti političku elitu koja se iz čiste obijesti kupa u šampanjcu, regularna raja na velikoj većini prodajnih mjesta ne može kupiti alkohol između 22 i 8 sati ujutro, jer država vodi brigu o njihovom uživanju u štetnim tvarima. Cigarete su prognane iz zatvorenih prostora, no teško da ćete pronaći odbačeni opušak na pločniku.

Većina kafića u Rivnu radi do 11 sati navečer i ni minutu dulje, uz iznimku malobrojnih diskoteka. Psi lutalice na ulicama tog grada mirno koegzistiraju sa stanovnicima, dlaka im sjaji, a na ušima nose oznake da su cijepljeni. 

San pravednika, samo tri metra od autobusne stanice (FOTO: Lupiga.Com)

Tek ono što se dogodilo nakon zatvaranja birališta, pobudilo je sumnju da su Ukrajinci možda "požurili" izbore na način da izaberu pobjednika u prvom krugu. Proeuropski predsjednik je počeo slaviti već oko 21 sat, premda su kutije tada tek putovale prema regionalnim centrima izbornih povjerenstava; da bi oko ponoći pali serveri nacionalnog izbornog povjerenstva.

Brižno i transparentno prebrojani glasovi se zato nisu mogli unositi u elektroničku evidenciju. Bilo kako bilo, predizborne ankete su svakako ukazivale na Porošenkovu pobjedu, a ako ste upitali bilo kojeg dobronamjernog Ukrajinca, drugi krug je doživljavan kao bespotrebno rasipanje vremena, novca i krvi. 

Ako se krađa dogodila, dogodila se preko kompjutera. Na slici: područno izborno povjerenstvo u Dubnu (FOTO: Lupiga.Com)

Izuzme li se činjenica da je crna ekonomija prilično jaka, da tržnice ne udovoljavaju strogim europskim pravilima pa se hrana izlaže na suncu te da je korupcija na nacionalnoj razini tolika da su vlasti uspjele zamračiti čak petinu proračuna za liječenje oboljelih od AIDS-a, kojih je 250.000 u toj zemlji; u ovim gradovima vlada "europejština" na entu, vodimo li se predrasudom da u EU sve funkcionira po špagi. 

Unija za Ukrajince na zapadu i dalje predstavlja Arkadiju, iako je više od desetljeća zanemarivala ovu veliku slavensku zemlju, da bi joj u sklopu Sporazuma o pridruženju EU postavila trgovinske uvjete koji se po svojim "povoljnim" efektima za njihovu ekonomiju mogu usporediti s onima na koje je pristala Hrvatska

 
Prizor s tržnice u Rivnu (FOTO: Lupiga.Com)

Time je EU gurala Ukrajinu u ruke danas demoniziranim Rusima, koji su se nedavno vlastima koje će biti svrgnute pojavili s jeftinijim plinom i financijskom pomoći te uvjetom da se odbije Sporazum o pridruživanju EU.

Nezahvalno je u političkom kaosu u Ukrajini donositi zaključke, teško je simplificirati stvari i izbjegavati zamke o tipičnoj podjeli na Zapad i Istok, no odbijanje Sporazuma jest bio početak demonstracija, nakon kojeg je uslijedilo odcjepljenje Krima i, u konačnici, rat na istoku.

Porošenkove čokolade (FOTO: Lupiga.Com)

Na prvim protestima u Lavovu na Aveniji slobode pojavilo se nekoliko stotina ljudi, koji su protestirali protiv Janukovičevog stopiranja europske budućnosti Ukrajine, priča nam Marjana Mazurak iz Lavova.

Taj broj popeo se na nekoliko tisuća kada su do Lavova stigle vijesti o premlaćivanju i ubojstvima demonstranata u Kijevu. Ona, baš poput Irine iz Rivna, ne razumije zašto Rusija cjepka njenu zemlju.

 Pašnjaci u Ukrajini kao da su izašli iz Windowsovih galerija fotografija "desktopuša" (FOTO: Lupiga.Com)

"Nije mi jasno što će Putinu Krim ili industrijske pokrajine na istoku, Rusija je tako velika i bogata", kaže nam Irina.

Obje nam govore i o potpunom kolapsu medija u toj zemlji, od kojih je kredibilnih ionako bilo malo, a ugušeni su sječom neposlušnih kadrova. Za informiranost istoka Ukrajine brine se Rusija, a u toj ratnoj propagandi zbilja je teško razaznati tko objavljuje prave brojke poginulih, tko provocira sukobe pa čak ni u čemu je stvar kod pokušaja otimanja istočnih pokrajina Ukrajine, koje jesu industrijski bogate, ali istovremeno i subvencionirane od strane centralne vlasti.

Otirač za noge (FOTO: Lupiga.Com)

Ipak, središta ova dva grada, Rivna i Lavova, osim po spomenutom panou i povremenom defiliranju malih skupina vojnika ili civila odjevenih u improvizirane vojne odore ne svjedoči da se u toj državi zbiva rat. Bijes prema Rusiji i predsjedniku Vladimiru Putinu je vidljiv, i to kroz letimičan pogled na ponudu suvenira.

Među poklonima koje možete ponijeti doma iz "austrougarskog" ukrajinskog grada Lavova, nudi se otirač za noge s Putinovim licem. Također, u Srpskoj ulici, u proslavljenoj Lavovskoj turističkoj atrakciji, tvornici čokolade (koja nije Porošenkova) možete kupiti čokoladnog Putina s Napoleonovim šeširom ili pak ruskog predsjednika koji ljubaznim naklonom skriva bombu koju drži iza leđa. Magneti s Putinom portretiranog s Hitlerovim brčićima i knjižice naslovljene s "Nacizam Putina i Janukoviča" nadohvat su ruke prolaznicima na centralnom trgu Rynok.

Unatoč teškoj situaciji u kojoj se nalazi radnici Ukrajine, lik socijalistâ iz njihove povijesti poput Ivana Franka, neće krasiti suvenire; oni su rezervirani za domoljubnog pjesnika i slikara Tarasa Ševčenka te kontroverznog lidera Organizacije ukrajinskih nacionalista, Stepana Bandere.

Bandera dominira u hrpi suvenira (FOTO: Lupiga.Com)

Treba reći da u Lavovu prilično popularni Bandera, "ukrajinski Ante Pavelić" kako su si ga pojednostavili Hrvati u posjeti, ipak ima nešto čistiju biografiju od našeg kolaboracionista. Nacističke su ga vlasti i oslobodile iz zatvora, ali su ga i pritvorile.

Njegova organizacija jest sudjelovala u deportacijama i ubojstvima desetaka tisuća Poljaka, Židova i Rusa u vrijeme Drugog svjetskog rata, no povjesničari brane Banderu tezom da je on osobno veći dio tog progona proveo smješten u koncentracijskom logoru Sachsenhausen u njemačkom Oranienburgu.

Ondje je završio jer je, za razliku od uzornog kvislinga Pavelića, zagovarao ukrajinsku nezavisnost preagilno za nacistički ukus, a i u svojim je javnim istupima progovarao protiv rasizma. Iako mu je veći dio obitelji završio u Sibiru, dva brata poginula su mu u Auschwitzu, navodno od ruku logorašâ iz Poljske...

 
Statua Franka okrenuta prema fakultetu koji nosi njegovo ime (FOTO: Lupiga.Com)

No, čemu služi povijest, ako ne falsificiranju? Za ruske će medije Bandera biti i ostati najkrvoločniji nacist koji je ikad prošetao Europom, a njegovi sljedbenici iz Desnog sektora fašisti s iskeženim očnjacima koji će zarežati na vas ako prošećete zapadom zemlje. U stvarnosti, oni zagovaraju cjelovitost zemlje, ulazak Ukrajine u EU, službeno se ograđuju od bilo kakvih poveznica s nacizmom i, makar gledano kroz izbore, birači ih baš i ne doživljavaju ozbiljno.

Dojam koji ostavlja nacionalistički zapad Ukrajine na slučajnom prolazniku jest da je tamošnji nacionalizam, čak i u ovom ratnom periodu, puno blaži od onog genocidnog koji se mogao vidjeti na Balkanu u vrijeme jugoslavenskih ratova. No, ne treba ni ovome progledati kroz prste.

Naime, ne treba zaboraviti da je jedna od prvih ideja vlasti nakon bijega Janukoviča bilo ukidanje službenog ruskog jezika u predjelima kojima dominira ta manjina, što je zbilja apsurdno uzme li se u obzir rasprostranjenost tog jezika. 

 
Čokoputin u manufakturi čokolade u Lavovu (FOTO: Lupiga.Com)

Europska propaganda - koja je polako, ali postojano godinama izjednačavala nacionalizam i socijalizam, što se vidi i na komentarima o trijumfu "radikalnih stranaka" na europskim izborima, odnosno izjednačavanjem SYRIZA-e te rasističkog i antisemitističkog Nacionalnog fronta ili Jobbika - djelomično je polučila uspjeh. I to se opet vidi na sličicama: srp i čekić jednako se gazi kao i svastika na suvenirima, a niz Lenjin i Staljin nastavljen je likom omraženog Putina.

Sjećanje na Gladomor, odnosno Holodomor iz vremena Staljinove strahovlade, kada je više milijuna Ukrajinaca ubijeno glađu, drži se živim zadnje subote u studenom svake godine. Za to je najzaslužniji bivši predsjednik Viktor Juščenko, koji je inicirao izgradnju memorijala u Kijevu gdje se građani okupljaju odaju počast preminulima paljenjem svijeća.

 
Ovo je, ne zaboravimo, europejski (FOTO: Lupiga.Com)

Unatoč Holodomoru, Irinino je iskustvo da se mnogi sjećaju socijalizma s nostalgijom, iako se dogodio slom parlamentarnih stranaka sa socijalističkim predznakom. One jesu izumrle, ali socijalizam nije tabu i "definitivno nije izjednačen s fašizmom", kaže nam ona.

"Naši su roditelji živjeli u socijalizmu i sviđalo im se to. Imali su sigurne plaće i vjerujem da bi se mnogi vratili u to vrijeme, vrijeme mira", govori nam. 

Ukrajina - zemlja u kojoj se narodne nošnje furaju i izvan folklornih događaja (FOTO: Lupiga.Com)

No, nakon svih promašenih izjednačavanja balkanskih ratova s ovim u Ukrajini, izbor oligarha na čelo tako socijalno raslojene države - koja ponovo otkriva ukrajinski patriotizam i zbog rata za cjelovitost zemlje na drugo mjesto stavlja sva ostala (ekonomska) pitanja - dozvoljava paralelu s ovim prostorima: nacionalni preporod Ukrajine teško da bi mogao za posljedicu imati nešto mimo daljnjeg produbljivanja nejednakosti. 

UPOZORENJE ZA KRAJ: Nedaleko od Rivna nalazi se i predivni prirodno-industrijski fenomen zvan Tunel ljubavi. Ono što o njemu na internetu ne piše jest to da njime suvereno vladaju komarci. Tko ondje postavi štand s Autanom, sljedeći je oligarh (FOTO: Lupiga.Com)

Lupiga.Com