Od ruske agresije na Ukrajinu 2022. godine Holodomor kao genocid nad Ukrajincima prepoznale su gotovo sve članice Europske unije. Za to je možda i najzaslužniji zaboravljeni velški novinar Gareth Jones. On je, naime, jedini zapadni novinar koji je mogao slobodno tumarati Staljinovim Sovjetskim Savezom što umnogome može zahvaliti nacistima kojima je bilo iznimno važno da Zapad sazna za glad u Sovjetskom Savezu. U nepunih 30 godina života, Jones je dvaput otet. Prvi put doslovce, što ga je i koštalo života, a drugi puta - posmrtno. Za života su ga iskoristili nacisti, a gotovo stoljeće kasnije, mira mu ne daju ni Ukrajinci.

Masovna glad koja je 1933. godine pogodila Sovjetski Savez po nekim je procjenama odnijela između pet i deset milijuna žrtava. Komunistički režim uporno je poricao događaje gotovo do samog kraja postojanja, kada je 1989. godine konačno priznao katastrofalne posljedice gladi koje je negirao više od pola stoljeća. Vijest o masovnoj gladi što je pogodila dijelove SSSR-a prvi je na Zapad donio Gareth Jones koji i do danas ostaje jedini zapadni novinar i direktni svjedok tragedije u SSSR-u.

NA BIRALIŠTIMA S BRAĆOM UKRAJINCIMA: Tamo je Putin od čokolade

BORIS RAŠETA: Fotografije predrevolucionarne Rusije i hitleri iz naših sokaka

DRAGI DRUGOVI: Brutalni masakr s kojega je oznaka tajnosti skinuta tek raspadom SSSR-a

Pod utjecajem sovjetskih vlasti, svi tadašnji novinski izvjestitelji iz Moskve, na čelu s dobitnikom Pulitzera za 1932. godinu, Walterom Durantyjem iz New York Timesa, Jonesa su proglasili lažljivcem. Time su mu praktički uništili karijeru i nepovratno ga ocrnili. Dvije godine kasnije, Jones je pod nerazjašnjenim okolnostima otet na granici između Mongolije i japanske paradržave Mandžukuo da bi ga dva tjedna nakon otmice, samo dan uoči tridesetog rođendana, navodno, ubili kineski razbojnici. 

Kako je pak već zaboravljeni Velšanin postao aktualan, otkriva za Lupigu njegov pranećak Philip Colley koji, nakon smrti majke Margaret Siriol Colley i brata Nigela, nastoji očuvati sjećanje na novog velškog heroja kako ga danas nazivaju u Walesu i Ukrajini.

"Gareth Jones perfidno je iskorišten od strane ukrajinskih ultranacionalista", kaže pranećak velškog novinara, Philip Colley (FOTO: Privatni arhiv)

„Gareth je bio ključan u tome da Zapad sazna za milijune umrlih od gladi u Sovjetskom Savezu. Međutim, perfidno je iskorišten od strane ukrajinskih ultranacionalista”, objašnjava za Lupigu Philip Colley iz svoga doma u Hastingsu na jugu Engleske.

Do 2019. godine i filma ”Mr. Jones” u ukrajinsko-poljsko-britanskoj koprodukciji, za njega ni u Walesu nitko nije znao. Pet godina kasnije, Novinarski institut kijevskog Sveučilišta Taras Ševčenko dodjeljuje godišnju nagradu s njegovim imenom, dok mu u Walesu postavljaju spomen ploče, a u Ukrajini po njemu imenuju ulice.

„Od institucija je bio u potpunosti zaboravljen više od pola stoljeća. Sjećale su ga se tek njegove sestre i moja majka, odnosno Garethova nećakinja. No, u obitelji je oduvijek postojala svijest o tome koliko je Gareth bio iznimna osoba. Otprilike u vrijeme kada je moja pokojna majka otišla u mirovinu, Ministarstvo vanjskih poslova skinulo je oznaku tajnosti s dokumenata u kojima se spominje. Ta činjenica, zajedno s radoznalošću da o njemu sazna nešto konkretno, ponukala ju je da krene istražiti arhivsku građu što je obiteljsku predaju pretvorilo u konkretnu povijesnu rekonstrukciju iz koje je 2005. godine objavljena i opsežna biografija ("More Than a Grain of Truth", hrv. "Više od zrna istine", op. a.). Istovremeno, moj brat je sav arhivski materijal stavio na internetsku stranicu na kojoj i danas možete naći Garethov dnevnik koji je pisao dok je boravio u Sovjetskom Savezu”, prepričava nam Colley.

Ubrzo nakon toga, internetsku stranicu s materijalom koji je Gareth Jones prikupio tijekom boravka u Sovjetskom Savezu otkrila je i ukrajinska emigracija. 

„Većina ukrajinske dijaspore porijeklom je iz zapadne Ukrajine, odnosno pokrajine Galicije odakle je regrutiran dobar dio SS divizije Galicija. Pripadnici te formacije počinili su ratne zločine nad Poljacima i Židovima i tim je ljudima, kao i njihovim potomcima, u interesu da se ne priča o Holokaustu. Kao i svaka država, Ukrajina je nakon osamostaljenja trebala nove državotvorne mitove. Dijelom te kampanje je i promicanje Holodomora. S jedne strane da se ukaže na stradanje ukrajinskog naroda, ali s druge strane, i da se skrene pozornost s Holokausta u kojemu su učestvovali i sami Ukrajinci”, tumači Colley.

Kako objašnjava pranećak danas slavnog novinara, upravo ta nacionalistička struja otkrila je istraživanja njegove majke te se javila obitelji s namjerom da promovira rad Garetha Jonesa.

„Naravno, mojoj majci i obitelji taj je interes godio. Nakon desetljeća i desetljeća zaborava činilo se da se netko napokon sjetio njegove važnosti te ga odlučio valorizirati kako i zaslužuje. Vjerojatno je dijelom bila i sentimentalna, ali svakako nije znala o kakvim se ljudima zapravo radi kao ni njihove veze s nacizmom. Vremenom su se ti ljudi sve više uključivali u promociju mog praujaka i njegovog djela. To se događalo otprilike početkom 2000-ih kada je tadašnji predsjednik Ukrajine, Viktor Juščenko, pisao novu povijest svoje zemlje. To je, dakle, vrijeme kada se gradi novi nacionalni mit Ukrajine odvojene od Sovjetskog Saveza. Dijelom tog mita jest i narativ kako je Ukrajina žrtva namjerno izazvane gladi kojom se Rusi obračunavaju s Ukrajincima, a tekstovi koje je moj praujak pisao tridesetih godina prošlog stoljeća njima su bitni kako bi taj mit mogao opstati, premda prešućuju ono što je moj praujak pisao, a što im ne ide u korist”, objašnjava nam Colley.

Prvi potpisani članak o gladi u SSSR-u donio je The Evening Standard 31. ožujka 1933. godine, dva dana nakon što je Gareth Jones vijest objavio na novinskoj konferenciji u Berlinu (FOTO: Gareth Vaughan Jones Estate)

Raspadom Sovjetskog Saveza, a potom i udaljavanjem iz sfere interesa Rusije, Ukrajina je trebala nove nacionalne heroje, a jednoga je pronašla u dalekom Walesu. Jedna od priči kakvima smo na ovim prostorima, dijelom, i sami svjedočili devedesetih godina prošlog stoljeća. 

„Za njega niti u njegovom rodnom gradu Barryju nitko nije čuo dok se nije pojavio film 'Mr. Jones'. Kao i ostatak svijeta, i naši političari Garetha su upoznali iz tog filma. Sada je postao velški heroj ali je, na žalost, iskorišten u propagandne svrhe. Tijekom debate u velškom parlamentu nakon koje je Holodomor proglašen genocidom riječ 'boljševik' ni jednom nije spomenuta, kao niti kolektivizacija. Međutim, genocid se pojavljuje 24 puta, Rusija 11 puta, a Putin devet puta, iako Holodomor nema nikakve veze ni s Rusijom niti Putinom. Za glad su odgovorni boljševici i Staljinova politika kolektivizacije. Jasno je, dakle, da je to bila politička debata iskorištena u dnevno političke svrhe, a ne ozbiljna povijesna rasprava koja bi trebala utvrditi što se tridesetih godina događalo u Sovjetskom Savezu”, tumači naš sugovornik. 

Prema riječima pranećaka velškog novinara, službeni ukrajinski izvori povijesnu građu i svjedočanstvo Garetha Jonesa koriste vrlo selektivno, uzimajući samo dijelove istine koji podupiru njihovu tezu. 

„Na primjer, kada citiraju Garethove tekstove redovito odsijeku dijelove koji govore o gladi u drugim dijelovima Sovjetskog Saveza. Na taj se način stječe utisak kako on svjedoči samo o gladi i njenim posljedicama u Ukrajini. No, ukoliko pogledate o čemu je Gareth pisao kada je bio u Sovjetskom Savezu, ako prođete njegov dnevnik i tekstove, onda ćete shvatiti da je njegovo iskustvo puno bliže povijesnoj verziji Sovjetskog Saveza nego novim mitovima Ukrajine. Iz onoga što stoji u njegovim dnevnicima, kao i iz njegovih tekstova objavljivanih tada u novinama, Holodomor nije bio posljedica namjernog genocida jednog naroda već proizvod loše politike koja je izazvala glad svuda. Nakon što se u ožujku 1933. godine vratio iz Sovjetskog Saveza, Gareth u obraćanju medijima piše doslovce sljedeće: 'Nema kruha, umiremo!' Ovaj vapaj dolazi iz svakog dijela Rusije; iz (regije, op. a.) Volge, Bjelorusije, Sjevernog Kavkaza i centralne Azije'. Dakle, Gareth je pisao kako se ne radi o lokaliziranom problemu koji se tiče Ukrajinaca već je, po njegovim saznanjima, riječ o sveprisutnoj gladi. Pisao je i o uzrocima koji su, po njegovom mišljenju, kolektivizacija, dekulakizacija, sami seljaci koji su se kolektivizaciji opirali ubijanjem stoke kao i sovjetska politika izvoza žita”, govori pranećak Garetha Jonesa ogorčen načinom na koji se njegov praujak koristi u dnevnopolitičke svrhe.

Još od 1915. godine i snimanja legendarnog „Rođenja nacije” Davida Griffitha, izvorno nazvanog „Klansman” („Članovi klana”), pri čemu se misli na Ku Klux Klan, filmska industrija se koristi u propagandne svrhe. Pri tome, posve je nevažno da li će, kao u slučaju „Rođenja nacije”, od Ku Klux Klana napraviti nacionalne heroje i kreirati društvene probleme za sljedećih stotinu godina. Film "Mr. Jones", koji je 2019. godine režirala poljska režiserka Agnieszka Holland, temelji se na Jonesovom putovanju u Sovjetski Savez. Philipov brat, Nigel, trebao je biti savjetnik scenaristu Andreju Chalupaji, ali nije doživio snimanje filma kojim je Philip Colley bio iznimno nezadovoljan jer je, po njegovom tumačenju, grubo iskoristio Garetha Jonesa kako bi promovirao službenu ukrajinsku verziju po kojoj je Sovjetski Savez namjerno ubijao Ukrajince premda velški novinar nikada nije o tome pisao.

"Nacisti su svakako s odobravanjem gledali na sve loše što se događalo u Sovjetskom Savezu i nema sumnje da im je cilj bio da to sazna i svijet. U tom smislu im je Gareth bio koristan što je također dio istine koju ukrajinska strana prešućuje", Philip Colley (FOTO: Privatni arhiv)

„Ako pogledate film 'Mr Jones', stječete dojam da je moj praujak doživio samo glad u Ukrajini. Međutim, on je s vlaka sišao u Rusiji te je pješačio do Ukrajine. Ukoliko ste samo pogledali film, opet ćete steći dojam kako su Sovjeti ekskluzivno glađu ubijali Ukrajince kada je u stvarnosti od gladi umro i veliki broj etničkih Rusa. Dakako, puno više je stradalo Ukrajinaca, to nitko ne može niti treba osporavati. No, ukrajinska verzija događaja posve ignorira da mu je na putu kroz Sovjetski Savez pomogao konzulat nacističke Njemačke u Harkivu. Naime, u to vrijeme nitko od stranih novinara nije smio izaći iz Moskve. Zašto je pak Gareth mogao? Pravi je razlog to što ga je pozvao Oscar Ehrt, tadašnji vicekonzul Njemačke i otac Adolfa Ehrta. Adolf je pak čovjek koji je vodio odjel u Goebbelsovom Ministarstvu propagande što se bavio protukomunističkim aktivnostima. Općeprisutna glad u Sovjetskom Savezu bila je nacistima važan dio propagandnog rata protiv boljševika, pa im je i Gareth, koji je o tome htio pisati, bio iznimno koristan. Da nije postojala ta veza, ni moj praujak ne bi mogao krenuti na put prema Ukrajini. Danas je tamo grozan rat, ali dnevnopolitičkom kampanjom nam oduzimaju pravo na istinu i spoznaju što se tamo i tada uistinu događalo. On nije izvještavao o etničkom genocidu već o gladi”, kaže Colley.

Gareth Jones u Njemačku je prvi puta došao 1923. godine sa 17 godina i redovito je tamo odlazio sve do 1934. godine. Tečno je govorio jezik i stekao brojne prijatelje. Netom prije odlaska u Sovjetski Savez i samo tri dana prije nego što će nacisti spaliti Reichstag 1933. godine, uspio se ukrcati na avion s Adolfom Hitlerom i njegovim ministrom propagande Goebbelsom. 

„Kako se vrijeme radikaliziralo, neki od ljudi koje je u mladosti upoznao u Njemačkoj zasigurno su postali aktivni u političkim procesima. Nije jasno kako, no poznavao je i surađivao s novinarom Ericom Schullerom, nećakom Oscara Ehrta, tako da je vjerojatno ta veza kumovala i njegovom odlasku u Sovjetski Savez. Nijemci su svakako s odobravanjem gledali na sve loše što se događalo u Sovjetskom Savezu i nema sumnje da im je cilj bio da to sazna i svijet. No, obzirom na političku situaciju i ekonomske veze, nisu to mogli otvoreno govoriti. U tom smislu im je Gareth bio koristan što je također dio istine koju ukrajinska strana prešućuje”, prepričava Colley . 

"Već dva mjeseca nema kruha", stranice 5. i 6. drugog sveska dnevnika koji je Gareth Jones vodio tijekom posljednjeg putovanja u Sovjetski Savez 1933. godine (FOTO: Gareth Vaughan Jones Estate)

Iako je propaganda često manje komplicirana od realnosti, valja posvetiti koji trenutak vicekonzulu nacističke Njemačke u Harkivu, Oscaru Ehrtu. Naime, riječ je o rođenom Rusu. Točnije, pripadniku njemačke manjine, Menonita, anabaptističkog ogranka radikalnih reformista koji su se skrasili uz rijeku Volgu, uglavnom oko grada Saratova pa sve do današnje istočne Ukrajine. 

Po uzoru na Mariju Tereziju, Austro-Ugarsku caricu, koja je sunarodnjacima dala brojne povlastice da se nasele u podunavlju, njemačka princeza, a kasnije i ruska carica, Katerina Velika, i sama je u svoju novu domovinu pozvala sunarodnjake obećavši im brojne povlastice. Ona je na vlast došla nakon što je organizirala ubojstvo supruga Petra III. i njemački useljenici bili su idealan način da konsolidira podršku. Kolonizaciji su se u velikom broju odazvali Menoniti. Među par stotina tisuća Nijemaca stigli su i preci kasnijeg vicekonzula Oscara Ehrta. Tijekom Prvog svjetskog rata Menoniti su podržavali Prvi rajh, a u Ruskom građanskom ratu i Bijelu armiju monarhista i antikomunista. 

„Adolf Ehrt, OScarov otac, bio je jedan od osnivača kampanje 'Brüder in Not' ('Braća u potrebi', op.a.), koja je prikupljala pomoć za njemačke koloniste u vrijeme gladi 1933. godine. Međutim, unatoč benignom nazivu, zapravo je riječ o prikrivenoj nacističkoj organizaciji, za koju je Gareth, bez znanja o njenom pravom karakteru, pomogao prikupljati novčana sredstva. To ne znači da je gajio bilo kakve simpatije prema nacistima. Htio je pomoći ljudima koji su gladovali. Isto tako je htio ispričati priču o tim ljudima. Nacisti su bili ti koji su htjeli da se ta priča čuje. Nejasno je zašto se sada sve to prešućuje jer ovi detalji otkrivaju koliko je povijest kompleksnija i interesantnija od onoga što govori službena verzija događaja koju ponavljaju oni koji od Garetha uzimaju samo ono što im ide u prilog. Ono što me posebno ljuti jest to što je Gareth bio internacionalist. Ne u boljševičkom smislu, već u smislu da su svi ljudi prije svega - ljudi. Bio je izrazito protiv nacionalizma jer je vidio posljedice Prvog svjetskog rata i način na koji je nacionalizam uništio milijune života. Iznimno je bolno danas gledati ukrajinske nacionaliste kako ga iskorištavaju u ratne svrhe. Sva bit Garetha Jonesa bila je da se izbjegnu ratovi, i jako je ironično da se danas na ovako perfidan način iskorištava”, zaključuje Philip Colley.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Diözesanarchiv Wien/Jonathan Khoo

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.