Srodne novice

• VIJESTI IZ BUDUĆNOSTI: Vlada objavila tekst sa sutrašnjim datumom o Plenkovićevom odlasku u Mostar tijekom izborne šutnje

• EU ZAKON O SLOBODI MEDIJA: Retorički korak naprijed

• VJERA U BEZGRANIČNU MOĆ: Prije je Plenković samo govorio da može što hoće, a sada to stvarno i misli

• ANALIZA: Hoće li u superizbornoj 2024. pobijediti politički trgovci?

• DANAŠNJA HRVATSKA: Zemlja koja ima milijarde za besramnu pljačku, a nema sto eura za nekog da Miru okrene i očisti

• POLITIČKO RASPELO ZA ANDREJA PLENKOVIĆA: Kako se kalio hrvatski premijer?

• IDEMO TO PROĆI NA PLOČI: Promašeni narativ HDZ-ove plinske afere

• BATMAN I ROBIN: Manjkavi računovodstveni pothvat

• SDP – PROPAST OD STRANKE: Znaju li na Iblerovom trgu što je to socijaldemokracija?

• TRN U OKU VLADIMIRA PUTINA: „U Rusiji profesionalno novinarstvo više nije moguće. Novinarima skrivamo imena!“

Komentiraj

1. Verena prije više od 10 godina

   "Ratovi se nisu vodili samo zbog stanja manjinskih grupa i supremacije većinskih. Bilo je u povijesti i klasičnih osvajanja, zapravo to najčešće, a našu evropsku povijest označili su kroz duga razdoblja ratovi između vladarskih kuća. Nije uvijek bila u pitanju manjina." većina.(iz komentara)
   Gospodine Zlatan, nisam ni napisala da se ratovi vode samo zbog stanja manjinskih grupa.
   :" ratovi su (osim teritorijalnog proširenja), uvijek se vodili zbog stanja manjinskih grupa i supremacije većinskih grupa" . Pozdravljam Vas,

2. zlatan prije više od 10 godina

   Gđa VERENA, priča o Džuni nije morala biti nužno prevara. Tih ranih osamdesetih pročitao sam jednu knjižicu o njoj nekog beogradskog pisca i novinara. Ona ja radila sa znanstvenicima, a na fotkama se vidi okružena nekim znanstvenicima koji su se bavili parapsihologijom (tada se to proučavalo), dakle vidi se kako ima oko vrata ogromni križ. A nama su punili glave kako je to u SSSR-u bilo zabranjeno. Inače to da je "koza" na ruskom KAZA, pričala mi je gđa.Varvara Ivanova ( oni koji poznaju donekle tu materiju znaju tko je ona, sada već pokojna). Zapravo ja sam samo htio naglasiti da je ona kao pripadnica jedne tako manjiske zajednice, dobila neku pozornost od svojih suplemenika. A to opet dokazuje da im u to sovjetsko vrijeme nisu bila uskraćena prava na identitet.
   Ratovi se nisu vodili samo zbog stanja manjinskih grupa i supremacije većinskih. Bilo je u povijesti i klasičnih osvajanja, zapravo to najčešće, a našu evropsku povijest označili su kroz duga razdoblja ratovi između vladarskih kuća. Nije uvijek bila u pitanju manjina-većina. Pozdrav

3. Verena prije više od 10 godina

   zlatan, bila sam dijete ali se sjećam razgovora mojih roditelja o Džuni i njihovog nepovjerenja i otklona od prevara , prodavanja magle i medijske halabuke koja je pratila .Gruzija nije izuzetak : ratovi su (osim teritorijalnog proširenja), uvijek se vodili zbog stanja manjinskih grupa i supremacije većinskih grupa . Teorija i praksa je pokazala da je ovo pitanje nemoguće riješiti u okviru nacionalne države , a nacija podrazumijeva homogenizaciju , odnosno brisanje identiteta manjinskih grupa. ManjinskA prava i slobode , uvjetovane su stupnjem razvoja laičke države i sekularnog društva, te ustavnog odredjenja gradjanske države; nikako nacionalne države. Pozdrav,

4. zlatan prije više od 10 godina

   Gđa VERENA, ne znam koja vremena pamtite, ali sjećate li se bioenegetske terapeutkinje odnosno iscjeliteljice Džune? Osobno mi to ništa ne znači iako sam kao mlad čovjek po tome pitanju bio znatiželjan. Kada sam bio u Moskvi 1983 pričao sam sa njom telefonski, ali ovo što želim reći ne tiče se njenog "liječenja".
   Ona je rodom sa Kubana tj.sa dubokog juga Ruske Federacije, etnički jako složenog područja. Ona je po narodnosti Asirka, narod koji i danas uglavnom nepriznat postoji u zemljama Srednjeg istoka (Turska, Sirija, Irak, valjda i Iran). U tadašnjem SSSR-u bilo ih je svega 25 tisuća i to na jugu Rusije i u Gruziji, Azerbajdžanu, Armeniji. U SSSR-u su bili priznati kao mala etznička skupina, pa su svake godine u Rostovu na Donu imali svoj skup.
   Pravo ime Džune bilo je Jevgenija prezime Davitašvili (gruzijsko prezime po svome suprugu s kojim je kratko bila u braku). "Umjetničko" ime DŽUNA dali su joj na tom nekom skupu u Rostovu na Donu njeni pripadnici, jer ta Džuna je bila jedna od velikih mitskih kraljica starih Asiraca. A molim Vas tih 25 tisuća Asiraca u tadašnjem SSSR-u koji je u to vrijeme imao već oko 275 milijuna stan., bila je kap u moru. Bilo je to oko 1980 kada su joj dali to počasno ime. Inače dotična Džuna nije neka ličnost kao što su je neki vidjeli, bila je obična koza. Premda ja ne mislim vrijeđati koze.

5. zlatan prije više od 10 godina

   Ma gđa VERENA, to nazivanje tzv.istočnoevropskih zemalja komunističkima jest "imperijalističko-kapitalistička" izmišljotina, sve u cilju da se obespravljenim radnicima zgadi ideja društvene pravde i jednakosti, koju je navodno taj komunizam kroz neki dugi povijesni period trebao doseći i ostvariti. Po meni ideja komunizma je utopija, jednako kao što je utopija da će nam ovaj neoliberalni kapitalizam i tobožnja "predstavnička demokracija" (moš mislit) svima donijeti sreću do kraja vremena. Pa su neki na izvorištu tog novovjekog totalitarizma već lupetali da je došao kraj povijesti. Koliko samo laži i zla u tome! Ja osobno ne vjerujem u teorije zavjere, ali budimo realni najveća zavjera našeg vremena je to da Irak ima oružje za masovno uništavanje. Svi znamo da je to nastalo u USA i V.Britaniji, i ne željeti vidjeti koliko zla ima u tome znači podržavati novovjeki zli imperijalizam tzv.zapada.
   Što se tiče odcjepljenja, svi ustavi SFRJ još od 1945 su predviđali tu mogućnost. Ali to je važilo za republike tj.države, nipošto ne za narode ili za pokrajine (Kosovo, Vojvodina). Slažem se sa Vama da je to zloupotrijebljeno od strane prvenstveno Miloševića.
   U SSSR-u nije bilo prisile po pitanju nacionalnosti, to zaista nije problem provjeriti. I danas kao rezultat toga imamo po nekadašnjim sovjetskim republikama razne autonomne republike, pokrajine i slična rješenja. Najviše u Ruskoj Federaciji, jer je i najveća i najšarolikija (samo republičkih autonomija 21, plus manje pokrajine). Eto npr.sadašnji ministar obrane RF jest Sergej Šojgu, po nacionalnosti Tuvinac. Tuva ili Tiva autonomna republika na Altaju na dubokom jugu Sibira na granici prema Mongoliji. Tih Tuvinaca ima svega 200 tisuća, tako nekako, mongolski su narod po svome kulturno-vjerskom identiteu pripadnici tibetanskog lamaističkog budizma. Možete li zamisliti australskog Aboridžina na mjestu ministra obrane u Savezu Australijskih Država?
   Zato Vaša primjedba da je u SSSR-u bilo prisile ne stoji. Ovdje ne govorim o političkom jednopartijskom sistemu koji je prolazio kroz različite faze, već o sasvim drugom. Siguran sam da razumijete što želim reći.
   Možda želite reći da je ruski jezik imao prevlast u SSSR-u. Budimo realni, a kako su se međusobno mogli sporazumijevati u toj velikoj zemlji? Na esperantu? Ili možda na engleskom? Siguran sam da su se sporazumijevali na engleskom da bi iz Washingttona kokodakali da je to "demokratski". A vidimo da ti razni narodi i male skupine nisu nestale.
   U postsovjetsko vrijeme jedina od tih složenijih država koja je pogazila dosegnuta etnička prava zajamčena sovjetskim ustavima bila je Gruzija. Odmah po osamostaljenju Gruzije došla je na vlast takva politika, koja je rekla: nema manjina, svi smo mi Gruzijci. I zabranili su manjinske jezike. Logično je da su se manjine pobunile i da je došlo do građanskog rata u dijelovima Gruzije (Abhazija, Južna Osetija i Ađarija). Inače još u sovjetsko vrijeme bilo je problema sa gruzijskim nacionalizmom. Pa su tako u Tbilisiju u doba Brežnjeva 1978god., bile velike demonstracije u kojima su gruzijski nacionalisti tražili ukidanje autonomija spomenutih autonomn.republika i pokrajina. S druge strane tadašnja Abhaška Autonomna SSR tražila je upravo tada od Vrhovnog Sovjeta SSSR da se Abhazija isključi iz sastava Gruzije i uključi u sastav Ruske SFSR (s kojom graniči). jasno to je odbijeno jer je u doba Brežnjeva vladalo uvjerenje da je sovjetska država to sve lijepo riješila i da ne treba mutiti vodu bez potrebe. To dokazuje da je taj SSSR bio daleko složenija tvorevina no šta smo htjeli vidjeti. Sjećam se kada je gostovao jedan gruzijski plesni ansambl tamo negdje sedamdesetih godina, predstavljajući izuzetno živopisni kavkaski folklor (lezginka najteži ples na Svijetu, MTIULURI još teži) folklor koji odražava borbeni i snažni kavkasko-gorštački ponos, dakle tada su neki govorili idemo gledati Ruse. Toliko je naše namjerno neznanje bilo da smo brkali kazačok, hopak i lezginku!
   Ono što se kasnije događalo je povijest koja još nije završena, iako su Amerikanci tvrdili da je povijest gotova. Valjda smo svi trebali po njima postati Amerikanci, dovoljno je pogledati njihove znanstvenofantastične filmove u kojima i mali zeleni iz Svemira govore američki engleski i nose američku zastavu ( i u wc ako treba).