Na prošlogodišnje izbore za Europski parlament izašlo je dvadesetak posto birača. U nedjelju tek četiri postotna poena više. Kad se prije godinu dana tražio krivac za mizeran odaziv, uglavnom se tvrdilo da je vlast pogriješila što europske nije spojila s lokalnim izborima, koji su građanima važniji, te tako zakamuflirala nezainteresiranost u zemlji za to tko će ih predstavljati u EP. Budući sada nije bilo nikakvih izbora uz koje bi se moglo šlepati europske, takvu se opciju, jasno, nije ni spominjalo, ali opet su političari proglašeni odgovornima za nedjeljnu slabu posjećenost biračkih mjesta. Kao nisu objasnili hrvatskim građanima zašto je bitno sudjelovati na tim izborima.

Nema, međutim, ništa od toga. Mediji europske izbore uglavnom tretiraju kao natjecanje za mjesečne plaće u visini osam tisuća eura. Pa zašto bi onda netko tko je nezaposlen ili živi na minimalcu uopće htio svojim glasom omogućiti jedanaestero hrvatskih političara da uživaju u Bruxellesu i Strasbourgu i još svaki mjesec stavljaju sa strane ozbiljan novac, recimo pet tisuća eura.

U toj su velikoj prednosti, naravno, čvrsto organizirane stranke s bezrezervno lojalnim biračkim tijelom, koje su svoje pristalice u stanju izvući na izbore u apsolutno svim uvjetima. To je u prvom redu HDZ i zato ne iznenađuje uvjerljiva pobjeda njihove koalicije i osvajanje šest europskih mandata. Kad je odaziv malen, HDZ na nacionalnoj razini jednostavno ne može izgubiti izbore. Mogu još pet puta biti osuđeni za korupciji, može biti otkriveno ne samo da je glavni tajnik HDZ-a plagirao diplomski rad nego da je i krivotvorio krštenicu, da je predsjednik stranke zaposlio u državnoj službi kompletnu rodbinu i sa svoje i sa suprugine strane...

Karamarku su u zadnje vrijeme usta puna reformi, no kad ga se pita što bi to bilo, on mahom odgovara da bi trebalo sagraditi kanal Dunav - Sava (FOTO: Novilist.hr)

Ništa od toga ne može utjecati na odlučnost tvrde biračke jezgre HDZ-a da disciplinirano izađe na izbore i zaokruži na glasačkom listiću ta tri slova. Oni su to učinili i 2000. i 2011., unatoč širokom društvenom nezadovoljstvu vladavinom HDZ-a. Naprosto je nevjerojatno je koliko Hrvata i nakon više od 20 godina želi slušati o opasnostima od povratka Jugoslavije i komunizma.

Dakako, stranci Tomislava Karamarka na ruku je na ovim izborima išlo i niz drugih stvari. Ponajprije izostanak konkretnog ekonomskog poboljšanja, odnosno podbačaj Vlade Zorana Milanovića u tom segmentu. Dan poslije izbora, na naslovnici Jutarnjeg lista osvanulo je da su birači kaznili Vladu zbog neprovođenja reformi. Iz toga bi se moglo zaključiti da Banski dvori blokiraju promjene u Hrvatskoj i da su stoga na izborima pobijedile proreformske snage, dakle HDZ-ov blok.

To je prilično zavodljiva teza, ali u potpunosti promašena. Naime, vjerojatno ne postoji prijedlog Vlade koji je za cilj imao promjene koje bi olakšale poslovanje u Hrvatskoj ili općenito uvođenje reda u gospodarstvu, a da ga je HDZ podržao. Doduše, Tomislavu Karamarku su u zadnje vrijeme usta puna reformi, no kad ga se pita što bi to bilo, on mahom odgovara da bi trebalo sagraditi kanal Dunav - Sava.

Ali, dok je, unatoč svemu, izborna pobjeda HDZ-a savršeno objašnjiva, sjajan rezultat novopokrenute stranke Mirele Holy potpuna je enigma. Nema ničega za što bi se čovjek mogao uhvatiti pokušavajući proniknuti zašto se skoro deset posto birača izjasnilo za Orah. Kažu, recimo, da su to pretežno razočarani SDP-ovci koji su to u nedjelju pokazali protestno glasujući za ženu koju je Milanović zbog stranačkog nepotizma potjerao iz Vlade. Možda, ali Mirela Holy sama je nedavno priznala da je u Saboru, nakon razlaza sa SDP-om, digla ruku za veliku većinu vladinih prijedloga. Kako se onda podrška Orah-u može nazvati protestnim glasovanjem?

Što je to točno privuklo 86.806 birača? (FOTO: orah.hr)

Nadalje, Mirela Holy nije dosad rekla skoro ništa. Podržava prava homoseksualaca, ali isto čini i Kukuriku koalicija. Oblači se u crno. Je li to privuklo 86.806 birača? Ili je i Mirela Holy vjesnik reformi u Hrvatskoj? To još nismo čuli, istaknula se tek zahtjevima da se zaustave pojedini infrastrukturni projekti. Međutim, što god bilo posrijedi, ona zaslužuje sve čestitke, jer napravila je nešto doista raritetno u politici i u europskim razmjerima.

I s Mirelom Holy završava priča o pobjednicima izbora. Većinske stranke, SDP, HNS, IDS i HSU, su gubitnici. Oni nemaju zašto biti zadovoljni. Ali, s obzirom na sve okolnosti, niti previše razloga za nezadovoljstvo. U za njih vrlo nepovoljnom razdoblju lista vladajućih stranaka dobila je 30 posto glasova. Nije to za baciti. A poraz će sam po sebi mobilizatorski djelovati na trenutačno pomalo apatične birače Kukuriku koalicije. Preplašit će ih mogućnost dolaska na vlast Karamarka i Ruže Tomašić.

Tih tridesetak posto je, znači, solidna podloga za parlamentarne izbore krajem 2015. godine, do kada će se i valjda pokrenuti ekonomija. Osim toga, u prosincu su predsjednički izbori na kojima je Ivo Josipović izraziti favorit. Kako će on biti kandidat Kukuriku koalicije, kao i Orah-a, Josipovićeva bi pobjeda bitno popravila šanse lijevo-liberalne Vlade na izborima za Sabor. No, do toga je još daleko. SDP se prvo mora pozabaviti sam sa sobom.

Lesara u laburistima nema tko zamijeniti (FOTO: Lupiga.Com)

Riječka organizacija i Tonino Picula traže Milanovićevu glavu, premda zasad još uvijeno. Ako će ti interni sukobi trajati predugo, Karamarko može biti spokojan u vezi ishodom parlamentarnih izbora. Za SDP je jedino rješenje da se u idućih nekoliko tjedana unutarstranački protivnici razračunaju, pa da onda oni koji iz tog krkljanca izađu kao pobjednici, nastave voditi stranku.

Hrvatskim laburistima, drugim najvećim izbornim gubitnicima, po svemu sudeći nema spasa. Dragutin Lesar podnio je ostavku, a u toj stranci nema nikoga tko bi ga mogao zamijeniti i vratiti laburistima birače. Njihov program državnog socijalizma nije imao dugoročnu prođu, pokazalo se da na političkoj sceni nema prostora i za laburiste i za Orah.

Lupiga.Com

 Naslovna fotografija: Novilist.hr