Što će dobro Hrvatskoj donijeti nedavno otvorena Ikea pokazat će vrijeme. Za sada je tek jasno da su još prije kupaca, na švedsku kompaniju poznatu po prodaji jeftinog namještaja navalile mase tražeći posao. Za jedno radno mjesto, za koje je, usput rečeno, država kroz razne povlastice uložila veliki novac, navodno je stizalo više od 60 prijava. I dok se oni koji su uspjeli dobiti posao kod švedskog diva smatraju sretnicima, njihove talijanske kolege zaposlene u istom lancu ovih su dana pokrenuli proteste protiv svog poslodavca. Pod sloganom „razmontiraj Ikeu!“, stali su ispred Ikeinih prodajnih centara u želji da obrane svoja prava.

Zadruge su, ističe Mikel Lezamiz iz Mondragona, društva ljudi, a ne kapitala. Ondje je kapital resurs, a ljudi su moć; u korporacijama je taj odnos obrnut. "Misija nam nije zarađivanje novca, nego stvaranje bogatstva društva i njegov razvoj", istakao je pred učesnicima Zelene akademije na Visu. U mnoštvu progresivnih ideja o održivom razvoju i ekonomiji koja ne bi bila zasnovana na iscrpljivanju ograničenih prirodnih resursa, zasluženo su mjesto dobile i kooperative, točnije priča o uspjehu zadruge Mondragon, korporacije koja se bavi financijama, osiguranjem, industrijskom proizvodnjom, obrazovanjem, izgradnjom, prodajom hrane...

Spomenici bi trebali biti čuvari uspomene na povijest i povijesne mijene. U slučaju Dalmacije oni su također i svjedoci epidemije ludila koje je na ovoj strani Jadrana vladalo početkom devedesetih godina. Prošetat ćemo jedan krug po Visu, a zatim otići do Kaštel Sućurca i dalje, do Kalebove Luke, mjesta koje se nalazi na pola puta između Splita i Šibenika. Na ovim lokacijama snimili smo zanimljive fotografije, putem kojih ćemo ponešto naučiti, nasmijati se svojoj ludosti ili nad njom zaplakati. U svakom slučaju, obećavamo da neće biti dosadno. Pogledajte o čemu se radi.

Došao sam u Zagreb poslije deset mjeseci života na Karibima. S obzirom da nisam želio da me se previše gnjavi u prvim danima u Hrvatskoj nisam nikome, osim roditelja, niti rekao da dolazim, ali život hoće tako da sam drugu večer nakon dolaska sreo dvojicu od nekolicine najboljih prijatelja. Vrijedilo je, dragi moji, vidjeti im lica kada su me ugledali. Nemojte misliti da sam se ovdje vratio za stalno. Zadržat ću se tek dva mjeseca, a povratna karta za kraj listopada mi je već u džepu. Moram priznati, nedostaje mi Martinik, moj zapećak Europske unije. U sljedećem nastavku koji ću pisati iz Hrvatske, prije nego se vratim na svoj otok, ispisat ću vam što vidim ovdje.

Suvišno je i naglašavati kako nadležni kod sličnih situacija, kao što je pucanje nasipa kod Gunje, u uređenim državama sami daju ostavke, iako često nisu neposredno krivci za propust. Kod nas taj osjećaj jednostavno ne postoji. Štoviše, katastrofalne posljedice ili nevolje ljudi postaju crvena krpa za sve vrste nadjačavanja i prikupljanja poena za novo dijeljenje vlasti. Gunjski poučak bi trebao otkriti svu tragiku neozbiljne države u kojoj odgovornost ne postoji. Ovog puta je voda zavila u crno i stanovnike Gunje i okolice, ali i porezne obveznike. Tko je slijedeći na redu? Uprimo prstom u njih kako se možda i svi mi sutra ne bismo utopili u nekoj drugoj prljavoj vodi.

„Svi na more“ – slogan je susjeda s druge strane Jadrana koji nije poziv za sunčanje na plaži, već apel za obranu mora i morskog dna od novih bušenja najavljenih od strane multinacionalnih naftnih kompanija. Od Sicilije, preko Puglie i Calabrije, do Barija i Riminija, mnogi su Talijani (i gosti na odmoru) formirali lance, držeći se za ruke, u simboličkom otporu zbog najavljenog širenja naftnih korporacija. Jedan od argumenta je da stanovništvo od ove aktivnosti nema nikakve koristi, jer sav profit odlazi kompanijama. No, postavlja se pitanje koliko ova borba ima smisla jer s druge strane Jadrana – u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Grčkoj i Albaniji ova tema nije na "dnevnom redu".