Ne hajući za skrivanje identiteta malodobnika, riskirajući da prekršimo barem jedan zakon i nekoliko propisa, predstaviti ćemo vam jednog neodoljivog petogodišnjaka. Postoje naime veće društvene vrijednosti od legislative te vas pozivamo, štoviše, apeliramo, da vidite tog klinca posve razgolićenog. Da s njim odete na dejt makar i na slijepo, ako treba i u Džamiju, pogledate kakvu dobru predstavu, podružite se ugodno i besplatno. Uostalom, i blagdani su blizu, možete zajedno s pola para japanki napraviti i kakav prigodni novogodišnji ili, zašto ne, božićni poklon.

Iako su radnici produktivniji nego ikada, odnosno, u istoj jedinici vremena proizvode više nego je to do sada bio slučaj, njihove plaće ne odražavaju ovu produktivnost. To pak znači da sve manje osjećaju blagodati ekonomskog rasta te od njega sve veću korist imaju vlasnici kapitala. Izvještaj UN-ove Međunarodne organizacije rada samo je jedan u nizu sada sve veće hrpe studija koje redom potvrđuju kako mali broj bogatih ne može pogoniti ekonomiju ako je većina stanovnika siromašna. Prirodni je to put profita koji ima neobičnu naviku da se množi tamo gdje ga već ima. To nipošto ne znači da je milenijski kapitalizam u krizi. Gospodarski podaci gotovo bez greške bilježe rast, ako to i ne važi za građane - potom gore za njih.

Dok ovih dana naš javni i medijski prostor naizmjence ispunjavaju (novo)otkrivene afere i kampanja onih koji će idućih pet godina obavljati predsjedničku funkciju, nezamjetno i u ovim krajevima bez ikakvih komentara, u Limi protječe još jedna UN konferencija o klimatskim promjenama. No tome nije tako zbog toga što je naša javnost upućena i zna da je ova konferencija već unaprijed dobila atribut pripreme za iduću konferenciju 2015. godine u Parizu, u koju se već sada projiciraju najbitnija očekivanja oko većeg i solidarnijeg globalnog angažmana po pitanju zaštite klime. Nije ni zato što je jedan od najglasnijih klimatskih skeptika u Hrvatskoj, akademik Vladimir Paar, uspio uvjeriti javnost da globalno zagrijavanje ne postoji i da ćemo uskoro ući u ledeno doba.

Gej Slaveni, kako bi to napisali Rusi i Ukrajinci, ili Hej Slováci, kako glasi original, čudnovata je pjesma koju na ovim prostorima često pogrešno smatramo dugogodišnjom himnom SFRJ. Dok se u Hrvatskoj smatra jugokomunističkim reliktom mračnih vremena u rodnoj Slovačkoj ova pjesma ima posve drugu konotaciju. Tamo je simbol nacionalizma i sjećanja na vremena kada je Slovačka bila saveznica Trećeg Rajha. Kod nas su ju popularizirali Iliri, a komunistički režim, ne mogavši pronaći pjesmu koju bi pjevali Srbi i Hrvati zajedno, uveli su je kao privremenu himnu sve do 1988. godine kada tek postaje službenom svečanom pjesmom SFRJ.