„Neka susjedu crkne – kredit“, navodno je najnovija kletva među našim dobronamjernim, bogoljubnim i tolerantnim svijetom. Dakako, hoće se reći, dabogda mu se kreditne rate tako napuhale, pa da se raspadne (kredit). Ova je „građanska“ kletva modernizirana verzija one nešto starije „seoske“: „Da barem susjedu crkne – krava!“. A u međuvremenu, dok se seosko pučanstvo miješalo s građanskim (doslovno gradskim), bila je na snazi i varijanta: „Kad bi, barem, susjedu crknuo – traktor!“. Kako nikada nisam imao ni kravu, ni traktor, ni kredit, moguće je da su moju malenkost mimoišle ovakve kletve, ukoliko me nije zadesila ona meni prikladna: „Neka mu crkne – pisaći stroj!“.

Tako harače razni „domoljubi“ - partijski, crkveni i šatorski funkcionari - vječno zahvalni svom patuljastom puku na izdašnosti i kratkom pamćenju. Onima koji dolaze, ostavit će kredite i jedno veliko domoljubno - ništa, pa će se mladi stručnjaci, puni tog domoljublja i neizmjerno gladni nekog normalnog života - brzo uhvatiti noge. Odlazit će, jer im u životu treba socijalna sigurnost i jer ih nije briga - ni za crvenim, ni za žutim, ni za zelenim vragovima... Katarza? Da, svakako i prije svega - ali kako u katarzu s retorikom punom debelih naslaga tradicionalizma i odvratno lošeg politikantstva. Kako tražiti put u prosperitet generacijama koje ne pamte rat, a koje se već godinama bore za svoje konture i dobar ukus?

Po svom dobro znanom običaju Slavoj Žižek, u okviru Filozofskog teatra u zagrebačkom HNK, otvorio je cijeli niz tema i pitanja, osvrnuo se na gotovo sve bolne, neuralgične točke današnjeg vremena i društva: proturječnosti globalnog, liberalnog kapitalizma, terorizma, kršćanstva, islama, slobode, demokracije i manipulacije, dotaknuo se brojnih imena i ličnosti svjetske historije i kulture, od antičkih filozofa do Marxa i Hegela, od velikana svjetske misli do ratnih zločinaca, staljinizma i nacizma: no ipak je nekako u središtu tog putovanja suvremenom svjetskom političkom i kulturnom scenom ostalo promišljanje teatra. Gdje je, dakle, taj nulti nivo kazališta po Žižeku?

Jebalo se njemu, da prostite, za Zagreb i onda kad mu je mati rekla: "Idemo po drugo mišljenje. Ima doktor u Zagrebu. Kažu, najbolji je. On će ti operirat uho kako valja!" Sve je smislila poduzetna mati, taman da stari nema što nego obješene čeljusti izvršavati njene naloge. Spavat ćemo kod Marge, putovat ćemo avionom, doktoru pršut, sestrama kava. Kristal tu dođe poslije. Mislio je reći da je to s pršutom malo bruka, ali nije. Kud će, kad se avionom leti prvi put u životu, makar se bilo u zraku jedva pola sata. Samo, nije let ono što je ostalo u pameti, već taj studentski stan u kojem je živjela kćer mamine prijateljice, završena studentica matematike.

Neformalna međunarodna organizacija Novinarska mreža organizirala je prikupljanje peticije kojom novinari i novinarke podržavaju protest svojih kolega u Makedoniji i oštro osuđuju odluku Apelacionog suda Makedonije, kojom je novinar Tomislav Kežarovski osuđen na dvije godine zatvora zbog teksta objavljenog 2008. godine u makedonskom časopisu “Reporter 92”. Sporni tekst tiče se naručenog ubojstva u selu Oreše blizu makedonskog grada Velesa. Kežarovski je u svojim tekstovima otkrio kako je makedonska policija zloupotrijebila instituciju “zaštićenog svedoka”.

Ovih dana mnogo očiju gleda prema Grčkoj i mogućoj pobjedi Syrize koja bi - unatoč sve umjerenijem diskursu – uzdrmala sadašnje konstelacije i proizvela tektonske pomake na evropskoj političkoj sceni. Ako bi se tom uspjehu najkasnije krajem godine pridružio i španjolski Podemos, Europu bi, ili barem njen Jug, u idealnoj varijanti zahvatio tsunami sustavne borbe protiv osterijanstva, rastućih nejednakosti i puzajuće fašizacije. Združena levica iz našeg susjedstva, Slovenije, koja je i sama postigla prve uspjehe sa sličnom političkom agendom sredinom prošle godine, tako bi vrlo brzo dobila dvije uspješne sestrinske stranke iz zemalja evropskog juga. Za pretpostaviti je da bi taj val podržao slična i dosad ne baš uspješna nastojanja u Hrvatskoj.