
U USPOMENU NA KEMALA MONTENA: Nisam mu stigao reći...
Točno u 13 sati i 12 minuta zazvonio je telefon. Bio je to Arsen. Kako ide naša problematika, pitao je, a odmah zatim, ne čekajući odgovor, dodao: "Zovem da ti kažem, tako da znaš, jutros nam je otišao Kemo." Oteo mi se glasan uzdah, kao da mi je umro netko najrođeniji. Ljudi oko mene podigli su glave od kompjutera: "Šta je bilo?" Zastidio sam se i stišao glas: "Žao mi je, primite moje saučešće. Znam o vašem prijateljstvu..." Bi mi neugodno, nisam znao što bih još rekao. Istisnuli smo nekoliko nepovezanih rečenica i završili razgovor. Umro je Kemal Monteno, rekao sam glasno. Nitko se nije uzbudio, svi su već znali. Još jedna stara vijest u redakciji novina. Sjeo sam za kompjuter, otvorio Youtube i ukucao - "gitare morte". Klik.