Usprkos naporima da se unište ili potisnu u sjećanju, prepuste propadanju, apstraktni futuristički spomenici nastali u doba socijalizma, zadnjih su godina u više navrata bili viralna senzacija na društvenim mrežama. I ne samo na prostoru bivše Jugoslavije na čijem su tlu razasuti ovi gorostasi, djela ponajboljih umjetnika ovih prostora u 20. stoljeću, već i u inozemstvu. Njihov vanzemaljski prikaz gotovo neizrecivih emocija i pojmova - od patnje u logorima za vrijeme Drugog svjetskog rata, slobode, revolucije ili veličine proboja antifašističkih snaga na Sutjesci - ali i smještaj u prostoru, nadilaze napore službenih povijesti današnjih nacionalističkih država da ih gurnu u stranu. Zagreb im ovih dana odaje dužno poštovanje.

Svakodnevno nas dočekuje nova vijest o padu cijena sirove nafte na svjetskom tržištu te cijenâ goriva na domaćim pumpama. Instinkt nam govori kako globalna tržišna utakmica nekako mora uroditi kakvom koristi i za prosječnog čovjeka, da ne kažemo - Hrvata. Na žalost tržište ima nezgodnu naviku da se uglavnom regulira nevidljivom rukom sa superhikovskim tikovima. Uvriježeno mišljenje da manja cijena nafte znači i jednako tako nižu cijenu goriva možda bi i vrijedilo, ali samo kad trgovci naftom ne bi morali dodatno zaraditi, grubo rečeno - oteti novac građanima. I to nije ništa novo, već način na koji tržište funkcionira.

Brisanje ljudi iz evidencije Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ima dvije osnovne posljedice, poučio nas je jedan HZZ-ov savjetnik. Prva je poboljšanje statistike o nezaposlenima - ti ljudi nestaju na šest mjeseci s crne liste nezaposlenih i Vlada izgleda dobro, čak i ako se broj zaposlenih značajno ne povećava. Drugi je puno konkretniji, ima opipljiv utjecaj na živote ljudi, a to je da ostaju bez prava na socijalnu naknadu. Zanimljivo, niti HZZ ni Ministarstvo socijalne politike i mladih ne prikuplja podatke koliko je osoba ove godine prestalo primati socijalnu pomoć nakon što je izbrisano iz evidencije HZZ-a iz razloga koji ne uključuju zapošljavanje.

Gospodin Bezuh nemalo se iznenadio kada je tog popodneva krenuo u svoju uobičajenu šetnju Tomislavcem. Čuo je, doduše, prijašnjih dana susjede na stubištu vlažnog i mračnog haustora kako zgroženo komentiraju da ih je sve više i više, čuo je Jezuš i Marija, čuo je kako nikada tak nije bilo, a u kostima je osjećao da takvi znakovi najavljuju gadna vremena. Bio je razuman čovjek, razumniji od svoje supruge koja već nekoliko godina, što zbog zdravstvenog stanja, a što zbog toga jer se sve nepovratno promijenilo i ona više ne bi ni znala hodati tim ulicama, nije napuštala stan, ali je unatoč tome jako dobro znala što se događa vani.

Rijetke stvari u životu su besplatne. Ovo je jedna od njih i stoga vas pozivamo da prionete na čitanje. Naime, u samo tri dana u čak 29 hrvatskih kino dvorana, za ukupnu svotu od 0 (slovima – nula) kuna očekuje vas 66 filmskih naslova, među kojima su i neki vrlo recentni i nagrađivani uradci. Radi se o Maratonu kratkometražnih filmova, koji se povodom najkraćeg dana u godini, održava drugi put za redom. Kako navode organizatori, u Hrvatskoj se na godišnjoj razini proizvede otprilike šezdesetak kratkometražnih filmova, ali se oni gotovo nigdje ne prikazuju, tako da samo rijetki nađu način da ih pogledaju. Stoga je ovo idealna prilika.

Znate li onaj san kad padate s litice i trenutak prije treska probudite se s olakšanjem? Kad ostanete bez posla u srednjim godinama, to je pad koji traje i ne prestaje. Nema buđenja. Suzana R. ima 45 godina i zbog egzistencijalnih problema nakon gubitka posla pokušala je samoubojstvo. Susrećemo je na računalnoj radionici Saveza za nezaposlene u zagrebačkoj Dubravi, na dan kad je prvi put u životu otišla u Centar za socijalnu skrb po potvrdu za obrok u pučkoj kuhinji. Prije dvije i pol godine zbog krize je zatvorila cvjećarski obrt na groblju Miroševac, ostali su dugovi, blokirani računi i neotplaćeni kredit. Egzistencijalna agonija koja traje do danas donijela joj je i dijagnozu depresije.