Već na prve taktove pjesme Istanbul ekipa u Močvari se raspojasala i udarila skakati. Nekoliko stotina ljudi kao jedan pjevalo je: Istanbul, Istanbul / U tvojim očima / A na tvojim usnama poema / Istanbul, Istanbul / Bježim noćima /Traže me u sedam država... Nakon nekoliko pjesama Đino je skinuo sako, a publika je krenula tamo gdje nema svakodnevnih zajebancija s kojima smo suočeni u ovoj (o)tužnoj zemlji punoj obmane, beznađa, lažnog domoljublja i želje da se pobjegne što dalje. U petak navečer bilo je po Đininom: Merhaba svima pa i belaju.

(FOTO: Antonio Subašić)

Lažno domoljublje spomenuli smo jer nam se uklapa u sljedeću pjesmu, koju je cijela Močvara otpjevala od prve do zadnje strofe: white people are all dumb and fat / and all of them are racist / black people are all criminals / they are poor because they lazy..., a onda furiozan refren: Patrioti - idioti / patrioti - idioti / pa-tri-o-ti, i-di-o-ti..." 

(FOTO: Antonio Subašić)

Tko bi rekao da će ta pjesma biti tako dobro primljena u zemlji gdje se pod krinkom patriotizma ulicama valjaju mračne snage željne povratka na '41. i '91. godinu. Zapravo, možda je baš zato Močvara zdušno pjevala taj refren, kojim Kultur Shock razvaljuje standardni tabu koji kaže da je patriotizam nešto najljepše što čovjek može iskusiti u svom malom i, u usporedbi sa značajem njezinog veličanstva domovine, nebitnom životu.

(FOTO: Antonio Subašić)

Publika u Močvari nije se štedjela, a nije se bogami štedio ni Đino, kao ni ostatak njegovog benda. Imajući na umu činjenicu da se čovjeku bliži pedeseta ili čak pedes'peta, fascinantna je količina energije koju ima frontmen Kultur Shocka. Publici Đino nije dao da stane puna dva sata, a kako bi čovjek i stao kad iz zvučnika odjekne jedna od onih pjesama koje bi mogli nazvati himnom emigrantskih sudbina: I know, I'm stranger in your land / I know, ladies and gentlemen / I know, I am coming here to stay / And take your jobs away. A zatim svima u Močvari poznati uvod u refren i ona rečenica zbog koje su se radikalni kršćani u Americi dizali na demonstracije protiv Kultur Shocka: And you know, I will trade your soul for mine / Freedom doesn't cost a dime / Don't waste your time, religion is crime / I can make your problems go away right now / 'Cause God is Busy, may I help you...

(FOTO: Antonio Subašić)

Jedna od odlika nastupa Kultur Shocka izvrsna je interakcija s publikom, tako da se, čak i ako ste u pedesetom redu, osjetite kao važan dio muzičkog spektakla. Frontmen Kultur Shocka bavi se, između ostalog, i kazalištem, što se da primijetiti u njegovom scenskom nastupu. Đino naprosto zna kako se animira publika i zna da nije dovoljno stati pred mikrofon i odraditi pripremljeni set pjesama. Ljudi iz predgrupe Bezbeli Apstraktlije nisu to znali, ali ima vremena - naučit će. U petak navečer dobili su priliku učiti od jednog od najboljih. 

(FOTO: Antonio Subašić)

Nakon serije starih uspješnica, Kultur Shock je predstavio i svoje nove pjesme. Iako je s novim materijalom bend izišao nedavno, većina prisutnih pokazala je da je dobro informirana. Na ovom mjestu valja pohvaliti violinisticu benda i ženu koja svira saksofon, a uz to i genijalno pjeva. Đino je pak dohvatio trubu pa pokazao svoje sviračko umijeće. Reporterima Lupige, valja nam skrušeno priznati, novije pjesme nisu poznate pa smo jedva dočekali novi set starih: Sarajevo čaršija / Burek i zeljanica / Grbavica, Željo, mama / Moja čaršija / (Oslobodenje, Večernje novine, izvolite!) / Opština, centar - ja: / rodio se jednom, ženio se dvaput / (nije bio kakav brak, al' je dernek bio mrak) / Moja čaršija... 

(FOTO: Antonio Subašić)

Nije izostala niti obrada balkanskog bluesmana Tome Zdravkovića: Umoran sam od života / umoran sam od kafana / umorno je srce moje, umorno / jer na njemu leži rana, dugo već... U obradi Kultur Shocka ova pjesma prekvalificirana je u ciganski punk i bilo je zabavno gledati mlade alternativce kako odvaljuju na tekst jednog od najvećih izvođača folka svih vremena.

(FOTO: Antonio Subašić)

I tako, da vas ne gnjavimo, rokalo se do kasno u noć, odrađena su dva bisa; skakalo se, guralo, tresle su se u ritmu bas bubnja sisice, muda i glave. Na kraju smo svi napustili Močvaru nekako lakši. Valjda je to od skakanja, a ima nešto i onom da muzika blagotvorno utječe na organizam. Naše reportere posebno je razveselila činjenica što se u Zagrebu još uvijek može naći nekoliko stotina ljudi koji prihvaćaju i razumiju poruke Kultur Shocka, a poruke su prije svega političke: antirasizam, antinacionalizam, antizaglupivitizam...

Lupiga.Com

  Naslovna fotografija: Antonio Subašić