Medeni mjesec još teče, traje ili je u tijeku, a od dugo dogovarana braka iliti kohabitacije (barem, sustanarstva), naše netom okrunjenje predsjednice RH (točnije: ustoličene, ali podsjećanje na ritualnu zasićenost toga zbivanja, neizostavno vuče jezik na pogrešne staze) i predsjednika vlade RH još nam ne stižu nikakve, pa ni dobre vijesti. Je li moguće da su zločesti roditelji silom priveli mladence k oltaru (pardon: samo simboličnoj kohabitaciji), pa se oni sada, naknadno, inate i na pokazuju nikakvu želju za „sustanarstvom“, a nekmoli da bi nešto drugo dijelili.

"U Hrvatskoj se danas nekažnjeno objavljuju antižidovski pamfleti i optužnice adresirane na cijele nacije. U takvoj Hrvatskoj moguće je i da jedna politička stranka, čiji predsjednik otvoreno promovira ustaštvo, najavljuje da će na Trgu bana Jelačića postrojiti svoju stranačku vojsku. Taj nevažni političar, njegova nevažna stranka i 'stranačka vojska' nisu opasnost same po sebi. One su simptom bolesti mržnje, koja ovo društvo može unesrećiti za desetljeća koja dolaze", navodi inicijativa Ujedinjeni protiv fašizma u pozivu građanima da se spriječi postrojavanje crne vojske A-HSP-a. Skup, podsjetimo, nije dozvoljen od strane MUP-a, ali ova proustaška strančica najavila je da će se na to oglušiti.

„Daj, Puki, izvuci se iz ovoga muteža i dođi raditi novine u Ivanec gdje je savršeno jasna granica dobra i zla“, govorio je odvjetnik Ivan Polan opraštajući se od Nacionala koji je 2004. godine drastično mijenjao dotadašnju izdavačku orijentaciju. Napuštajući, naime, potrebe čitateljstva, uortačio se s krupnim oglašivačima pod patronatom elitne politike Banskih dvora i Pantovčaka. Polanov tvrdokorni osjećaj za pravdu to nije mogao podnijeti. Odvjetnik koji je već ratnih devedesetih od Feral Tribunea dobio internu plaketu „branitelja novinskoga rata“, tiho se evakuirao u zagorsku provinciju da pomogne u preživljavanju malenoga alatnoga pogona na kojega su nasrnule sve sile domoljubnoga i državotvornoga ekonomskoga uništenja, uključujući Dinka Cvitana, danas šefa DORH-a.

Hrvati se bore skupa s fašistima u Ukrajini, nemali broj Bosanaca, Albanaca i Kosovara odlazi da se bori na strani Islamske države, Srbi su pojurili na Krim da se bore za Ruse... U svakom slučaju, nepogrešiva pogrešivost biranja bitaka. Istovremeno, Islamska država ne samo da ubija tisuće ljudi na pragu Europe, nego provodi nezapamćeni, sustavni kulturocid - uništavanjem hramova, biblioteka i muzeja, ubija sjećanja ljudske vrste na vlastitu prošlost. Ako je suditi po medijskim izvješćima, navale u redove kurdskih vojnika nema, iako se protiv IS-a bore od početka i bez fige u džepu, koju čvrsto drži zgroženi "je suis trgovac oružjem", Zapad i NATO mu pakt.

Srbijanska propagandna mašinerija ustremila se krajem januara na Fond za humanitarno pravo i Tužilaštvo za ratne zločine Srbije, u nameri da opet zataška ratne zločine srbijanskih snaga bezbednosti, ovoga puta nad albanskim civilima u kosovskom regionu Drenica, čiji su posmrtni ostaci pronađeni u masovnoj grobnici “Rudnica” kod Raške. Pozivajući Tužilaštvo da pokrene istragu, Fond je saopštio da poseduje dokaze o tome da je načelnik Generalštaba Vojske Srbije, Ljubiša Diković, u vreme sukoba na Kosovu 1999. godine zapovednik zloglasne 37. Motorizovane brigade (tadašnje) Vojske Jugoslavije, odgovoran za učešće njegove jedinice u zločinima na Kosovu, kao i za skrivanje tela ubijenih.

Tek što smo prije koju godinu stigli na europski after-party i pogledali je li ostalo išta i za nas, donedavni europski san o prosperitetu, slobodi i ljudskim pravima izvrnuo se u nešto što nismo ni htjeli ni očekivali. Ne možemo još reći da se radi o noćnoj mori, no zasigurno nakon dionizijskog slavlja ujedinjavanja i proširenja prije desetak godina, gosti sa svitanjem i nestašicom pića sada drugačije i gledaju i vide. Sa manje opijenosti nestalo je i međusobne opčinjenosti, sada se ljudi već mjerkaju, ocjenjuju, da ne velim ogovaraju. Europskom snu kao da je istekao rok trajanja.