Političari, mediji, akademici, da ne spominjemo "neovisne" ekonomiste, analitičare i investitore, već nam dva desetljeća uporno tvrde kako je privatno vlasništvo učinkovitije od javnog. Riječ je o sveprisutnom konceptu koji se u javnom prostoru rijetko propitkuje te je poput "nevidljive ruke tržišta" postao istina gebelsovom metodom - "na galamu" i neumornim ponavljanjem. Brojni slučajevi privatizacije do sada su u ekonomskim istraživanjima temeljito analizirani, a rezultati analiza pokazuju kako privatno vlasništvo nije nikakva garancija bolje usluge niti efikasnijeg poslovanja.

"Kraljevstvo malenih ljudi" tematski je park u jugozapadnoj Kini u kojem će posjetitelji zateći samo ljude patuljastog rasta. Od osnutka 2009. godine "zabavni park" prate polemike i etičke dileme. Naime, jedan od uvjeta za posao jest da kandidati nisu viši od 130 centimetara, a posao im se svodi na uveseljavanje posjetitelja "normalnog" rasta. Kontroverzni park tematizirala je ekipa Vicea koja je posjetila ovo neobično mjesto koje uistinu djeluje bizarno. No, u društvu pod diktatom ljepote, što preostaje onima koji se u njega ne uklapaju?

Studentski mediji, iako vrlo nevidljivi, kako široj populaciji, tako nažalost i samim studentima, u Hrvatskoj ipak postoje i nerijetko se radi o medijima koji, unatoč skromnim financijskim sredstvima ili njihovom potpunom izostanku, plijene svojom kvalitetom i razinom kritičkog razmišljanja. Kakvi su mediji koje današnji studenti stvaraju i što takvi mediji govore o njima te koja su ključna pitanja studentskog identiteta koja bi jedan studentski medij trebao artikulirati, bit će samo neke od tema „Turbo-tribine: Studentski mediji danas“ koja će se ove srijede održati u zagrebačkoj Močvari. Sudeći po popisu gostiju ove tribine, moglo bi se raditi o vrlo zanimljivoj raspravi.

„Ja u pravom smislu riječi i nisam novinar, već kritičar, kolumnist, i moram priznati da mene još nitko ne tretira obezvrjeđujuće, ponižavajuće i nipodaštavajuće“, odgovorit će kolumnistica i tv-kritičarka Zrinka Pavlić na pitanje što je uopće drži u novinarstvu. No, čim situacija u novinarstvu ne bude više „ovako pristojna“, a sve pokazuje da u tom smjeru ide, dobitnica Kiklopa za debitantsku knjigu 2007. godine obećava – „tada više ni ja neću biti u njemu“. Autorica koja se u recentnoj zbirci bavila grozomornim i teškim temama za Lupigu će govoriti o svojim planovima i budućoj zbirci, a, između ostalog i otkriti, zašto kada je pitaju „voliš li pisati'“, odgovara - ne.

Nedavno usvojena, a dugo očekivana državna Strategija zbrinjavanja radioaktivnog otpada nije odgovorila na pitanje svih pitanja – gdje će Hrvatska zbrinjavati svoj dio nuklearnog otpada iz nuklearke u Krškom od 2023. godine pa nadalje? Dok se Vlada branila od optužbi da navodno tajno priprema izgradnju nuklearke u Slavoniji, malo koga je zanimao izostanak rješenja za lokaciju otpada iz nuklearke u Krškom u usvojenoj strategiji. A izbor je vrlo jednostavan – ili će se Slovencima plaćati za zbrinjavanje i hrvatskog dijela nuklearne „šarže“ (što bi nas prema nekim kalkulacijama koštalo između pet i deset milijuna eura godišnje) ili će se krenuti u izgradnju domaćeg skladišta.

Impozantno jato lešinara nadlijeće mrtva tijela desetorice ubijenih članova redakcije Charlie Hebdo, međutim, izraelski premijer Benjamin Netanyahu osvaja prvu nagradu u cinizmu. Njegov govor inspiriran napadom na redakciju, čak i kada u obzir uzmemo likovanje Marine Le Pen, koja je ponovila svoj zahtjev da se u Francusku uvede smrtna kazna, održan je u prisustvu francuskog ambasadora koji ga je nahvalio kao ljubitelja Voltairea i Rousseaua, što ovu besramnu orgiju čini nijansu odurnijom. Prikazavši Izrael kao žrtvu opresije i neprestanih terorističkih napada, zajedno su pljunuli na ovaj satirički magazin, koji je cionizam prikazivao kao ljubavnika nacizma, te iskoristili smrt ovih miroljubivih ljudi da bi huškali na rat.