Zapanjujuća je lakoća kojom se mediji, političari i, možda najgore - ekonomisti, koriste BDP-om kao magičnom brojkom, svetim gralom uspješnosti koji maltene liječi sve... Od nezaposlenosti i siromaštva preko depresije i općeg nezadovoljstva do konjunktivitisa i ravnih tabana. Realni BDP o kojem slušamo svakodnevno iz usta premijera, blogera, novinara... zuji u hrvatskom medijskom prostoru poput komarca. A nitko da kaže kako je riječ o običnom narkomanu. Tko god spominjao ova tri magična slova, ona su gotovo uvijek identificirana sa stanjem nacije, do te mjere da su prerasla u sinonim napretka, blagostanja i kvalitete života. Posebno to vrijedi za fetišiste slobodnog tržišta koji će vam rado pod nos gurnuti graf rasta BDP-a, recimo, tržišno vrlo slobodne Estonije.

Ako mislite da je teško nabaviti ulaznice za Ligu prvaka, raritetne europske izlete Hajduka ili velike dvoboje na svjetskim smotrama hrvatske reprezentacije, onda niste pokušali doći do karte za Superclasico - jedan od najvećih nogometnih derbija na zemaljskoj kugli, kojeg su ugledni svjetski časopisi uvrstili u kategoriju "TOP 100 things to see before you die". Taj strogo čuvani cirkus zavodljivo rasplesane i raspjevane argentinske nacije praktički je zaključan daleko od očiju turista i inih došljaka, a raskošni video clipovi koji na YouTubeu skupljaju milijune klikova, figuriraju kao provokacija, jedan brižno smišljeni predmet pomame.

"Ideja Filozofskog teatra je da jednom mjesečno dovedemo nekoga od velikih svjetskih umjetnika od kojih možemo čuti i naučiti kako promišljaju bitne suvremene ideje svijeta u kojemu jesmo", reći će nova intendantica zagrebačkog HNK, Dubravka Vrgoč, koja je odlučila ovim zaokretom vratiti filozofiju u kazalište i kazalište filozofiji. Već sljedeći mjesec predviđen je susret s talijanskim piscem Niccolom Ammanitijem, a na popisu gostujućih zvučnih imena europske i svjetske filozofske, spisateljske pa tako i kazališne misli su: Slavoj Žižek, Tariq Ali, Alain Badiou, Elfriede Jelinek, Howard Zinn...

Puno je onih koji pišu, ali malo onih čija pisana riječ postane dijelom javnog dobra. Po tome se valjda prepoznaje dobar pisac. No, svestrani Zoran Žmirić nije samo autor sada već klasičnog aforizma "Kako se postaje otac domovine? Tako da narodu jebeš mater" već ima široke interese i izvan pisane riječi. Osim što je ušao u narodnu lektiru, Žmirić je već dugi niz godina dijelom hrvatske rock čitanke kao član riječkog Laufera te se uspješno okušao i u fotografiji. S autorom kultnog romana "Blockbuster" izdanog 2009. godine razgovarali smo povodom njegove nove knjige "Snoputnik".

Bez obzira smatrate li predstečajne nagodbe pljačkom stoljeća, kako kaže sudac Mislav Kolakušić, ili spasom za hrvatsku ekonomiju, kako je zborio ražalovani ministar financija Slavko Linić, jedno je nepobitno. Dokumentacija o predstečajnim nagodbama, javno dostupna i temeljita unatoč mogućim falsificiranjima i kraćenjima, razotkriva utrobu naših ekonomskih i društvenih tokova i odnosa bolje nego ijedna građa dosada dostupna zainteresiranom oku javnosti. Posebno to vrijedi za sportske klubove koji su pohrlili u predstečajne nagodbe kako bi izbjegli najgore, a nakon što su godinama, desetljećima skrivali koliko plaćaju svoje igrače novcem koji je uglavnom poticao iz džepova poreznih obveznika.

Nabio cigaru u zube, nabacio cvike... One sunčane. Zapali mu kuću i ono što je bio spremio ponit sa sobom, svak ti je u to vrime imo u kući spremljene stvari za zlu netrebalo. Kaže taj da bi on njemu mogo oprostit što mu je kuću zapalio, i što se popišo na sliku Djevice, što mu je još djed, davno, donese iz Podmilačja, a koju je bio spremio za ponit, i što je je potlje bacio u vatru. More se zaboravit, priča on, i to što mi je ovde, vidiš, ispod lijevog uha gasio cigare, rat je, svijet poludio. Al hajd mu halali što je uživo dok je to radio. To ne mogu.