Branitelje bi manje trebao poniziti stav dr. Nenada Horvata koji ih politički diskvalificira i time tretira kao ravnopravne sudionike političkog i javnog života, nego vrh psihijatrije koja je nad njima izvršila društvenu egzekuciju proglasivši ih vječno bolesnima. Važan i sveprisutan dio tog vrha je Vladimir Gruden, branitelj branitelja, institucionalno priznati stručnjak koji politički zloupotrebljava psihijatriju, vještači žrtve i nasilnike sukladno svom svjetonazoru (ili mizoginiji, kako hoćete) i čak javno prokazuje i evaluira „duševne bolesnike“, što je po sebi nečuveno. Da u Hrvatskoj nije došlo do izvitoperenosti kataklizmičkih razmjera, takvo što ne bi bilo moguće, ali kad već jest, strukovna komora se treba promptno pozabaviti ovim slučajem.

Prošli put Hrvati su Srbima uvaljivali svoja 1.244 otoka da ih podsete na zlokobnu Rezoluciju Ujedinjenih nacija tog broja, a sada neko daje silne novce, 1.300 evra mesečno po bilbordu da na strateškim mestima u Beogradu, pozove Srbe i ostale u Zagreb. "Poklonite si praznike u Zagrebu", poručuje tobožnja Turistička zajednica Grada Zagreba na beogradskim ulicama. Roto dnevnik Informer blizak vlastima nema dilemu: "Hrvati nas za*ebavaju", objavljuje ova tiskovina (ovo je naslov, u tekstu je uredno 'zajebavaju'), uz nemilu opasku u podnaslovu: "Turistička organizacija Zagreba na čistom hrvatskom poziva Srbe da dođu za Novu godinu". Raspisao se Informer, a skočila prodaja "ranisana" (želudac) i sedativa, Hrvati znaju znanje.

Razumljivo je kako su ljudi zabrinuti da se virus ebole ne proširi, ali panika koja se digla oko toga što bi ova bolest mogla teoretski napraviti, nadglasala je paniku oko toga što ebola zapravo radi u Africi. Senzacionalistički pristup medija ovome problemu dolijevao je ulje na vatru, jer novine će se puno bolje prodavati ako dignete frku oko ebole u SAD-u nego oko ebole u Liberiji, pogotovo ako vam dobar dio čitatelja ne zna ni naći Liberiju na karti svijeta. I dok su mediji lamentirali nad skorašnjom propašću zapadne civilizacije zbog epidemije ebole, ljudi u Africi su zaista i umirali, a umiru i danas kada ebola više nije vijest u večernjem dnevniku.

Montažstroj slavi 25 godina i to organizacijom skupa nazvanom po grafitu iz 1995. godine, nepoznatog autora, koji pita: "A gdje je revolucija, stoko?" O potencijalima sveobuhvatne društvene promjene na skupu govore Dean Duda, profesor književnosti, Ivan Ergić, bivši nogometaš i društveni komentator, Marina Ivandić, aktivistica i članica Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID), Tomislav Klauški, novinar, a moderator je publicist Boris Postnikov. Tema rasprave je - revolucija, kojom se ovo kazalište bavilo u nizu svojih radova. Pitanje iz naslovnog grafita im je, priznaju, pogođeno, ali poteže brojna druga pitanja - od toga je li moguća do naše spremnosti na nju.

Niccolo Ammaniti, "bez sumnje, jedan od najboljih talijanskih pisaca današnjice", prema Le Mondeu, suvremeni Dickens kako ga često nazivaju, gostujući u Hrvatskom narodnom kazalištu ovih dana u sklopu projekta Filozofski teatar, rekao je i ovo: "Kada pišem, moji su protagonisti obični ljudi, kojima se dogodi da se nađu u neobičnim situacijama, trebaju napraviti nešto što nisu navikli činiti, i malo po malo i sami postaju neobični ljudi..." To, kako se obični ljudi mogu preobraziti u neobične, vječna je tema književnosti, one pripovjedne pa tako i dramske, a predstave 29. izdanja Gavellinih večeri, što se u GDK Gavella, u Frankopanskoj ulici, nekoliko stotina metara dalje od mjesta gdje je govorio Ammaniti, održavaju od 10. do 23. prosinca, to itekako potvrđuju.

Do unazad nekoliko mjeseci domaća javnost nije gotovo ni čula za TTIP oko kojeg se u EU sve glasnije lome koplja, a rijetko tko je saznao da je Sabor RH o tome održao i svoju prvu tematsku sjednicu. Osim što sporazum, koliko se sada može nazrijeti, uvodi niz presedana koji demontiraju demokratske instrumente kod donošenja zakona i dodatno obespravljuju građane (pa i njihove parlamentarne zastupnike) da utječu na odluke te pored toga što omogućuje transnacionalnim korporacijama da lako napune svoje račune, čak i kada se uvjeti za posao promijene, on, upozorava se, donosi i niz konkretnih negativnih učinaka na mogućnosti trgovine u Europskoj uniji i njenim zemljama članicama, ali i na zdravlje ljudi, okoliša, na radne uvjete.