Jesmo li ponovno izgubili Vukovar? Jesmo! I to po 23. put! Pa, što onda slavimo, 'obilježavamo', gurajući se u kojekakvim kolonama? Kaže se, da ovako vukovarskoj tragediji i njegovim izginulim i/ili nestalim braniteljima odajemo počast, obilježavamo herojsku obranu i - pad. Obilježavajući nesreću zar ne kukamo masovno i kolektivno, klečeći se molimo i dopuštamo crkvenome ritualu da na javnom mjestu održava red, kao da je pastva u crkvi. Tako, samosažaljenje lako prelazi u patetičnost, a od pojedinačnih se žrtava rade kolektivni spomenici i sve se zajedno ozbiljno naginje mitologizaciji. Jer, zar se nije kod nas, u Hrvatskoj, još koliko prekjučer ismijavalo Srbe što stoljećima lamentiraju nad porazom u Kosovskome boju?

Aktivističko udruženje građana koje sebe naziva "Živi zid", a pod ovim imenom nedavno se registriralo i kao politička stranka, za cilj ima sprječavanje deložacija u Hrvatskoj. Najmanje dvadesetak puta aktivisti Živog zida stajali su pred kordonima specijalne policije, nastojeći spriječiti deložacije dužnika koji ne mogu otplatiti bankovne kredite ili platiti režije. Ponekad uspiju spriječiti deložacije, a ponekad završavaju u policijskim maricama, odnosno policijskim postajama. Dnevno zaprimaju po pet do šest poziva u pomoć. O Živom zidu za Lupigu piše Dušan Cvetanović, apsolvent Pravnog fakulteta i jedan od osnivača spomenutog aktivističkog udruženja.

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić ponovo je na slobodi. Po njegovom izlasku iz pritvora većina medija problematizira najbitnije: koliko je puta Bandićev pas Rudi mahnuo repom, koliko krugova je gradonačelnik otrčao pri jutarnjem džogingu, kako je u Remetincu izdržao bez redovitih atletičarskih aktivnosti, tko ga je pred Remetincem dočekao i u kakvom automobilu se odvezao. Ono što se ispostavlja manje bitnim tema je kojom se bavimo na ovom mjestu: zbog čega je odvjetnik Marijan Hanžeković položio vlastitih 15 milijuna kuna za Bandićevu jamčevinu i ima li u tom nadasve humanom odvjetničkom gestu nešto problematično?

Šefica Zelenih Engleske i Walesa, Natalie Bennett, našla se u neprilici zbog putovanja na Zelenu akademiju koja se ovo ljeto održavala na otoku Visu, a u kakvoj se nijedan naš političar nije našao, premda joj se prigovara rastrošnost. Naime, mediji su doznali da je na vlakove, odnosno "zemaljski" prijevoz od Londona do Visa potrošila 350 funti (oko 3,3 tisuće kuna) umjesto 90 funti (oko 860 kuna) koliko bi je koštalo putovanje avionom. Za put su joj trebala četiri dana. I dok je za naše pojmove potpuno suludo da bi neki političar sjeo u vlak, ona to radi iz uvjerenja.