Profesor s Ekonomskog instituta Zagreb Dubravko Radošević kao ključni zadatak Syrize vidi sprječavanje krize i osiguravanje minimuma egzistencije za sve građane Grčke pogođene mjerama štednje. Kao ključnu stvar Syrizine politike Radošević smatra činjenicu da je pobjednička stranka na grčkim parlamentarnim odustala od izlaska iz Eurozone. 

"Suština njihovih prijedloga sadržana je u njihovom stavu da se mjere štednje nisu pokazale učinkovitim, u čemu Syriza ima pravo. Na početku krize Grčka je imala javni dug od 110 posto BDP-a, a nakon svih rezova i unatoč njima taj dug je narastao na 170 posto BDP-a. Mjere štednje u Grčkoj su dovele do rezanja javnih rashoda, a time i do pada BDP-a, jer što više režete smanjujete potražnju i investiranje, a povećavate nezaposlenost. Javni dug u takvoj situaciji mora rasti, jer ušteđeni novac nije dovoljan niti da pokrije troškove kamata za kredite koje Grčka ima za otplatiti", kaže Radošević. Politiku mjera štednje u Grčkoj naš sugovornik naziva "čistim promašajem", što su, smatra, na koncu zaključili i u Europskoj uniji. 

"Europska komisija predložila je prolongiranje procedure prekomjernog deficita. I Europska komisija kaže: OK, rezat ćemo, ali malo sporije. Prije svega, to je uspjeh Italije i Francuske", kaže Radošević. 

Govoreći o politici Syrize, Radošević ističe da Grci igraju igru po rubu, što mu se čini "jako razumnim". 

"Nijemci znaju da bi, ukoliko popuste Grčkoj, na red mogla doći Španjolska, zatim i Italija pa i Hrvatska. Zato je to za nas jako važno. Mi imamo dug u visini od 108 posto BDP i nema sumnje da smo prezaduženi. I nama bi djelomični otpis i reprogram dugova dobro došli, a to su također zahtjevi Syrize. Europa u takvoj politici vidi problem, jer Grčka priziva presedane", kaže sugovornik s Ekonomskog instituta. 

Kada je pobjeda postala izvjesna - zaoštrili retoriku

Publicista Srećka Horvata upitali smo kako gleda na ublažavanje retorike Syrize, koja se na dijelu ljevice shvaća kao "desno skretanje" i reformizam, koji u praksi ne bi značio radikalan zaokret. 

"Taj termin 'desno skretanje' je problematičan, nekritički se koristi za svaku radikalnu opciju koja se približava vlasti. Kod Syrize smo konkretno mogli vidjeti da jesu ublažili stav po pitanju duga - najprije su zagovarali potpuno otpisivanje, a onda renegotiating (ponovno pregovaranje o dugu), ublaženi su i stavovi spram izlaska iz Eurozone... No, zanimljivo je da, kako je vremenom postajalo sve izvjesnije da će doći na vlast, retorika se (ponovno) zaoštravala. Tako je Yanis Varoufakis, koji je po svemu sudeći najizgledniji kandidat za mjesto ministra financija, prilično oštro zaprijetio Europskoj centralnoj banci i šefovima Eurozone, najavljujući i da će skršiti grčku oligarhiju", kaže Horvat. Dodaje da zato ne vjeruje u desna skretanja u Syrizi te da se to vidi i po nervoznim izjavama europskih političara poput Carla Bildta. On je ustvrdio da će pobjedu Syrize plaćati europski porezni obveznici, na primjer. 

No, je li Syriza dovoljno jedinstvena da bi se provodio radikalan program, s obzirom da je sama po sebi savez različitih lijevih stranaka, a zbog izbornog je rezultata morala prihvatiti i stranku Nezavisne Grke? Njihov parlamentarac John Milios upozorava da i unutar same koalicije postoje klasne razlike, zbog čega je nužan oprez. Horvat kaže da za odgovor na pitanja o ovim preprekama treba pogledati u povijest ove koalicije, koja se sastoji od zajedničkog nastupa i onih radikalnih i umjerenih lijevih struja. 

"Antagonizam i razlike postoje, zato nužno nije samo konsolidirati redove, nego vidjeti koliko će Syriza ostati bliska s bazom i pokretima koji su javili u Grčkoj, sad kada je na vlasti", navodi on.

"S jedne strane imamo klasično pitanje vlasti, odnosno kako će Syriza upravljati državom. A drugo pitanje vrijedi ne samo za Syrizu, nego za sve nove stranke - od Podemosa i Združene Levice do Radničke fronte, a to je unutarnja organizacija. Hoće li biti u stanju integrirati ono najbolje od tih pokreta i umjesto vertikalnog odlučivanja odabrati suodlučivanje, kooperativnost, dakle, horizontalnost. Na tome rade, koliko vidim, i Združena Levica i Radnička fronta, jer su svjesni pogreški zelenih pokreta proizašlih nakon 1968. godine", kaže Horvat.

Atena pa Madrid pa Balkan

Što se tiče utjecaja pobjede Syrize na Europu, ali i na Balkan na kojemu se javljaju lijevi pokreti, Horvat navodi da bi se to moglo sažeti u parafrazu pjesme Leonarda Cohena "First we take Manhattan", koja je dan prije izbora Tsiprasu i Pablu Iglesiasu Podemosa poslužila za glazbenu podlogu: "First we take Athens, then we take Madrid and Balkans"/ "Prvo ćemo uzeti Atenu pa Madrid i Balkan".  

"Pobjeda Syrize je vrsta europskog tsunamija, koji se već osjeća. Syriza je utjecala na niz lijevih gibanja u Europi, ne samo na Podemos. Uoči izbora vidjeli smo dolazak Pabla Iglesiasa u Atenu, Tsipras je bio na osnivanju Združene Levice, Radnička fronta se izravno poziva na njih, ali se čak i francuski Zeleni određuju spram Syrize. No, možda je najbolja stvar u ovoj pobjedi što Syriza postaje referentna točka, ne samo za nove lijeve i zelene stranke, nego i za stare partije koje će se morati određivati prema Syrizi", odgovara. Govorimo li o starim partijama, tu ipak treba biti oprezan. 

"Zasigurno će neke od njih pokušati kidnapirati taj pokret. Zabrinjavajuće je što su srpska Demokratska stranka i Aleksandar Vulin iz Pokreta socijalista požurili da im čestitaju, iako njihove politike nemaju dodirnih točaka. Za Balkan je potrebno da im se pridruže pokreti i sindikati", zaključuje Horvat.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Wikipedia