Ubojstva, otmice i napadi Boko Harama koji teroriziraju Nigeriju, Čad, Niger i Kamerun preko sve učestalijih medijskih napisa polagano sve više teroriziraju i zapadni svijet. Islamistička sekta sa sjevera Nigerije dospjela je u sve medije u travnju prošle godine otmicom preko dvije stotine žena, djevojaka i djevojčica, serijom bombaških napada i ukupnim saldom od preko deset tisuća žrtava otkako je ova organizacija započela svoj teror 2002. godine. Masakr u pariškoj redakciji Charlie Hebdoa dodatno je usmjerio pažnju na aktivnosti Boko Harama koji je u istom tjednu opustošio sjeverno nigerijski ribarski grad Baga gdje se broj žrtava sekte, prema nekim izvorima, popeo na oko dvije tisuće. Premda se sekta bori za uspostavu šerijatskog prava u čitavoj (12 sjevernih pokrajina to su uvele još početkom 21. stoljeća) Nigeriji i protjerivanje kršćana iz sjevernih pokrajina, njihove žrtve nisu samo kršćani i predstavnici nigerijskih vlasti koje optužuju za korupciju, siromaštvo i odmak od prave vjere, već i muslimani koji ih kritiziraju ili nisu dovoljno "na liniji".

Službeno ime ove militantne islamističke sekte otprilike glasi "Narod predan prorokovom učenju za širenje i džihad" dok je Boko Haram uvriježeni naziv čiji je prevodi "Zapadno obrazovanje je zabranjeno". Sama sekta osnovana je 2002. godine pod vodstvom Mohammeda Yusufa, elokventnog i karizmatičnog vođe koji se žestoko protivio zapadnim vrijednostima, posebno obrazovanju koje je doživljavao u izravnoj suprotnosti onome što, kako je smatrao, uči pravi Islam. Samo dva dana prije smrti u ljeto 2009. godine u intervjuu za BBC izjavio je kako Zemlja nije okrugla te odbacio Darwinovu teoriju evolucije.

"Narod predan prorokovom učenju za širenje i džihad" na okupu (SCREENSHOT: YouTube)

"Ukoliko neko učenje nije u skladu s našom vjerom, mi ga odbacujemo", tvrdio je Yusuf prije no što ga je Nigerijska služba sigurnosti 30. srpnja 2009. godine ubila bez suđenja pred policijskom stanicom. Godinu dana je trajao mir koliko je Boko Haramu trebalo da se reorganizira u tišini te je 2010. godine ponovo uskrsnuo pod vodstvom Abubakara Shekaua. Nekadašnji zamjenik Yusufa oženio je jednu od njegove četiri žene i pojavio se kao novi duhovni vođa. Upravo je Shekau preuzeo odgovornost za otmicu preko 250 žena i djevojaka u gradu Chibok na proljeće prošle godine. Premda su neke uspjele pobjeći, većina je prisilno udata za ratnike Boko Harama.

Korak dalje - suradnici Al-Qaedae i ISIS-a

Njegovim dolaskom na čelo organizacije počinje i niz sve krvavijih napada koji se intenziviraju lanjske godine. Samoubilački bombaški napad u ljeto na zgradu UN-a u glavnom gradu Nigerije Abuji prilikom kojeg su poginule 23 osobe tek je bio uvod u još krvaviju jesen. Serija samoubilačkih napada u sjevernoj pokrajini Yobo odnijela je još 150 žrtava, dok je 30 ljudi poginulo na Božić u blizini katoličke crkve nedaleko Abuje u središnjoj Nigeriji. Samo tijekom prvog mjeseca ove godine poginulo je preko dvije tisuće ljudi u gotovo svakodnevnim napadima koji su zabilježeni i u Kamerunu. U međuvremenu Boko Haram dobio je status suradnika Al-Qaedae i ISIS-a po čijem je uzoru proglasio i kalifat.

Unatoč krvavim obračunima s vladom i neistomišljenicima, Boko Haram relativno je mirno agitirao za svoje ciljeve tijekom prvih sedam godina postojanja. Početkom 21. stoljeća sjeverne su pokrajine redom uvodile šerijat. U toj je klimi Muhammed Yusuf, koristeći infrastrukturu konzervativne islamističke zajednice Izala, počeo propagirati svoje ideje. Članovi Izala nerijetko su sudjelovali u vlasti sjevernih pokrajina te su blagonaklono gledali na pravovjernog Yusufa koji je u njihovim prostorima okupljao mlade napadajući korumpiranu i sekularnu vlast u Abudji. Kada je, uglavnom među mladima, stekao dovoljno sljedbenika Yusuf osniva vlastitu sektu Boko Haram i povlači se u nepristupačne dijelove pokrajine Borno.

Yusuf neposredno prije likvidacije (SCREENSHOT: YouTube)

Sigurnosne službe potom upadaju u skrovište Boko Harama gdje su zaplijenili oružje i bombe nakon čega je Muhammed Yusuf uhićen. Tenzije među policijom i sektom koja se protivi vlasti kulminirale su tijekom bizarnog sprovoda. Naime, policija je zaustavljala povorku Boko Harama koja ide na sprovod jednom članu sekte jer nisu nosili zakonom propisane kacige. Nekoliko članova Boko Harama je ubijeno što dovodi do trodnevnih obračuna diljem sjevera u kojima stradava preko tisuću ljudi među kojima i osnivač sekte Muhammed Yusuf čime je stekao status heroja i mučenika. Premda je sekta nakon ovih sukoba mirovala gotovo godinu dana, tada zapravo počinje neslužbeni rat između Boko Harama i države.

Iz europske perspektive gdje je Afrika po veličini "tu negdje" s našim kontinentom, a po važnosti između izbora za pjesmu eurovizije i godišnjeg festivala sira u Hampshireu, nerijetko je dovoljno samo taksativno nabrojati zlodjela Boko Harama da Europljanin zabrinuto zatrese glavom i okrene sljedeću stranicu novine. Desetak tisuća mrtvih, oko milijun izbjeglica, petstotinjak otetih, pedesetak napada bombaša samoubojica kod Europljana s pravom zaziva mučninu kao, u ostalom, i u bilo kojeg Afrikanca. Uistinu, brojke tjeraju na plač, a sudbine koje se kriju iza brojeva nemoguće je i dokučiti.

No, shvatiti smisao sudbinâ koje za sobom ostavljaju brojke o poginulim i raseljenim ljudima što ih je u krvavih pet godina posijao Boko Haram znači razumjeti i kontekst zemlje koja je površinom velika kao Njemačka i Francuska zajedno. Zemlje u kojoj se govori preko 400 različitih jezika i u kojoj živi 170 milijuna stanovnika iz 250 različitih etničkih zajednica. Iznimno bogate zemlje, desete izvoznice sirove nafte, 25 svjetske ekonomije, a u kojoj 100 milijuna stanovnika živi s manje od sedam kuna na dan i u kojoj završenu osnovnu školu ima samo polovica žitelja i to u glavnom gradu Abuji. Shvatiti sudbine preko deset tisuća poginulih i milijun raseljenih u ovoj golemoj zemlji velikog bogatstva, još veće nejednakosti, neobrazovanosti i podjela, znači razumjeti njenu povijest. Povijest u kojoj je brojnim stanovnicima Nigerije nerijetko jedina zajednička nit dugogodišnja engleska kolonijalna vlast.

Kako je bačen bumerang

Europljani se Nigerije ozbiljno hvataju početkom 19. stoljeća kada trgovina robljem još uvijek cvjeta premda su same tržnice zabranjene. Područjem današnje Nigerije tada su prolazile kolonijalne sile i njihove privatne kompanije, a u ratu cijenama monopol su na kraju preuzeli Englezi čije su privatne kompanije 1885. godine napokon istisnule konkurente iz Njemačke i Francuske što je na kraju i ratificirano Berlinskom konferencijom. Nakon što su privatne kompanije obavile posao, administraciju je i službeno preuzela engleska kruna te su 1900. godine oformljeni Sjeverni i Južni nigerijski protektorat. Ne zbog političkih, već zbog ekonomskih razloga. Naime, dok je južni dio zarađivao, sjeverni je protektorat čitavo vrijeme gubio novac što su Englezi 1914. godine odlučili spriječiti ujedinivši dva protektorata u jedinstvenu koloniju - Nigeriju. Dok je kolonizacija juga išla relativno lako, sjever kojim su vladali muslimanski emiri i, prije svega sultan Sokotoa, bio je puno tvrđi orah.

Dvanaest sjevernih pokrajina već prakticira šerijat (ILUSTRACIJA: nigerianstalk.com)

"Na jugu su uvedene škole kako bi se domicilno stanovništvo osposobilo za pomoćne poslove što će kasnije postati embrio nadolazeće inteligencije i proletarijata. S druge strane, na sjeveru je kolonijalna uprava bila nesklona takvom pristupu kako ne bi uvrijedili lokalne emire na čijoj je potpori i lojalnosti opstajala kolonijalna vlast", tvrdi nigerijski znanstvenik Bayo Ogunrotifa sa Sveučilišta u Edinburghu u svom radu "Klasna teorija terorizma: Studija ustanka Boko Haram u Nigeriji" dodajući kako je "na tim područjima kolonijalna vlast (uz pomoć lokalne elite koja joj se priklonila) ustoličila islamsko učenje kako bi spriječila suprotstavljanje njihovoj dominaciji".

Koristeći se taktikom batine i štapa kolonijalisti su tako na sjeveru današnje Nigerije došli do potpore za svoju vlast, ali su zauzvrat lokalnim suverenima ostavili visoki stupanj autonomije. Osamostaljenjem ove države od dva dijela povezane tek zajedničkom kolonijalnom prošlošću nepravde nisu ispravljene već produbljene nakon 1960. godine.

"Osim razvojnih programa industrije i infrastrukture, sjever je učinio malo da se riješe problemi u zdravstvu i školstvu koji su bili puno dublji nego na jugu. U pogledu obrazovanja, ista kolonijalna politika koja je zabranjivala zapadno obrazovanje ostala je na snazi. Vladajuća elita na sjeveru ovaj je kolonijalni relikt održala svjesno kako bi zadržala potpunu feudalizaciju društva u regiji pojačavajući svoju moć i utjecaj na narod. Štoviše, otvoreno je još više islamskih škola koje su pohađali siromašni dok su djeca bogatih odlazila u zapadnjačke, misionarske, škole ustoličene za vrijeme kolonijalne vlasti", zaključuje Bayo Ogunrotifa.

Novi duhovni vođa pojavio se u liku Abubakara Shekaua (SCREENSHOT: YouTube)

Kako znanstvenik sa Sveučilišta u Edinburghu ne pretjeruje kada govori o cijeni koju su kolonijalisti platili za vjernost emira i sultana od Sokotoa svjedoči podatak da u sjevernoj Nigeriji i danas postoji titula Sultana Sokotoa koji je vjerski vođa 70-ak milijuna nigerijskih muslimana. Kao posljedica kolonijalne politike Nigerija i danas u 12 sjevernih država provodi šerijat, a postotak stanovnika sa završenom osnovnom školom u sjevernoj Nigeriji se kreće oko deset posto. Osim što su političke odluke iz prošlosti dovele do iznimne neobrazovanosti i ogromnog utjecaja radikalnih religija, Nigeriju je 80-ih godina zahvatila i politika štednje te strukturne reforme kakve u Europi doživljavamo tri desetljeća kasnije.

Naime, nakon pada cijena nafte na svjetskom tržištu tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća došlo je do kolapsa nigerijske ekonomije isključivo bazirane na izvozu nafte. Ubrzo su se kreditori pobojali kako Nigerija neće moći otplatiti dugove kada se pod patronatom MMF-a i Svjetske banke vlada odlučuje na, kako se to onda zvalo, "plan o strukturnim prilagodbama". I onda i danas to znači dokidanje svih socijalnih davanja, liberalizaciju tržišta, privatizaciju te komercijalizaciju javnih službi.

"Reforme su potpuno uništile nigerijsku ekonomiju i razbile moralno tkivo društva. Masovno siromaštvo postalo je normalna stvar, srednja klasa je posve nestala dok je proizvodnja uništena", tvrdi Femi Falana, novinar Sahara Reportersa kojeg krasi epitet afričkog WikiLeaksa zbog razotkrivanja korupcije i zloupotrebe vlasti.

U nasljedstvo im ostavljen težak uteg tuđeg oportunizma

Prema podacima Federalnog ureda za statistiku, u Nigeriji je 1980. godine bilo 28 posto siromašnih dok je nakon politike štednje 1996. godine čak 66 posto Nigerijaca živjelo s manje od 1,40 dolara na dan. Iznimno siromaštvo koje je zahvatilo Nigeriju osamdesetih podudara se i s promjenom vlasti u Iranu.

"Osim ekonomskog efekta koji izazivaju promjene u Iranu, postojao je i snažan religijski učinak. Pojačane su aktivnosti posebno među mladim muslimanima u sjevernoj Nigeriji. Iranski pokret ohrabrio je mnoge fundamentalističke muslimanske sekte, prije svega maitatsinski pokret Izala (u sklopu kojega kasnije djeluje osnivač Boko Haram Muhammed Yusuf) i Muslimansku braću koji su sve intenzivnije počeli zahtijevati uvođenje čistog Islama i šerijatskog zakona, zabrane heretičkih inovacija te uspostavljanje islamske države. U vrijeme iznimno teške ekonomske situacije koju su Nigerijci proživljavali, ove su kampanje religijskih fundamentalista pale na plodno tlo među frustriranim lumpenproletarijatom", smatra Bayo Ogunrotifa.

"Pa ne mogu se valjda ja goloruk boriti protiv tih fanatika kada to ne može niti vlada", rekao je jedan od milijun protjeranih (SCREENSHOT: YouTube)

Nakon gotovo tri desetljeća vladavine vojnih hunti, 1999. godine Nigerija se konačno demokratizira kada na vlast dolazi predsjednik Olasegun Obasanjo, no odnosi sjevera i juga Nigerije ni malo se ne mijenja. U vakuumu koji je na sjeveru Nigerije nastao kao posljedica kolonijalne politike Engleske, siromaštva, vječitih povlastica lokalnim elitama koje religiju koriste kao sredstvo kontrole i ucjene bogatijeg juga, te visoke neobrazovanosti koja iz toga proizlazi, Boko Haram pronalazi iznimno podatnu prazninu koju upotpunjava fundamentalizmom. Taj vakuum i nesposobnost vlade da se odupre fundamentalistima najbolje ocrtava izjava izbjeglice iz Madigurija.

"Kada sam vidio vojnike kako panično trče odbacujući oružje i svlačeći uniforme shvatio sam da tamo više nemam što raditi. Pa ne mogu se valjda ja goloruk boriti protiv tih fanatika kada to ne može niti vlada", rekao je jedan od milijun protjeranih za CNN nakon što je pobjegao u Kamerun preživjevši napad Boko Harama u Madiguriju.

Davno donesene odluke kolonijalnih imperatora i danas imaju ogromne posljedice na ovu veliku zemlju još većeg bogatstva oko kojega su se nekad glođale elite sjevera Europe, dok je danas kost prepuštena njihovoj nezakonitoj djeci s juga i sjevera Nigerije. No, dok su kolonijalisti u potrazi za profitom imali logičan razlog za ujedinjenjem protektorata, svojim su nasljednicima ostavili težak uteg vlastitog oportunizma. On i stotinu godina kasnije leži na grudima 250 naroda što pored sve nafte i bogatstva žive u siromaštvu terorizirani od strane korumpirane države, podivljalih fundamentalista i duhova prošlosti koji im se ukazuju na stranim platformama za vađenje nafte u delti Nigera.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: listcrib.com