Najbolji afrički „street food“
Nema tog autobusnog stajališta u Ugandi na kojem ne postoje ulični prodavači hrane. Na put u Ugandi ne trebate sa sobom nositi namirnice. Čim autobus negdje stane, odmah će se nekoliko ruku naći ispruženo u smjeru vašeg prozora, a u rukama će najčešće biti ražnjići, uglavnom svinjski, chapati, voda, sokovi, kikiriki, banane ...
Pred vama se učas nađe najneobičnija ponuda hrane (FOTO: Hrvoje Ivančić/Lupiga.Com)
U autobusu tako tada nastane sveopća gozba i vrlo čest je slučaj da ljudi na sjedalima međusobno dijele ono što su upravo kupili. Sigurno se sada pitate postoji li šansa da tu pojedete i nešto pokvareno? Postoji, ali ipak nekako odlučite riskirati.
Nekako odlučite riskirati (FOTO: Hrvoje Ivančić/Lupiga.Com)
Meni je ovaj ugandski „street food“ najbolji u Africi pa tako iz osobnog iskustva svakako mogu dati samo najbolje preporuke. Drive in!
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Hrvoje Ivančić/Lupiga.Com
@Kritičar, to pitanje oddaje osnovno neznanje i prëdpostavke su (vam) netočne. pṙvo nëgdanja fascistično-nazistična "marionetska tvorba" zvana NDH-a, u trentuku svojega najvećega prostiranja obsezala je u cielosti i pokrivala područje današnjega BiH-a, kratko rubne jugozapadne dielove čṙne gore, manji dïô današnje vojvodine/sṙbije do zemuna, i male rubne dielove iztočne slovënije, pri čem ni u jednom trenutku nije bīla, ni istinski "sāmoupravna"/"autonomna", ni jošte manje istinski "nezavisna" od svojih inozemnih fascistično-nazističnih gospodarā-pokroviteljā. k tomu, nazivni "kralj" joj je, spomenimo se, bīô talijan. ni u jednom trenutku međimurje, baranja, istra, manji dïo priobalja s otocima nisu bīli dielovi te marionetske "kvislinžske" NDH tvorbe. drugo, glede na uzko jezično pitanje, i tu je stvar čista. službeni jezik marionetske "kvislinžske" NDH tvorbe, u najvećem dielu bīô je čisti "sṙbsko-hṙvatski", tada blizak narodnomu "krajišskomu" i "iztočnohercegovačskomu" govoru na području današnjega BiH-a. iz(n)im(k)e su bīle pojedine rieči i pojmovi doslovno prëvađani iz njemačskoga i/ili talijanskoga (npr. "rundfuk" -> "krugoval", "fernsehen" -> "dalekovidnica", "altoparlante"/"lautsprecher" -> "glasnogovornik" -- danas "zvučnik", i tomu slično). mali "fond" riečī prëuzet je iz doba austro-ugarske, i to prëtežno iz rječnika slovaka šuleka, pripadnika onodobnoga "ilirskoga pokreta", koji je u nj zapisaô brojne rieči izvan južnoslavenskoga prostora, ali je obilno "posudiô" i rieči iz starïjega sṙbskoga ter "bosanskohercegovačskoga" i "čṙnogorskoga" jezičnoga prostora. zanemarljivo malo pak iz slovënskoga i makedonskoga. to bī bīô sažet prëgled o NDH-u i službenom jeziku u njem. mimogrede dodajem, ni danas u hṙvatskoj ne postoji "hṙvatski jezik"! to je zaisto u osnovi - kako ga opisuju svi slavistični studiji u svietu - sṙbski jezik, točnïje njegova jugoiztočna inačica/varianta s osnovom u iztočnohercegovačskom "narječju"/"dialektu". iz političnih razlogā od XIX stoljeća ća do razpada YU-govine uporabljaô se je naziv "hṙvatsko - sṙbski" i "hṙvatski ili sṙbski", i to lje na području unutar hṙvatskih upravnih/administrativnih granicā. u tom istom razdoblju izvan (u svietu, ali i u slovëniji ter makedoniji) upravnih/administrativnih granicā hṙvatske u uporabi je izključivo bīô službeni naziv "sṙbsko-hṙvatski" i/ili "sṙbski ili hṙvatski", prëmda u osnovi "sṙbski" govoren na prostoru iztočne bosne i hercegovine. za svjetsko jezikoslovlje i slavistične studije izvan balkana, hṙvati, sṙbi, bošnjaci/hercegovci i čṙnogorci, i danas govore ter obće jednim ter istim jezikom, sa standardiziranima "podvariantama" iz političnih razlogā nazvanima "hṙvatski", "sṙbski", "bosanski" i "čṙnogorski". to isto vriedi i za "hṙvatski" jezik kojim ovdje pišem.