Zar je sve bio samo fol? Gde da se sada peče vol i prima predsednik?

ritn by: Ana Benačić | 12.02.2015.

"Oni pišu povijest u nastajanju", izbacuje kratki komentar urednik Kruno Lokotar dok sluša Melodije koke i Kolinde u krcatom No Sikirikiju. Došaptavanja između gostiju u subotu navečer u pravilu i jesu bila kratka i efikasna, a ako ih kojim slučajem nisi dobro čuo i razumio, komentari su odgođeni za kasnije, jer se ne isplati propustiti Predraga Lucića i Borisa Dežulovića dok najavljuju ili recitiraju novu, aktualnu ili nešto stariju, klasičnu pjesmu ili recitaciju. Lokotara nakon sat vremena počinju boljeti uši od smijeha, a novinarka Danka Derifaj šapće kategorički: "Ovo je najbolji stand-up koji se može vidjeti u Hrvatskoj!" Sudeći po njihovoj pozi, možda je točnije reći da je to najbolji "sit down" u Hrvatskoj.

Ferala više nema, ali, srećom, Feralov mojo još je živ i zdrav. To nije dokazano ogromnim interesom za još jedan nastup Lucića i Dežulovića, već i "promocijom knjige" Smijeh slobode Borisa Pavelića, koja se pokazala bespredmetnom.

Naime, rezultat Pavelićevog osmomjesečnog iščitavanja svih brojeva Feral Tribunea u 25 godina izlaženja tjednika, urodili su ovom knjigom koja je razgrabljena dok si rekao ekser - slično kao i Feral Tribune digitalno izdanje, koje, nažalost, nikad nije doživjelo drugo izdanje. Iako su Melodije koke i Kolinde trebale poslužiti kao promocija, autor nije potpisao niti jedan primjerak iz prostog razloga što ni jednog nije bilo pri ruci. Dežulović i Lucić su imali jedan kod sebe, ali taj nije bio ni za darivanje ni za prodaju. Ispostavilo se da služi rajcanju publike na drugo izdanje koje bi se dopunjeno trebalo pojaviti u ožujku.

"Žao mi je što knjiga nema. Možda (ima) još koja u Superknjižari u Novinarskom domu ili u knjižari Ljevak na trgu", kaže Pavelić, a ni sam nije siguran je li i to razgrabljeno.

Multinacionala

Usprkos naslovu nastupa, dvojac je predsjedničke izbore ostavio za kasnije, a otvaranje ipak posvetio "ekonomskim temama koje navodno sve ljude u ovoj zemlji zanimaju više od onih svjetonazorskih" - bušenju Jadrana zbog pronalaska nafte, e da bi Hrvatska postala mala Norveška.

"Baciću kanister u more Jadransko, za lož ulje uvatit ekstradjevičansko", pjevaju o prilagodbi novim vremenima gdje se mriže bacaju u more da bi se ulovile naftne mrlje, umjesto sardina i trlja. "Upri jače, Vrdoljače, upri snagom svom/Možda nađeš ulagače pod jadranskim dnom.../Vrdoljak, Vrdoljak, to ne može biti svak/Kad ga vidim ja sam odmah ekonomski jak", završavaju naftni set prepjevom hita Dine Dvornika. Izmjene Zakona o radu pozdravili su "Multinacionalom" (Glasajte pohlepni na svijetu/za zakon koji kroji rad... Sa Korporacionalom/Radničkoj klasi smrt), a prekrcavanje sirijskih bojnih otrova u luci Rijeka, kao izrazu dobre volje prema NATO paktu, pjesmom "Plin 21", prepjevom "Sićaš li se lungomare" od Vinka Coce.

Djevojka 'z Brisela

Blok predsjedničkih započeli su s gubitnikom, Ivom Josipovićem, s pjesmom "Na se mislim kad mandat ističe", a onda nastavili s Kolindom Grabar Kitarović, od afere Barbika do šatora u Savskoj 66, preko lente i njenog velikodušnog povratka u Hrvatsku (Ja sam djevojka 'z Brisela/...Znam pomusti kravu, znat ću i državu) do Predsjednice beskućnice, koja štedi biranjem između desetaka različitih vila na Griču i šire. HDZ-ova teška situacija nakon djelovanja organa progona vrlo je plastično opisana u prepjevu "Lovrinca" splitskih hip hopera "Dječaci", a objašnjava zašto je cijeli HDZ danas "na Stepincu".

Opjevan je i Milanovićev posjet Gunji na amfibiji s rejbankama na nosu, u kompoziciji pod naslovom "Za tu Gunju poharanu, puca meni cijev u stanu", i notes sa stvarima koje mora napraviti Milan Bandić u jednom danu gradonačelnika Zagreba (Nadbiskupa smantat da Đurđicu vinča/I da blagoslovi Rozikinog pinča.../Mihovilu bubri, Stanku dijalizu...). Plagijat tajnika HDZ-a parodiran je pjesmom u kojoj Vaso Brkić prepisuje i prilagođava zapise opata Držihe s Baščanske ploče.

Zločinački i splitski blok

Opjevani su i povratak beatificiranog ratnog zločinca Darija Kordića (Ave Dario, grazie Pleso) s recitacijom izbora iz medija, gdje je on prikazivan poput sveca, a zasluženo mjesto dobio je i Branimir Glavaš, prepjevom Škorine "Ne dirajte mi ravnicu". Njemu je posvećen i dio nastupa koji je naglo natjerao publiku da se prestane smijati. Nabrajanjem slučajeva ubijenih Srba u ratnom Osijeku, pjesnici su ušli u glavu nalogodavcu njihovih egzekucija i objasnili perverznu logiku koja ih opravdava: Slučaj Milutina K. (Milutin u šašu drijema, a dokaza nigdje nema.../ Ko zna zašto Mile spava/Plava Drava zaborava), slučaj Đorđa P. (Ponekad se glava skida/Za potrebe tabloida...), slučaj Branka L. i slučaj Josipa R.K., odnosno Reihl-Kira, ubijenog šefa policije u Osijeku.

Uz set regionalnih (Ko bi reko čuda da se dese/ pa gejevi da plutaju ko kese/ da Miljacka pomogne ih vuć'/ Kad već moram u Europu uć'), čitav je blok posvećen i splitskom gradonačelniku Ivi Baldasaru, kojemu je uspjelo da u istu rečenicu stavi Marka Perkovića Thompsona i Leonarda Cohena ("I jedan i drugi imaju dobrih pjesama, ali draži mi je Leonard Cohen.", svibanj 2013.) U to ime otpjevali su miks Čavoglava i hitova Leonarda Cohena. Baldasar je bio i na tapetu zbog proglašavanja majstora iz Gypsy Mambo Kočani orkestra nedovoljno urbanim za nastup u Splitu.

Je li sve bio samo fol?

Posebnu pozornost dobili su branitelji u Savskoj (Klu Klux Klana nema - ima Ku Klux Klema), kojima je pripala čast da zatvore Melodije koke i Kolinde i to pjesmom koja je nastala toga dana, koja se najbolje pjevuši uz matricu Đorđa Balaševića "Odlazi cirkus".

Odlazi šator iz našeg malog grada

Ulicom Savskom što izlazi na nos

Odlazi šator i ja se pitam sada

'Ko beše žrtva, a 'ko agresor.

Nestaje šator u širokoj ravnici

Fred Matić pita 'ko smenit će ga sad

Odlaze Alić i dramski umetnici

I Josip Klemm što beše bodigard

Da l' je sve bilo samo fol

Da l' je sve predizborni trik

Gde da se sada peče vol

Gde da se prima predsednik