Ova inicijativa djeluje od 2008. godine, a u prošlosti je propitivala, mimo odgovornosti hrvatskih institucija, i ponašanje Haškoga suda kada je riječ o ratnim zločinima počinjenim za vrijeme rata devedesetih. Podržali su pobunjene pojedince u Vukovaru, koji su se protiv društvene psihoze pokrenute zbog postavljanja ćiriličnih natpisa u Vukovaru borili porukama "Ja sam promjena" i "Ja sam vitalni nacionalni interes" ispisanima na oba pisma. Na godišnjicu vojno-redarstvene operacije Oluja upozorili su kako nadležne institucije nisu na adekvatan način preuzele odgovornost za zločine počinjene u toj akciji. Zatim, zapalili su svijeće za poginule u Ahmićima 1993. godine i pozvali na jasno određivanje hrvatskih vlasti prema tom zločinu počinjenom od strane hrvatske vojske. Potpisnici su i Manifesta Europskog aktivističkog antirasističkog pokreta (European Grassroots Antiracist Movement), a proljetos su sudjelovali u osnivanju Mreže stranačkih organizacija mladih, koja je prva takva međunarodna mreža osnovana s ciljem poticanja suradnje među omladinskim organizacijama pri ili u sklopu političkih stranaka u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Kosovu i Srbiji. Novi "slučaj Glavaš" bio je povod za razgovor s Mariom Mažićem iz Inicijative mladih za ljudska prava - Hrvatska (YIHR).

Koji su temelji kaznene prijave koju ste podnijeli kao organizacija?

- Glavaš je na Trgu slobode u Osijeku, izjavio kako je "napunio akumulatore (...) za daljnje izazove i borbu jer nismo izvršili sve ono što smo obećali 1990.". E, sad, naravno da smo svjesni kako se izraz "napuniti baterije" koristi često u govoru, ali u konkretnom slučaju to nije tako. Poznato je da je akumulator u slučaju ratnih zločina po nalogu Branimira Glavaša korišten kao sredstvo ubojstva i zato je to kao da je poglavica Hutua u Ruandi kazao da je vrijeme u zatvoru koristio za oštrenje mačete.

Osim vaše prijave i pojedinih medijskih napisa, reakcije su uglavnom izostale. Kako to komentirate?

- Lako je za organizacije, ali puno je veći problem što državni dužnosnici nisu reagirali. Vidjeli smo, naime, priopćenja koja su poslali vezano za slučaj Vojislava Šešelja, njihovu reakciju prema Tribunalu, Vijeću sigurnosti UN-a i Republici Srbiji. A kad se ista stvar događa ovdje, reakcije nema. Uzgred budi rečeno, zasad, za razliku od Šešelja, Glavaš jest osuđen za ratne zločine. To je znak da žrtve, čak ni u simboličkom smislu, ne mogu očekivati jednaku podršku vlasti, pogotovo s obzirom na porijeklo počinitelja zločina.

Jeste li zasad imali kakve reakcije na prijavu?

- Zasad ne, čak ni od HDSSB-a. Kada smo 2012. godine podnijeli prijavu zbog otkrivanja identiteta zaštićenog svjedoka (na koju državne institucije još nisu reagirale), sazvali su konferenciju za medije i napali nas potpuno neargumentirano, za antihrvatsko djelovanje u službi Srbije. Očekujemo slične napade i sada.

Smatrate li da je jedan od razloga zašto hrvatske vlasti ne reagiraju na ovakve događaje i strah od "diranja u svetinje" Domovinskog rata, što se osobito moglo vidjeti na primjeru ponašanja organizatora neprijavljenog protesta u Savskoj 66?

- Mislim da smo kao društvo svi žrtve i taoci nacionalnih mitova, a jedan od njih je i pitanje rata devedesetih. Svjestan sam da nije politički oportuno reagirati suprotno stavu koji podržava taj mit, ali oni koji obnašaju vlast moraju to činiti zbog promocije vrijednosti na kojima je po Ustavu ustrojena ova zemlja. Čista, jasna i nedvosmislena osuda Glavaševog javnog poticanja na mržnju i nasilje, kao i spornih izjava branitelja u Savskoj 66 u tom smislu nije oportuno, ali je ispravno.

Kako komentirate odluku Ustavnoga suda po kojoj je Glavaš ranije pušten na slobodu, praktički zbog procedure? Je li ona poljuljala vaše povjerenje u rad institucija?

- Tu nije u pitanju bila proceduralna greška. Mi pratimo rad institucija nadležnih za tranzicijsku pravdu, s posebnom pažnjom posvećenom ratnim zločinima. Svjesni smo da postoje propusti Županijskog državnog odvjetništva i Vrhovnog suda, ali i ja osobno i dio kolega iz ljudskopravaških organizacija ovu odluku držimo dobrom jer smjera ujednačavanju prakse u postupanju u tim predmetima. Nadalje, vrlo je jasno dala do znanja kad se primjenjuje koje pravo kada se tereti Glavaša, ovisno o tome jesu li djela počinjena prije i nakon 8. studenog 1991. godine. Ono što je važno, a osobe bliske Branimiru Glavašu to neprestano izvrću kada je riječ o ovoj odluci Ustavnog suda, jest da sud nije sporio činjenice koje su utvrđene sudskim postupkom na nižim razinama, nego traži adekvatnu primjenu prava. Činjenice koje su utvrđene nisu dovedene u pitanje i zato ne vidim potrebu da sud ulazi u ponovni dokazni postupak, ali očekujem da će se postupak ponoviti u smislu adekvatne primjene prava i da će Glavaš biti ponovno osuđen.

I vraćen u zatvor?

- Da, premda je pitanje kolika će mu kazna biti dosuđena. 

Pored ovih prozivki od strane HDSSB-a, imate li drugih problema zato što djelujete u sklopu šire "koalicije" organizacija, koje djeluju u zemljama bivše Jugoslavije?

- To nama često olakšava rad. Svaka od naših organizacija je neovisna i neovisno djeluje, pa bila u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, BiH ili na Kosovu, a imamo i regionalnu mrežu putem koje djelujemo prema istoj viziji. Mislim da nam to pomaže, jer kako nastupamo prema institucijama u Hrvatskoj tako i inicijative mladih nastupaju prema institucijama u Bosni ili Srbiji. Svatko tko redovno optužuje ove organizacije da su djelo stranih agenata trebaju samo pogledati preko granice i vidjeti da svugdje dosljedno radimo na svojim ciljevima.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Facebook/Branimir Glavaš/GALERIJA-Veličanstveni doček našeg heroja na Trgu slobode 

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Neki novi klinci".