Bilo je još bizarnosti. Recimo taj famozni Milan Vuković. On je dolazio i odlazio sa Zrinjevca kad god se to Pantovčaku svidjelo. Svjedoci njegova rada u DSV-u znaju da je svoje kolege, kojima kao pravnik nije bio ni do žniranaca, listom izbacio na ulicu. I nije se ni lecnuo kad je Vlado Primorac, ljudina i sudčina od formata, umro od tuge, vrlo brzo nakon poniženja koje su mu kolege priredile. Nije gotovo. Jedan od predsjednika bio je i Krunislav Olujić. Na Zrinjevac je došao s mjesta ravnatelja obavještajnih organizacija. To se ne pamti u bližoj i daljoj pravosudnoj povijesti ovog kontinenta. Ali, na prvi neposluh tog istog Olujića je smijenilo zbog, pazi sad, pedofilije. Ako je nekome slabo od svega, jednim klikom se rješava brige.

Hrvatska, zapravo, nema gotovo nikakvu pamtljivu industrijsku proizvodnju, poput proizvodnje televizora, kućanskih aparata, bijele tehnike, industrijskih strojeva, proizvoda od plastike i gume, a sve smo to nekada imali. Televizore je proizvodio RIZ, kućanske aparate i bijelu tehniku, poput glačala i hladnjaka, proizvodio je Končar, alatne strojeve proizvodio je SAS iz Zadra, a u Hrvatskoj je postojala i vrlo jaka proizvodnja plastičnih i gumenih proizvoda – proizvodili su ih splitska Jugoplastika i zagrebački RIS. Samo u tim industrijskim pogonima radilo je dvadesetak tisuća radnika. Čini se da smo se orijentirali na trgovinu i turizam. No, Slavko Kulić, jedan od najuglednijih hrvatskih ekonomista, zgražava se nad takvim prijedlozima trgovačko-turističke orijentacije hrvatskog gospodarstva. „Tragična je država i ekonomija koja čeka na prihode od turizma. Turizam nije privredna grana, nego relacioni fenomen“, kaže on.

„Je li premijer Orešković jučer gledao koje vijesti? I je li vidio ceremoniju primopredaje između bivšeg ministra Freda Matića i sadašnjeg Mije Crnoje, kome je, iznebuha i mimo uobičajenog protokola, pritekla na podršku i nova ministrica socijalne politike i mladih Bernardica Juretić?“, početak je kolumne novinarke Sanje Modrić koja nije tiskana u današnjem Novom listu. Uredništvo Novog lista, naime, odbilo je objaviti njen tekst, što je samo nastavak uredničke politike riječkog dnevnog lista, koji posljednjih mjeseci ima navadu da provodi cenzuru nad tekstovima svojih novinara ili im misteriozno mijenjaju „sektor“ ili im se prijeti izvanrednim otkazom. Glavni urednik Novog lista, Nenad Hlača, svoju je odluku objasnio tek tvrdnjom da je kolumna jednostavno loše napisana. Je li to tako, uvjerite se sami.

„Slobodna Bosna vjerovatno plaća cijenu činjenici da ne možete udovoljiti publici koja traži dnevnu dozu senzacija i koja je besplatno, 24 sata na bezbrojnim copy/paste online medijima. Mislim da je ovo njihova šansa, jer, po prvi put u BiH jedna respektabilna grupa novinara radi portal. I to im je jedini posao“, kaže u razgovoru za Lupigu Boro Kontić direktor sarajevskog Media centra i stari „medijski vuk“ na temu prestanka izlaženja tiskanog izdanja Slobodne Bosne, koje se ugasilo nakon 20 godina postojanja i nakon 1.000 brojeva. Glavni urednik Slobodne Bosne, Senad Avdić, reći će kako su za tjednik potrebni čitalačka publika i marketing, a toga očito nema, dok će Almir Panjeta, jedan od njegovih suradnika koji se intenzivno prihvatio rada na portalu, dodati kako je iznenađujuće da novine u BiH uopće i izlaze. Pri tome, kaže, ne misli na tabloide jer za „njih nikad nije bilo bolje stanje“.