Da bi se početkom 70-ih godina uspostavila godišnja produkcija od devet milijuna prodanih Jugotonovih ploča, trebalo je proći dječje bolesti. Iako se jugoslavenske vlasti nakon Drugog svjetskog rata politički razilaze sa SSSR-om, proći će godine i čitavo desetljeće dok diskografija ne prestane biti istoznačnica za produkciju ploča koračnica, narodnih pjesama i instrumentalnih verzija pjesama koje su skladali sovjetski skladatelji. Šezdesetih se pojavljuju licencna izdanja Elvisa Presleya, potom i prvo izdanje Bijelih strijela, EP-singlica, prva domaća rock-ploča, a za njom i izdanja Beatlesa i Rolling Stonesa. Jugoton se seli u novoizgrađeni pogon u Dubravi čime se ostvaruje jedna čvrsta vizija. Jugoton je iza sebe ostavio jedan veliki emocionalni kapital, stoga ne čudi što je izložba „Istočno od raja“ u Beogradu izazvala veliko zanimanje.

Od nekadašnjih 50-ak poduzeća s 20.000 radnika u sastavu Končara, koji su proizvodili doslovce sve što radi na struju, danas je tamo još 18 tvrtki s 3.700 zaposlenih, uglavnom u proizvodnji energetskih postrojenja. Ipak grupacija Končar Elektroindustrija jedan je od rijetkih primjera hrvatske industrije koja nije posve uništena, ali je uočljivo kako je od osamostaljenja Hrvatske asortiman proizvoda i usluga koje nudi sveden gotovo isključivo na energetiku. Ovo je priča o jednom divu koji je svojim proizvodima izazivao interes cijelog svijeta. Iz nove vlade koja je preuzela upravljanje Hrvatskom početkom 2016. godine odmah je u medije puštena informacija kako će se ići u prodaju državnih 25 posto dionica Končara, čime bi se uprihodilo nekih 400-500 milijuna kuna. Taj potez poprilično je upitan, jer grupa Končar posljednjih šest godina redovito ostvaruje između 160 i 210 milijuna kuna čiste dobiti nakon oporezivanja.

Da ne bi bilo nikakve zabune, Karamarko je u vrijeme završnih pregovora s Mostom o sastavljanju Vlade objavio što očekuje od medija. Oni bi, poručio im je predsjednik HDZ-a, morali podržati formiranje Vlade Domoljubne koalicije i Mosta, umjesto da "huškački ističu neke probleme koji nisu problem". Moglo se iz tih izjava naslutiti da će Karamarko od medija u državnom vlasništvu, u prvom redu HTV-a, tražiti da se ne bave prijeporima između partnera u parlamentarnoj većini. I to se ovih dana obistinjuje. Prvi potpredsjednik Vlade želi da, kad navečer nakon napornog rada za Hrvatsku sjedne ispred televizora i uključi HTV-ov Dnevnik, sluša o tome kako nova složna Vlada, rušeći sve prepreke koje joj postavljaju zli komunisti, bilježi sjajne rezultate na svim poljima, na opće zadovoljstvo građana. To je Karamarkov idealan scenarij za Dnevnik, a dok nije tako preporučuje Hrvatima da između 19 i 20 sati radije čitaju knjige.

Obilno financiranje komercijalnih medija proračunskim novcem nikad se nije dovodilo u pitanje, no kada su se ovoj gozbi pridružili neprofitni mediji kojima su ostavljene tek mrvice, pitanje državnih subvencija odjednom je postalo prvorazredan politički problem. Ministarstvo kulture je u prethodne tri godine dodijelilo ukupno 8,7 milijuna kuna za 28 neprofitnih medija. Samo je komercijalna zagrebačka televizija Z1 u istom razdoblju povukla 7,8 milijuna javnih kuna, što iz Fonda za pluralizam, što oglašavanjem javnih poduzeća, i najviše - čak 6,3 milijuna kuna - iz proračuna Grada Zagreba. Ipak, Z1 nitko neće smatrati prorežimskim medijem, što je epitet koji se često lijepi uz neprofitne, ili medije trećeg sektora. Ukupno su, u tri posljednje godine najmanje 219 milijuna kuna dobili komercijalni mediji

Vrsni glazbenik Damir Imamović i Sevdah Takht u travnju ove godine objavit će novi album, „Dvojka“, a u iščekivanju te objave u eter je puštena i prva pjesma s albuma, „Sarajevo“, koja govori o „jednom drugačijem gradu raskidajući sa sevdalijskom tradicijom hvalospjeva o gradovima“. Na spotu je radio sarajevski fotograf i videograf Amer Kapetanović s kojim Imamović ima uspješnu suradnju već od ranije. Spot se sastoji od zanimljivih kadrova Sarajeva, a baziran je na Kapetanovićem viđenju grada – „noirovskoj estetici igre između intime i javnog prostora“. I muziku i tekst potpisuje sam Imamović, a posebno je upečatljiv stih u kojem se kaže – „Učiće ih da mrze i truju, o daljini dalekoj da snuju“. Sam Damir Imamović će reći kako pjesma govori o Sarajevu, ali ne o Sarajevu kakvog znamo, a izdavač će dodati kako je ovo pobuna unutar sevdaha.

Iako je u samom početku svoje kampanje bio ismijavan i marginaliziran, osobito od strane medija, Bernie Sanders senator rodom iz Brooklyna, a koji u američkom Senatu predstavlja saveznu državu Vermont iznenadio je cijelu državu profilirajući se do predizbora u Iowi kao ozbiljan suparnik Hillary Clinton. U potpunosti ju je ponizio pobijedivši u New Hampshireu sa čak 60 posto glasova nasuprot njenih 38 posto. Njegova kampanja je jedinstvena pojava tijekom ovih izbora u načinu sakupljanja sredstava. Sanders, naime, ne prima novce od komiteta za političku akciju (takozvanih super PAC-ova). Takav pristup ide ruku pod ruku s retorikom na kojoj Sanders gradi imidž, a to je opozicija vodećim američkim financijskim institucijama, Wall Streetu i nereguliranom kapitalizmu. Zbog toga su ga mnogi prozvali socijalistom, pa se čak i on sam poigrava s tim terminom iako je sasvim očito da je riječ o čovjeku koji je u najboljem slučaju iskreni, progresivni socijaldemokrat.