Tihomir Orešković u ludom spletu okolnosti nije ispao glavni lutak ove Vlade već, kao što smo i najavljivali, glavni „reformski“ operativac, čovjek od povjerenja EK, koji će stvarati novih 200 bogatih obitelji koje će sada činiti budući vlasnici tvrtki u prodaji i osiguravajućih društava koja se vrte oko javnog sektora (posebno zdravstva koje europski povjerenici također spominju u svojoj pohvali), a raskućivati državu u kojoj se nakratko i slučajno zatekao. Izuzmemo li ustašovanje, bez njega se u ovoj se državi na koncu ništa supstancijalno ne događa. Ako se sve ne raspadne zbog političkih sukoba i klimaksa s Karamarkom, a sva je prilika da će do toga doći, transkripti njegovih govora ostat će genijalan podsjetnik da je prodaju Hrvatske bilo moguće provesti i bez stvaranja iluzije da iza toga stoji barem jedna suvisla rečenica. Jasno, to potvrđuje i tragičnu činjenicu da je Hrvatska bila i ostala savršen rasadnik za politički idiotizam svih opcija.

Legendarni Monty Python može slobodno skloniti svoje snimke i scenarije nakon što do njih stigne vijest iz daleke Makedonije o posljednjim odlukama makedonske vladajuće stranke. Otkad je makedonski parlament (Sobranie) raspušten, a izbori zakazani za 5. lipanj, vladajuća stranka započela je svoj show. Naime, Državna izborna komisija usvojila je samo kandidacijsku listu vladajuće stranke VMRO-DPMNE, pa će tako na izbore, ukoliko se uistinu održe, izaći samo jedna stranka. Tako su makedonske vlasti prve u povijesti u višestranačkom sustavu raspisale izbore za samo jednu stranku. Nakon ovih događaja nastavljaju se protesti građana koji traju još od prošlog mjeseca, ali s povećanom žestinom i masovnošću. Šarena revolucija obojila je sve zgrade koje su izgrađene u psihodeličnom projektu „Skoplje 2014“. Svi stiroporni spomenici i zgrade iz ovog projekta za demonstrante su simbol pljačke i uništavanja države od strane ove vlasti.

Dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Vlatko Previšić, u jeku prijepora oko suradnje tog fakulteta s Katoličkim bogoslovnim fakultetom požalio se da nije poznato što o toj mogućoj suradnji misle studenti. Studenti Filozofskog odmah su reagirali i odlučili provesti anketu među studentima tog fakulteta. No, Previšića to očito nije zanimalo, jer im na službeni upit za dopuštenje ispitivanja studenata nikad nije odgovorio. Studenti su ipak proveli svoj naum i danas predstavili rezultate svog istraživanja, a ono kaže kako dilema više nema, je preko 70 posto ili dvije trećine ispitanih studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu (FFZG) protivi se sklapanju ugovora između FFZG-a i KBF-a o zajedničkim dvopredmetnim studijima, dok samo 1,5 posto njih pristaje na tu suradnju. „Uzorak je otprilike trećina studenata FFZG-a i taj uzorak je vrlo reprezentativan“, poručili su studenti.

Uistinu „dobro skrojen komad“. Tako se možda najbolje može opisati drama „Tri zime“ hrvatske dramske spisateljice Tene Štivičić, drame nagrađene jednom od najprestižnijih svjetskih nagrada za dramsko pismo, Susan Smith Blackburn Prize i praizvedene u londonskom National Theatreu, a sada je nakon Ljubljane, stigla i u Zagreb, u Hrvatsko narodno kazalište. Ivica Buljan vjerno i vrlo pažljivo prati integralan dramski tekst, poštuje ga i praktično ne mijenja. Svi su tu: ustaše, partizani, domobrani, gubitnici i pobjednici, ratni profiteri i stradalnici, jasno se raskrinkava otimačina onda i danas, stanova ili firmi, sasvim svejedno. Tu je i opća povijesna slika rascijepa nekadašnje Jugoslavije i nastanka Republike Hrvatske, tu su sve one nikada razjašnjene dvojbe i nedoumice oko Europske unije, mutne kontroverze tranzicije - sav taj „višak povijesti“ na Balkanu podastire Tena Štivićić vrlo ilustrativno i upečatljivo, razložno i jasno, dojmljivo i shvatljivo.