Počelo je točno kako je i najavljeno, u 17 sati, romskom himnom Đelem Đelem u izvedbi Anastasije Kaptelove čiji je glas odjekivao ulicama što se slijevaju prema Trgu žrtava fašizma. Povjesničar Hrvoje Klasić govorio je o svojem rodnom Sisku, u kojem se do 30. travnja 1941. godine i stupanja na snagu rasnih zakona normalno živjelo. Nakon tog datuma u javnim su se prostorima počeli pojavljivati natpisi koji zabranjuju ulazak Židovima, Srbima i Romima, a ljudi nestajati iz grada. „Dio građana Siska postali su zločinci, svojim izborom. Drugi dio građana, Hrvata, odlučili su se boriti protiv zločina. Tako i danas možemo birati“, rekao je Klasić čini se namjerno naglašavajući kako su partizani također bili hrvatske nacionalnosti. Nisu svi Hrvati bili ustaše, biti ustaša nije jednako biti Hrvat, a osuda ustaških zločina nije nikakvo „nametanje kolektivne krivnje hrvatskom narodu“.

'Talk slow. Talk low. Don't say too much.' Ovaj citat velikog američkog glumca John Waynea poslala nam je mailom suradnica Silvana Menđušić. U istom mailu stigao je i privitak sa 25 novinskih naslovnica, posvećenih životu i smrti velikog umjetnika, glazbene legende Princea. Tragom navedenog citata, o Princeu nećemo puno govoriti. Oni koji su ga voljeli - znaju dovoljno, a za one koji nisu poznavali njegov rad - još ima vremena. Prince je iza sebe ostavio uistinu impresivno umjetničko nasljeđe. Pozivamo vas, dakle, da pogledate 25 novinskih naslovnica koje govore o smrti jednog od najvećih pop glazbenika današnjice, po izboru Silvane Menđušić.

U emisiji Bujica, popularnom poligonu za širenje mitomanije, publicist i političar, Slaven Letica, ponovio je lako dokazivu laž. Promovirajući svoj teorijski esej „Vječni titoizam i ljudožderska politika“ Letica se svjesno upustio u sve čari revizionizma i umanjivanja broja žrtava logora Jasenovac. Po tko zna koji put rekao je kako se ime njegovog brata Slavena Vincenta nalazilo na popisu jasenovačkih žrtava, iako je on preminuo u zbjegu El Shatta. Jednako tako, ustvrdio je Letica, na popisu žrtava logora Jasenovaca nalazi se 160 imena njegovih sumještana, od kojih je većina također stradala u El Shattu. No, lako je provjerljivo da to što Letica govori jednostavno nije istina. Na poimeničnom popisu žrtava jasenovačkog logora, ne nalazi se ime njegovog brata, dok je iz njegove rodne Podgore na popisu samo jedno ime. Naime, Letica se koristi podacima svih žrtava Drugog svjetskog rata, lažno ga prikazujući kao popis žrtava Jasenovca, upuštajući se tako u sveopći revizionizam i umanjivanje broja žrtava ustaškog režima.

Sjednica Vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, bila je zatvorena za javnost, no završila je skandalom kakav je teško sakriti. Revoltirani načinom na koji je dekan Vlatko Previšić nastavio ocrnjivati prodekanicu Branku Galić, sve u nastojanju da skupi dovoljan broj glasova za njezinu smjenu, članovi Vijeća spontano su počeli ustajati i napuštati dvoranu, dok je dekan za njima uzvikivao kako se sjednica prekida. Prodekanica koja je do sada odbijala davati izjave o prijedlogu svojeg razrješenja, uoči sjednice članovima Vijeća podijelila je svoj službeni prigovor gdje se navodi kako joj je dekan još početkom veljače, pred svjedocima prijetio razrješenjem funkcije prodekanice ukoliko ne glasa za Ugovor s Katoličkim bogoslovnim fakultetom. „Dekan je prijetio i članovima Vijeća da moraju biti spremni na to da će se i o njima izvlačiti svašta budu li insistirali na očitovanju Branke Galić“, rekao nam je jedan od nazočnih na sjednici Vijeća.

Međunarodna novinarska organizacija Reporteri bez granica izdali su svoj godišnji Indeks medijskih sloboda u svijetu za 2015. godinu, prema kojem je Hrvatska svrstana u skupinu zemalja s "vidljivim problemima" u ovom području. U istoj skupini nalaze se i Srbija te Bosna i Hercegovina, dok je situacija s medijskim slobodama u Sloveniji ocijenjena povoljnije, kao zadovoljavajuća. U odnosu na 2014. godinu, na ljestvici zemalja po pitanju slobode medija Hrvatska je pala sa 63. na 58 mjesto. U obrazloženju ovakve ocjene za Hrvatsku kaže se da da su novinari koji istražuju korupciju, organizirani kriminal i ratne zločine često izloženi kao predmet zlostavljačkih kampanja.

Milijun i jedan je razlog za korektnu dobrosusjedsku suradnju Hrvatske i Srbije: od prepletenosti povijesnih sudbina, kultura i komplementarnih ekonomija do dugoročnih interesa u Uniji. No, kokardaši tamo daleko i proustaška im braća u Hrvatskoj opet traže krv na Balkanu, a nacionalne manjine su im prve na ciljniku. Ovih je dana osobito uzavrelo na objema stranama Dunava pa stanje, sve sličnije uraganu s početka devedesetih, pomalo izmiče kontroli i zlom slutnjom opet uznemirava Europu. Ipak, unatoč onima koji zazivaju krv i osvete samo zato što oni nisu naši, normalan je intelektualni i poduzetnički svijet izgradio mostove preko Dunava. I to funkcionira. Robna razmjena je, recimo, ovdje u korist Hrvatske. Je li , recimo, itko pitao managemente Agrokora, Podravke, Kraša, Končara, Atlantic grupe i inih među 150 hrvatskih izvoznika i tvrtki koje unosno posluju u Srbiji podržavaju li ih kada dižu tenzije?