„Ima indicija da smo pokradeni u izbornoj noći za pet-šest mandata. Ispitat ćemo to. Na sve su bili spremni da se ne vratimo na vlast“, rekao je neki dan u Imotskom Tomislav Karamarko, dva i pol mjeseca nakon izbora. Osim što čudi zakašnjela reakcija, sada prvog potpredsjednika Vlade i igranje na tu kartu, Karamarko ovime, prije svega, omalovažava rad „svojih“ ljudi na terenu, jer je na ovaj način zapravo optužio i dio svog članstva. Naime, stranke su delegirale članove biračkih odbora i njihove zamjenike, koji su tog dana krenuli u dodatnu zaradu za svoje, uglavnom, skromne obiteljske budžete i ako su se događale greške, a tko radi taj neminovno i griješi, oni su bili sastavnim dijelom tog procesa i ta bi izjava prvo bila usmjerena na njih. Od 71.562 građana i građanki koji su proveli parlamentarne izbore dobar dio ih je bio upravo iz HDZ-a i od te stranke su i dobili posebne instrukcije uoči izbora.

„Uvaženi ministre Hasanbegoviću, kao korisnica dviju jednokratnih potpora Ministarstva kulture u iznosu od oko šest tisuća kuna neto, danas sam trebala predati prvo od dva istraživanja. Budući da to neću napraviti nakon Vaših prvih istupa u svojstvu novoimenovanog ministra kulture - iz razloga koje ću objasniti u ovom pismu - molim Vas da mi dostavite potrebne podatke o računu na koji mogu vratiti uplaćeni novac“, piše Nataša Škaričić u otvorenom pismu ministru kulture Zlatku Hasanbegoviću. Oba istraživanja, jedno prijavljeno pod naslovom „50 nijansi sive – odnos farmaceutske industrije i liječnika u Hrvatskoj“, a drugo pod naslovom „Status ljudskih prava u zdravstvenom sustavu RH“, trebala su biti objavljena na Lupigi. No, Škaričić ministru poručuje – „Vraćajući Vam novce, odmah se bacam na istraživanje o odnosu farmaceutske industrije, premijera RH i kreiranja javnih politika u aktualnoj Vladi i, naravno, pomoć svakoj inicijativi koja tražiti Vašu ostavku“.

‘Što ti je, Zlatko? Tko te vrijeđa?’ začuđeno ga je pitao potpredsjednik Vlade. ‘Premijer!’ siktao je ministar. ‘Tihomir faking Orešković! Nije dosta što me javno čereče novinari, kulturnjaci, esdepeovci i ostala komunistička bagra, nego me sada još vrijeđa i neposredno pretpostavljeni. A još nismo ni počeli raditi skupa!’ ‘Ma daj, Zlatko, smiri se’, rekao je i rukom pokazao gostu da sjedne. ‘Znam da si pod stresom, ali to mi sad zvuči kao neko fantaziranje.’ ‘Vrijeđa me, čovječe, kad ti kažem!’ nije se smirivao ministar kulture. ‘Govori novinarima da sam antifašist!’ ‘Molim?! Da si antifašist?’ Ne mogu vjerovati’, zgranuo se potpredsjednik Vlade. ‘To mi uopće ne sliči na Tima. On mi djeluje kao zadnja osoba koja bi se spustila tako nisko da pristojnom Hrvatu govori da je antifašist. Da se nisi zajebao, Zlatko?’

„Ako je netko dobronamjeran, odnosno ako želi biti objektivan, na web stranicama naših organizacija, vrlo jasno se objavljuju financijski izvještaji iz kojih je posve vidljivo na koji način dobivamo sredstva, a također se može ocijeniti radimo li nešto korisno za ovu državu ili smo stvarno paraziti kakvim nas se želi prikazati“, rekla je danas Sanja Sarnavka ispred Platforme 112 na konferenciji za medije nazvanoj „Kamo ide Hrvatska?“, na kojoj su osim nje sudjelovali i predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković i predsjednica Hrvatskog P.E.N. centra Nadežda Čačinović. Leković je od premijera Tima Oreškovića zatražio smjenu ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, Čačinović dodala kako je razvidno da se pokušava ograničiti pluralitet kulturnih inicijativa, dok je Sarnavka primijetila kako nije slučajno da su odmah prvi tjedan počeli udari na medije.

Ne postoje službene evidencije o broju osoba koje se u Hrvatskoj bave prostitucijom, međutim prema nekim procjenama ima ih oko šest tisuća. Iz podataka MUP-a možemo tek vidjeti koliko se osoba lani kazneno ili prekršajno gonilo zbog djela povezanih s prostitucijom, a ti su brojevi gotovo jednaki kao i godinu ranije. Hrvatske ženske udruge pripadaju onom feminističkom dijelu koji na prostituciju uvijek gleda kao na nasilje nad ženama i primjer patrijarhalne podređenosti žena u seksualnosti. Najjednostavnija klasifikacija različitih modela zakonske regulacije jest ona u kojoj imamo legalizaciju i dekriminalizaciju. Kod legalizacije, situacija je jasna, seksualni rad je ozakonjen, žene (ili muškarci) u prostituciji postaju radnice i radnici na tržištu rada. Dekriminalizacija s druge strane zakonski rasterećuje radnika, a kriminalizira klijente. To znači da nije nezakonito biti žena u prostituciji, ali plaćanje usluge jest.

Hrvatski mediji kada pišu o problematici prostitucije uglavnom koriste pejorativni termin prostitutke, koji se pojavljuje u crnoj kronici i žutoj štampi, posebice kada se otkrije da su slavni sportaši koristili plaćene usluge za seksualne odnose. Crna kronika i žuta štampa uglavnom se bave ovim temama kako bi publici pružili informacije o tome koliko se naplaćuju ovakve usluge, na koji način funkcionira “elitna prostitucija”, bez kritičkog propitivanja. Termin seksualne radnice koristi se prilikom drugog tipa tekstova, najčešće izvještavanja s nekih okruglih stolova i to su rijetki trenuci kada se pitanje zakonske regulacije i zaštite žena koje se bave prostitucijom nametne kao relevantno čak i u mainstream medijima. Najveći broj tekstova gdje je sugovornica žena koja se bavi prostitucijom spada u “žanr” ispovijesti s ciljem ili “opravdavanja” prostitucije ili pružanja informacija o “zanimljivim detaljima”.