USPUTNA PRIČA IZ 1978.: Je li „skupo ko đava i nemoš živit“ ili „živimo ko bog, a ništa ne radimo“?
Godina je 1978. Mjesto radnje: splitski pazar. Sve je skupo, barem prema riječima kupaca. „Skupo ko đava sve. Nemoš živit,“ kaže jedna umirovljenica. Kadrovi uhvaćeni dokumentarističkim okom slavnog Branka Lentića, u filmu "Splitske usputne priče: na tržnici", pokazuju kako gotovo 40 godina nakon snimanja, ljude i dalje, na jednak način kao i danas, muče vječne teme skupoće života. I baš se ništa nije promijenilo, sudeći po izjavama splitskih kupaca i prodavača. I dok jedni tvrde kako jedva spajaju kraj s krajem, a televizijska pretplata je preskupa s obzirom na to da na televiziji nema ništa za vidjeti, drugi kontriraju kako nikad nije bilo bolje. „Evo, došli su Talijani, Nijemci, svi najest se kod nas, al nije, gospeti. Ol nije? Mi živimo ko bog, a ništa ne radimo“, čuje se u jednoj spontanoj raspravi usred vreve.