USPUTNA PRIČA IZ 1978.: Je li „skupo ko đava i nemoš živit“ ili „živimo ko bog, a ništa ne radimo“?

USPUTNA PRIČA IZ 1978.: Je li „skupo ko đava i nemoš živit“ ili „živimo ko bog, a ništa ne radimo“?

Godina je 1978. Mjesto radnje: splitski pazar. Sve je skupo, barem prema riječima kupaca. „Skupo ko đava sve. Nemoš živit,“ kaže jedna umirovljenica. Kadrovi uhvaćeni dokumentarističkim okom slavnog Branka Lentića, u filmu "Splitske usputne priče: na tržnici", pokazuju kako gotovo 40 godina nakon snimanja, ljude i dalje, na jednak način kao i danas, muče vječne teme skupoće života. I baš se ništa nije promijenilo, sudeći po izjavama splitskih kupaca i prodavača. I dok jedni tvrde kako jedva spajaju kraj s krajem, a televizijska pretplata je preskupa s obzirom na to da na televiziji nema ništa za vidjeti, drugi kontriraju kako nikad nije bilo bolje. „Evo, došli su Talijani, Nijemci, svi najest se kod nas, al nije, gospeti. Ol nije? Mi živimo ko bog, a ništa ne radimo“, čuje se u jednoj spontanoj raspravi usred vreve.
CRTICE IZ (Z)GRADA ZOKE ĆATIĆA: Osmomartovska priča

CRTICE IZ (Z)GRADA ZOKE ĆATIĆA: Osmomartovska priča

Zoka Ćatić - legendarni radijski voditelj, otac i majka "Roditeljske pažnje", glas u eteru nad gradom, stopostotni vlasnik svoje egzistencije - šalje nam osmomartovsku crticu iz Sarajeva, o ženi koja još nije našla muža. a traži ga, o njezinom danu, o njezinoj zemlji, o njezinim pravima, o priči koja s osmim martom ima veze koliko je s tom ženom i njezinom sudbinom ima bilo šta drugo u Bosni i Hercegovini. Žena o kojoj je riječ nekoć je živjela na selu, a danas živi u jednom od kolektivnih centara, u zemlji koja veselo kroči putem europskih integracija, vjerujući da to nešto znači, da će na kraju puta..., da će napokon nešto...
MINISTAR 'NADSTANDARD': Kako su nam destruktivne 'reforme' u zdravstvu prošle ispod radara

MINISTAR 'NADSTANDARD': Kako su nam destruktivne 'reforme' u zdravstvu prošle ispod radara

U potpunom deliriju koji ova Vlada producira već dva mjeseca - ostavljajući ljudima jedino nadu da će se skoro raspasti - jedan ministar svoje destruktivne namjere efikasno drži ispod radara, što većim dijelom može zahvaliti činjenici da se radi o temi u kojoj je asimetrija u informiranosti tzv. profesionalnih elita i opće javnosti golema i što svi svjesno rade na tome da je samo povećaju. Čim je ministar zdravstva Dario Nakić počeo muljati o nadstandardu i donošenju dekreta o medicinskim potrebama osiguranika, bilo je jasno da će meta „reforme“ biti stanovništvo. Dok god nema dokaza da će materijalno opterećenje osiguranika unaprijediti zdravstvo – a nema - zadiranje u njihova materijalna i ljudska prava mogu se smatrati pljačkom u korist treće strane, a tu stranu vjerovatno čine privatna osiguravajuća društva. Nadstandard, naime, zanima jedino bogate i njihove osiguravatelje.
BESPUĆA HRVATSKE PRIVATIZACIJE: Ni Disneylanda, ni državnog studija za šest filmova godišnje

BESPUĆA HRVATSKE PRIVATIZACIJE: Ni Disneylanda, ni državnog studija za šest filmova godišnje

„Ne može se nacionalna kulturna baština privatizirati, bila to Baščanska ploča ili filmski fundus od 136 igranih i 3.000 dokumentarnih filmova Jadran filma“, ponavljao je Antun Vrdoljak mantru pokušavajući svojevremeno spriječiti privatizaciju najveće hrvatske filmske kuće – Jadran filma. Nevjerojatno je zamršena kombinatorika preuzimanja dionica te tvrtke, da bi poduzetnik Vinko Grubišić, nakon što se „razišao“ s kraljem hrvatske privatizacije, Miroslavom Kutlom, i nekadašnjim vlasnikom EPH, Ninoslavom Pavićem, na koncu preuzeo potpuno vlasništvo Jadran Filma. Karte su se posložile tako da nijednu dionicu Grubišić nema upisanu na svoje ime, nego je sve, očito ne bez razloga, razdijeljeno na rodbinu i prijatelje. Lupiga je detaljno istražila ovu priču i donosi vam što se sve događalo od ratne 1991. godine kada se krenulo u privatizaciju Jadran filma pa sve do danas. Priča je to o kojoj vrijedi snimiti film.
EVANĐELJE PO DELBONU: Kontra nesnošljivosti prema Drugome i Drugačijem

EVANĐELJE PO DELBONU: Kontra nesnošljivosti prema Drugome i Drugačijem

Pippo Delbono intrigantna je i kontroverzna ličnost i pojava u suvremenom europskom teatru: po vlastitim riječima anarhokomunist, po dubokom uvjerenju marksist, ali i prakticirajući budist. U kazalištu ruši ustaljene norme i konvencije, majstor je iluzije i magije na sceni, on je pjesnik - pripovjedač, šarmer i konferansje, glumac i performer u jednome, umjetnik u prerušavanju i oponašanju kojemu je ideal igra njegovih genijalaca - naturščika, to je za njega vrhunac u teatru pa tako i u umjetnosti. „Italija postaje sve rigidnija. I Hrvatska postaje sve rigidnija. To sve jače osjećam. O tome je Evanđelje“, reći će Delbono. Ta krutost, zatvorenost, isključivost, netolerantnost prema svemu onomu što nije usko tvoje, domicilno, jedino tebi razumljivo i podnošljivo, a osobito nesnošljivost prema Drugome i Drugačijem u korijenima je ove predstave, otpor tom i takvom poimanju svijeta i čovjeka ono je što je nadahnjuje i čime se hrani.
TKO JE UGASIO SVJETLO (II): Mi navodno "nismo" mogli konkurirati, a Mađarska još uvijek itekako može

TKO JE UGASIO SVJETLO (II): Mi navodno "nismo" mogli konkurirati, a Mađarska još uvijek itekako može

Država nije postupila mudro i spasila TEŽ, kad je imala priliku. Naime, Fond za privatizaciju prebacio je 1997. godine svoje dionice Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (HZMO), pa je HZMO koncem 1998. oglasio prodaju 59,8 posto dionica TEŽ-a. Javile su se dvije američke kompanije, General Electrics i Charles Dunn Company, ali HZMO na koncu nije prodao TEŽ nikome, a dugovi su već tada gotovo pojeli temeljni kapital tvornice od 103 milijuna kuna. Koliki je to promašaj bio, govori podatak da General Electrics, koji je još 1989. kupio mađarski Tungsram, sada u Mađarskoj ima šest tvornica rasvjetnih tijela i opreme u pet gradova, od Budimpešte do Zalaegerszega. Mnogi "stručnjaci", pa i vlasnik propalog TEŽ-a Milan Lončarić tvrdili su kako Hrvatska ne može konkurirati jeftinoj kineskoj proizvodnji žarulja. Međutim, Tungsram pod General Electricsom u Mađarskoj posluje i danas, proizvodi halogene, fluorescentne, LED i sve druge žarulje i izvozi svoje proizvode, među ostalim, i u Hrvatsku.
MILE KEKIN PORUČUJE: "Ja nisam vaš, moji su dobili '45-te"

MILE KEKIN PORUČUJE: "Ja nisam vaš, moji su dobili '45-te"

U kratkoj akustičnoj minijaturi snimljenoj u "kućnim uvjetima" i objavljenoj na YouTubeu frontmen Hladnog piva Mile Kekin poslao je novoj vlasti jednostavnu i jasnu poruku što misli o sveprisutnoj ustašizaciji Hrvatske: "Ja nisam vaš, nisam vaš od glave do pete, ja nisam vaš, moji su dobili četrdeset pete. Nisam vaš od glave do pete, nisam vaš cijelim tijelom, vrijeme da se ljudi sjete da je crno crno, a bijelo bijelo. Ja nisam vaš, nisam vaš od glave do pete, i serem vam se na nijanse, znam tko je pred zid vodio đake, nisu sotone punili vagone, već nečiji djedovi i bake. Ja nisam vaš, nisam vaš od glave do pete, nisam vaš, ma nek mi prijete, nisam vaš cijelim bićem, Tako ću učit’ svoje dijete da se takvom ološu ne miče! Ja nisam vaš, nisam vaš od glave do pete, ja nisam vaš, i tako ću i učiti i svoje dijete."
TKO JE UGASIO SVJETLO: Nekad smo žarulje prodavali Zapadu, a sad ih uvozimo godišnje za preko 30 mil. eura

TKO JE UGASIO SVJETLO: Nekad smo žarulje prodavali Zapadu, a sad ih uvozimo godišnje za preko 30 mil. eura

I bi svjetlo... Sve do 2006. godine. Tada su, naime, ugašene proizvodnje u "Tvornici električnih žarulja" (TEŽ) i tvornici svjetiljki i baterija "Croatia-baterije" u Zagrebu. Priča o TEŽ-u je arhetipska privatizacijska priča o propasti industrijskog pogona koji se mogao prilagoditi tržištu i nastaviti poslovati, ali i o izigranim radnicima i državi, te na koncu, o prodaji vrijedne imovine i bogaćenju pojedinaca. Ta tvornica je do 1991. godine svojom proizvodnjom od blizu 10 milijuna žarulja podmirivala 43 posto tržišta bivše Jugoslavije, zemlje od gotovo 24 milijuna stanovnika, a dobrim dijelom je izvozila, pojedinih godina i blizu polovice proizvodnje. Izvozio je TEŽ ne samo na Istok, kako bi netko pomislio, nego naprotiv, uglavnom u Zapadnu Europu. TEŽ-ove žarulje bile su kvalitetne, no to tvornicu i vrijedna radna mjesta nije spasilo. Danas Hrvatska godišnje uvozi žarulja u vrijednosti preko 30 milijuna eura.
ARHIVSKI RAZGOVOR - RAMBO AMADEUS: Pazite kako ovo montirate da se poslije ne bi svi 'vatali za glavu

ARHIVSKI RAZGOVOR - RAMBO AMADEUS: Pazite kako ovo montirate da se poslije ne bi svi 'vatali za glavu

Ramba Amadeusa nema potrebe previše predstavljati. Svjetski mega car desetljećima nas uveseljava, ne samo svojom glazbom, već i uvijek kontroverznim izjavama "bez dlake na jeziku". Jedan od njegovih najzanimljivijih intervjua je ovaj s početka '90-ih, gdje tada 31-godišnji Rambo za emisiju RTS-a "Rokumenti" priča o svojoj karijeri i životu. „Mislim da zauzimam veoma značajno mjesto i da sam jedan od stupova balkanske kulture što će se ispostaviti od danas do sto godina. Nadam se da će omladina 2122. godine u čitankama moći da se sretne s mojim likom i djelom dok mene budu jeli crvi“, kaže Rambo na početku svog monologa u kojem je s gledateljima podijelio svoja razmišljanja o rock'n'rollu, Johnnyju Štuliću, glazbenim utjecajima dajući i odgovor na ključno pitanje - zašto se uopće počeo baviti glazbom.
DOMAĆI NOGOMET: Privatni interesi i biznis umjesto društvene aktivnosti s javnim koristima

DOMAĆI NOGOMET: Privatni interesi i biznis umjesto društvene aktivnosti s javnim koristima

Konkretne brojke kažu slijedeće – u Prvoj HNL klubovi su u gubitku 121 milijun kuna, od čega 90 milijuna otpada na Dinamo. Istovremeno, Dinamo je u posljednjih dvadeset godina uprihodio gotovo 1,5 milijardi kuna. Klub ostvaruje i preko 20 milijuna kuna godišnje od donacija Grada Zagreba, što je dvostruko više od prihoda ostvarenog od prodaje roba i pružanja usluga. Unatoč tome Dinamo je 2014. godine isplatio 6,5 milijuna kuna donacija, a u financijskim je izvještajima zabilježeno i oko deset milijuna kuna potraživanja po zajmovima danim građanima i kućanstvima te pravnim osobama. Jedna izvrsna analiza poslovanja u domaćem nogometu kaže kako je ovaj sport prerastao iz financijski manje važne društvene aktivnosti s očitim javnim koristima u ozbiljnu gospodarsku granu sa zastupljenijim privatnim interesima.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. MUZIČKA MAPA MARKA POGAČARA: Najčišća prljava mladost

    26.11.2024.

    Marko Pogačar

    MUZIČKA MAPA MARKA POGAČARA: Najčišća prljava mladost

  2. ZAMOR OD DEMOKRACIJE: Baršun iz studenog 1989. godine nakon 35 godina izgleda kao grubo sukno

    20.11.2024.

    Sofija Kordić

    ZAMOR OD DEMOKRACIJE: Baršun iz studenog 1989. godine nakon 35 godina izgleda kao grubo sukno

  3. POSLANICA LANE BOBIĆ: Snažni dečki

    18.11.2024.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Snažni dečki

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije