Dok su pripadnici i štovatelji IX. bojne HOS-a "Rafael vitez Boban" u Splitu slavili deseti travnja, godišnjicu osnivanja zločinačke Nezavisne države Hrvatske, izvikujući ustaške pozdrave na jednom od gradskih trgova, ona druga, normalnija Dalmacija također nije propustila dati svoj obol obilježavanju "najmračnijeg hrvatskog datuma". Antifašistička fronta Dalmacije godišnjicu NDH obilježila je "tradicionalnom akcijom kićenja javnih pisoara i wc školjki likom Poglavnika Ante Pavelića i mokrenja po istom". Ovim činom, poručili su iz Antifašističke fronte, "izražavamo naš stav prema Paveliću, njegovim sljedbenicima i svima koji slave deseti travnja". Antifašistička fronta u svom propćenju kaže ovako:

„Kradu djecu“, „Samo prose“, „Lijeni su“ - sve predrasude u trenu su se, uz snažan tresak, srušile pod noge spomenika Petru Preradoviću. Dogodilo se to u petak na zagrebačkom Cvjetnom trgu u gdje je srušen zid predrasuda prema Romima. Simbolično je tako obilježen Maškarthemutno dive e Romengo ili Svjetski dan Roma, a performans je izvela nekolicina mladih aktivista Romskog nacionalnog vijeća. Svakodnevica Roma u Hrvatskoj i Europi opterećena je brojnim društvenim stereotipima i predrasudama što dovodi do segregacije u školama, težeg zapošljavanja i uopće težeg života Roma od kojih je većina i siromašnih. Trenutno u Hrvatskoj studira 25 Roma, doznajemo od Bibijane Papo, koordinatorice projekata u Romskom nacionalnom vijeću. Uglavnom se radi o djeci imućnijih obitelji, dok za ove druge postoje stipendije, no i toliko tehničkih i drugih prepreka da se malo koja od takvih stipendija na kraju iskoristi.

I dok po svojim putovanjima predsjednica Kolinda Grabar Kitarović uči ribare loviti ribu, ratare uzgajati rižu, pilote pilotirati borbenim lovcima, žene rađati djecu, umjetnike stvarati neprolazna djela… narod u državi okovanoj žilet žicom - više nema dovoljno trave za tri dnevna obroka. Svako njeno putovanje PR stručnjaci razglase javnosti, iako nema pokrića da se nakon preseljenja njenog Ureda i pompe u dijelu naklonjenih joj medija išta promijenilo nabolje u krajevima, gdje su je tv-kamere hvatale u gro planu kako se smješka oduševljenim građanima, maše im i pruža ruke, prigodno miluje za tu priliku privedenu joj djecu i čini sve što su činili i čine svi likovi s vrha svake vlasti kad žele ostaviti dojam da žive s narodom i samo za narod, razumiju ga i pomažu mu. Bivši predsjednik Stjepan Mesić, jamačno najveći vicmaher među političarima, jednako je sijao neutemeljeni optimizam na svojoj „Kavi s građanima“. U 100 susreta ugostio je 8.000 ljudi, a i njegov nasljednik Ivo Josipović svojim se „kavicama“ nastavio državnički udvarati građanima.

„Naslovnicu sam kupio od nekih lopova u Beogradu, od kojih sam kupio još neke dokumente. To je sto posto autentično“, sukus je opravdanja redatelja Jakova Sedlara, s kojim smo razgovarali nakon što je Lupiga razotkrila sramotnu krivotvorinu koju je u svom dokumentarcu, „Jasenovac – istina“ pokušao podvaliti pod autentičan dokument. S druge strane Slavko Goldstein uvjeren je kako su još neki dokumenti na koje se film poziva krivotvoreni, dok su povjesničari koje smo kontaktirali osupnuti ovim događajem. „Ovo je apsolutno neobjašnjivo, zastrašujuće“, komentar je Tvrtka Jakovine, profesora svjetske povijesti 20. stoljeća, dok njegov kolega s fakulteta, Hrvoje Klasić, zaključuje: „To je skandal nad skandalima. Kada bismo svi mi tako radili da od nekoga kupimo dokumente i da ih ne provjerimo, zamislite kako bi mogla izgledati naša povijest, kad bi svatko mogao napisati i napraviti što hoće“.

Pretpostavka narativa ide otprilike ovako: novinarka iz Zagreba odlazi u svoj, u romanu neimenovani, rodni grad kako bi napisala priču o nedavnom skandalu koji je potresao tu zajednicu - jedna nastavnica iz lokalne srednje škole imala je ljubavnu vezu s jednim od učenika. Ona i njezin mladi ljubavnik zajedno ubiju njezinog muža, inače branitelja, nakon što on otkrije njihovu vezu. S glavnim narativom isprepleten je čitav niz pripovjednih niti koje pletu mrežu relacija i kauzalnosti između skoro svih likova i događaja. Ishodišna točka u kojoj zapravo nastaje univerzum romana, točka koju on ujedno dijeli sa stvarnošću, ratni je zločin na Ovčari, rupa koja je referencirana u naslovu romana.

Evo je, još jedna crtica iz (z)grada Zoke Ćatića. Vi, naravno, još niste naučili napamet da je Zoka Ćatić veliki sarajevski radijski urednik i voditelj jedne od najjačih radijskih emisija na prostorima zajedničkog nam jezika. (Emisija se zove Roditeljska pažnja.) Dok ne naučite i utvrdite mi ćemo ponavljati, nije nam teško. Dakle, hajmo svi zajedno: Zoka Ćatić, veliki radijski urednik i voditelj. Sad kad smo to obavili, ostalo vam je Sarajevo, pa se još malo raspitajte. U svojoj novoj crtici Zoka piše o cijepljenju iliti vakcinaciji, točnije o antivakcionom pokretu u Bosni i Hercegovini i svijetu. Na kraju, potomstvo mu skraćuje tekst i... vidi što u njemu ostaje pa i to nauči napamet.