Zbog javnog poticanja na nasilje i mržnju, prije svega usmjerenog prema skupini srpske nacionalne manjine, danas je Općinskom i Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu podnesena kaznena prijava protiv Jakova Sedlara, redatelja dokumentarnog filma „Jasenovac – istina“. Sedlar je u svojem filmu, navodi se u prijavi, manipulirao brojkama stradalih u ustaškom logoru Jasenovac, negirao dokumentirane podatke o dnevnom broju logoraša, krivotvorio dva pisma i potpis poglavnika Ante Pavelića, a krivotvorina je, kako je temeljitom analizom utvrdila Lupiga, i naslovnica Vjesnika iz 1945. godine koju je Jakov Sedlar koristio kao ilustraciju u promociji svojeg filma. Stoga je i istraživanje Lovre Krnića objavljeno na našem portalu uvršteno kao dokazni materijal kaznene prijave protiv Jakova Sedlara.

Prošlog je tjedna, još dok je trajalo Europsko nogometno prvenstvo, Beč posjetila hrvatska performans reprezentacija. Domaćin je bila galerija Michaela Stock smještena je u umjetničkoj četvrti nadomak čuvene tržnice Naschmarkt, u četvrti Freihausviertel poznatoj po otporu gentrifikaciji Grada Beča. A bilo je tu svega - Vlasta Delimar smjestila se, među ostalim, u izlog pokazujući rad „Pravo na orgazam u šezdesetima“; Sinišu Labrovića ružama je po leđima išibala supruga Snježana Klarić, Slaven Tolj i Sandro Đukić igrali su šah, dok su Đukić i Marko Marković odjeveni u crno po najvećem suncu igrali „na ruku“; Branka Cvjetičanin isplela je statistike utjecaja žena u umjetničkom sustavu i prikazala „Razvoj ekonomske misli bake Maše“, a Nina Kamenjarin brijala brkove svojih kolega, poigravajući se stereotipom muževnosti u povijesnom smislu.

Na HRT-u bi se ove jeseni trebala početi prikazivati televizijska serija Novine, koja, prema najavama, progovara o časnom novinarstvu koje se našlo u krizi i njegovom odnosu prema politici i krupnom kapitalu. Uoči prikazivanja na Pula Film Festivalu, u eter je pušten dramatični trailer u trajanju od 1:40 minuta, a koji obećava da se radi o vrlo zanimljivom uratku. Iz nešto manje od dvije minute jasno se vidi da autori serije nisu pretjerivali kada su je najavljivali kao ponešto mračniju i pesimističniju verziju popularnog Newsrooma. „Mislim da budućnost novinarstva nije baš svijetla i ova serija je nekako moj pogled na tu budućnost novinarstva“, rekao je, najavljujući seriju, scenarist Novina, Ivica Đikić, napominjući da situacije nije kopirao iz stvarnosti, ali su unatoč tome one uistinu uvjerljive. Redatelj Novina, Dalibor Matanić je pak u medijima isticao da će serija po emitiranju podignuti veliku buru.

U petak, 8. srpnja, sunce se nad Zagrebom pojavilo u pet sati i 15 minuta – nepun sat prije toga završila je posljednja predstava 5. Festivala Miroslav Krleža – multimedijalna scenska igra naslovljena „Od Bele do Isabelle“. Time je završeno ovogodišnje izdanje tog festivala, ovaj put posvećeno ženama u životu i literaturi tog velikog pisca – kako onim zbiljskim i realnim, tako i onim fiktivnim, imaginarnim, što je čitavo događanje, zamišljeno kao trajni dijalog s Krležinim životom i djelom, smjestilo ne samo u stvarnost koju je živio nego i onkraj nje, u predjele mašte i snoviđenja. Predstava, smještena u te kasne noćne i rane jutarnje sate, što je samo prisjećanje na vrijeme smrti Bele Krleže, tog jednog travanjskog jutra 1981. godine, odigrana je kao i većina programa festivala, u prostoru mitskog Krležinog Gvozda, u i oko vile Rein.

„Ne možete neke informacije jednostavno preskočiti. Pa danas postoji Nova TV, postoji RTL, svi će vidjeti to što ste prešutjeli. Tada se javlja taj problem vjerodostojnosti – koliko ću dobro biti informiran ako se oslonim na tvoje vijesti“, odgovara na pitanje kako danas vidi HRT, Miroslav Lilić, nekadašnji direktor Informativnog programa na HTV-u te glavni urednik koji je pokrenuo program prve komercijalne nacionalne televizije, Nove TV. „Što meni prodaju RTL i Nova? Ništa, nula bodova. Osim 'Direkta' RTL ništa drugo nema. Nova TV, nabijem ih na turske serije, to im morate reći“, oštar je Lilić. Mirko Galić, do danas najuspješniji HRT-ov ravnatelj vjeruje da HTV nikada neće povratiti gledanost kakvu je imao neka, dok TV kritičar, Boris Rašeta, primjećuje kako je i Laudato tv sekularnija od današnjeg HRT programa.

Originalnog naslova „The Life of Death“ priča govori o smrti koja se jednoga dana zaljubila u život. Kratki je to animirani film, diplomski rad nizozemske animatorice Marshe Onderstijn u ručnoj animaciji i uz glazbu Ramona de Wildea koji je do sad bio prikazivan na brojnim festivalima animiranog filma, a uvršten je i u selekciju nizozemskih kratkih filmova EYE film. „Nikada nisam gledala smrt kao nešto mračno i zlo, i htjela sam istražiti to dalje. Tako je smrt postala protagonistom priče. Htjela sam stvoriti lik s kojim se publika može poistovjetiti, simpatizirati s njim. Kako bi bilo biti smrt? Da je tvoj posao skončavati živote i ostati uvijek sam. Što kada bi smrt bila stvorenje s mislima i osjećajima? Što ako bi se smrt zaljubila u život“, pitanja su koja je sebi postavljala animatorica kreirajući ovaj kratki animirani film koji je brzo osvojio publiku.