Nas desetak stisnulo se kako bismo pretpremijerno pogledali prvi dugometražni film redatelja Daria Juričana, film o Ivici Todoriću, za koji će sam Juričan, zanimljivo, istaknuti – „ovo nije film o Ivici Todoriću“. Tri godine trajalo je istraživanje i snimanje filma koji se bavi temom o kojoj se u medijima uglavnom šuti. Usprkos tome što je do nekih dokumenata bilo nemoguće doći skupljeno je prilično materijala ili, kako kaže redatelj, hrpa papira visoka gotovo metar i pol. I dok je teško izdvojiti najzanimljiviju od šest odabranih priča na putu prema uspjehu najbogatijeg građanina Hrvatske, pa tako onu o tome kako je postao jedan od trojice počasnih građana Jaske nećemo nego spomenuti, među najupečatljivijim sugovornicima zacijelo je Vladimir Šeks, predsjednik saborskog istražnog povjerenstva osnovanog 1997. godine s ciljem da ustanovi gdje je nestala pšenica iz robnih rezervi.

U trenutku kad je predsjednik Turske Recep Tayyip Erdoğan Tursku preko noći državnim udarom od skoro pa europske zemlje transformirao u skoro pa islamističku, Bošnjaci su već bili spremni da se odreknu vlastitog identiteta, u korist turskog, zahvaljujući sistematskom projektu prevođenja Bošnjaka u Turke, koji traje već skoro dvadeset godina. Za one koji ne znaju, "Turska je naša mati, tako je bilo, tako će i ostati", riječima bivšeg poglavara Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafe Cerića, koji je 2008. godine formulirao novu definiciju identiteta bosanskih muslimana. Potreba za makroidentitetom je pobijedila u šizofrenoj rastrganosti između ljubavi prema Huseinu kapetanu Gradaščeviću i ljubavi prema turskom okupatoru protiv kojeg se Gradaščević borio. Za one koji ne znaju, Bosna i Hercegovina je u vrijeme Zmaja od Bosne bila turski vilajet, a danas je - što se Bošnjaka tiče - turska pizda materina.

Blaira, Busha i njihove trabante povijest će po svemu sudeći pamtiti kao „osovinu zla“ koja je u presudnom momentu imala puno više moći nego što je smjela imati i koja je zbog vlastite samovolje upropastila Irak, razbuktala ekstremizam na Bliskom Istoku i dokrajčila povjerenje u dobre namjere Zapada i demokratskih vlada - možda i nepovratno. Malo tko se danas nada da će Rove, Rumsfeld, Bremer, Cheney, Bush, Blair ili Straw (među ostalima) ikad odgovarati za rat čije žrtve se nisu niti potrudili brojati (procjene variraju između 250.000 i preko milijun). A jasno je da su preoholi da ikad javno priznaju svoju krivnju. Sedam godina se čekalo na izvještaj sir Johna Chilcota, koji je imao zadaću utvrditi okolnosti britanske uloge u invaziji i okupaciji Iraka. U 12 tomova i nevjerojatnih 2,6 milijuna riječi izvještaj je otkrio ono što smo svi već znali - odlazak u rat bio je sve, samo ne nužan.

Sredina je ljeta i filmovi na otvorenom dolaze kao pravo osvježenje. Motovun na dan, dva ili pet svakako je obavezna stanica za svakog pravog ljubitelja filmova, a sretna okolnost ove je godine to da nema preklapanja s Pulom niti u jednom jedinom danu. Naime, pauza između ova dva festivala je punih deset dana. S druge strane to mnogima komplicira organizaciju „festivalske turneje“. No, zato pruža priliku da se između festivala odmorite, složite dojmove i izaberete prioritete. Motovun bez socijalnog i političkog angažmana nije „pravi“. Iako se takvi motivi mogu naći i u glavnom natjecateljskom i nenatjecateljskom programu, čak u većini filmova, ekstremna vremena zahtijevaju ekstremne akcente. Zato su na festivalu ove godine pripremili program koji se zove „Gdje ste bili 2016. godine“, u kojem možemo vidjeti pet dokumentarnih i igranih filmova o usponu ekstremne desnice u Europi, s naglaskom na njen post-komunistički istok.

Izgradnja crkve u parku na Savici stala je na put realizaciji puno ambicioznijeg građevinskog pothvata. Iza cijele priče zapravo stoji izuzetno vrijedno zemljište na sasvim drugom kraju grada. Radi se o parceli tvrtke Taksi-remont u Žajinoj ulici gdje su predviđene sportsko-rekreacijske površine, visokogradnja i uređenje tog prostora, a sve od „visokog gradskog značaja“. No, planove kvari župa Sv. Marka Evanđeliste koja je podnijela zahtjev za povrat tog zemljišta i blokirala svako raspolaganje njime do okončanja postupka. Stoga je Grad ušao u zamjenu zemljišta, u koje je uključeno i sporno zemljište na Savici, a kako bi Crkvu udobrovoljio da odustane od povrata zemljišta u Žajinoj. Zanimljivo u nadzornom odboru Taksi-remonta sjede poznati zagrebački zlatar i donator Bandićevih kampanja Petar Franja, vlasnik velikog broja atraktivnih nekretnina u centru Zagreba Marijan Medvidović i sin Hrvoja Petrača, Nikola Petrač, koji je i predsjednik NO-a.

Tvornica duhana Zagreb prva je u bivšoj Jugoslaviji imala tvrdo pakiranje cigareta. Tek što je 1971. godine završilo Hrvatsko proljeće, TDZ je izbacila na tržište cigarete "Croatia filter", u tvrdoj kutiji u bojama hrvatske trobojnice. Prvi su licencno proizvodili luksuzne zapadne cigarete – Dunhill. Mladež širom tadašnje države bila je luda za "Filterom 160". Danas TDZ više ne postoji. Konkurentska Tvornica duhana Rovinj (TDR) došla je do većinskog paketa dionica još 1998. godine, i samo osam godina kasnije proizvodnja u Zagrebu je ugašena, a neke marke cigareta nastavile su se proizvoditi u TDR-ovom pogonu u istarskom Kanfanaru. Kraj proizvodnje bio je mučan, jer se 36 od oko 240 radnika nije nikako mirilo s izborom preseljenja u Kanfanar, ili gubitka radnog mjesta uz otpremninu, pa su se u kasno proljeće 2006. godine zabarikadirali u sjedištu tvornice u Jagićevoj ulici. I popušili smo svoje. Ubuduće ćemo pušit tuđe.