„Upravo je takva cenzura bila jedan od motiva da snimimo film. Cijelo jedno poglavlje filma, pod nazivom Strah, posvećeno je tome kako Gazda kontrolira medije i distribuciju tiska, manipulira strahovima vlastitih radnika, uhljebljuje zaslužnu ekipu u svom Gazdinstvu“, objasnila je zanimljiv slučaj cenzure ekipa „Gazde“, filma o Ivici Todoriću koji se reklamira pod sloganom „ovo nije film o Ivici Todoriću“. Cenzura se odigrala u Jutarnjem listu na čijim je internetskim stranicama samo dan nakon objave netragom nestao tekst u kojem se govori o „Gazdi“ i njegovoj skorašnjoj zagrebačkoj premijeri. Međutim, cenzori iz Jutarnjeg zaboravili su na visoku tehnologiju, jer Internet danas ne zaboravlja, tako da je tekst moguće naći preko Google webcachea, a o njegovoj objavi svjedoči i niz drugih internetskih stranica poput gosuckera.

Legendarni Leonard Cohen danas slavi 82. rođendan i unatoč svojim godinama ovaj kanadski kantautor ne odustaje od glazbe. Na našu sreću. U listopadu izlazi njegov novi album, četrnaesti studijski, a za svoj je rođendan ljubitelje svog rada, među koje se ubraja i Lupiga, počastio novim singlom – „You Want it Darker“ – kako će se zvati i album.

Na pitanje novinara RTS-a da li je pozvan na Paradu premijer Srbije, Aleksandar Vučić, je odgovorio: „Valjda jesu zvali, ali da sam imao vremena išao bih na svadbu sina Bate Gašića, koji je okupio četiri ili pet puta više svatova nego što je bilo na šetnji.“ Jasna je to poruka o tome šta premijer misli o Paradi i ne samo to. Jasna poruka svima onima koji su svojevremeno tražili smenu tog Bate Gašića, dok je ministrovao vojskom, nakon seksističkih ispada prema novinarkama. Nema tu nikakve pobede. Barem ne još. Ali i sama kuma Parade, Mirjana Karanović je istakla da se do pobede dolazi porazima. Za neke stvari moramo ili menjati stanovništvo što je malo verovatno ili da menjamo njihove stavove. Dok god to činimo pendrecima neće na dobro da izađe. Sve ostalo zahteva puno više rada, strpljenja, solidarnosti i razumevanja.

Nova TV očito voli anketiranje, a voli i superiorni cinizam vlastitih novindžija (izraz ukraden piscu Svetislavu Basari), pa su tako nedavno novinarku emisije Provjereno poslali da se nakon izbora uputi u Lovreć i Cistu Provo, sela Imotske krajine u kojima je HDZ dobio 85 posto glasova i u Čakovec gdje je uvjerljivo pobijedila Narodna koalicija. Na stranici Provjerenog upozoravaju nas da je riječ o videu koji „morate pogledati“, jer donosi postizborne reakcije građana pobjedničkog i poraženog tabora. Međutim, umjesto postizbornih reakcija u najglupljoj i najmanipulativnijoj kvazinovinarskoj formi ankete, vidjeli smo vrhunac „krušku pod njušku“ novinarstva Barbare Golje, koja je gostovanje na provincijskim travnjacima iskoristila kako bi nam pokazala... čekaj, što nam je zapravo htjela reći šetajući se po Lovreću i Cisti Provo i provocirajući ljude da ispadnu što konzervativniji i blesaviji kako bi zadovoljila vlastite predrasude s kojim je očito došla tamo?

Buntovni dekan Vlatko Previšić pokazuje da je unatoč svojoj dozrelosti za mirovinu itekako živahan i spreman na borbu, premda uz poneki posrtaj na polju razložnosti. Tako nakon više od tjedan dana uskraćivanja odgovora medijima na upite, u demantiju koji je objavio na stranicama Filozofskog fakulteta, iznosi interesantne teze u dokumentu zvanom "Demanti dekana Filozofskog fakulteta". Prva od tih teza je da je protiv njega pokrenuta nesmiljena medijska kampanja, što bi značilo da mediji koji izvještavaju o odluci da se iz Fakultetskog vijeća izbace studenti, kako ne bi sudjelovali na sjednici koja je prekinuta uoči izglasavanja o njegovoj smjeni, nisu dali priliku dekanu da se očituje o svom potezu. Iz višekratnog iskustva potpisane novinarke ovo je prva neistina koju iznosi dekan. U nastavku možete pročitati njegov demantij, garniran odgovorima na njegove tvrdnje.

Kad je Ivan Vilibor Sinčić stupio na nacionalnu političku scenu, djelovao je doista otužno. U televizijskim debatama koje je krajem 2014. godine kao predsjednički kandidat vodio sa svojim protivnicima, Ivom Josipovićem, Kolindom Grabar-Kitarović i Milanom Kujundžićem, ostavljao je dojam momka koji ne čita niti novine, a kamoli da uzme u ruke nešto tvrdo ukoričeno. Naprosto ništa nije znao. A pritom Sinčiću mladost nije bila nikakvo opravdanje, jer čovjek koji je u 24. godini života, a k tome se i natječe za dužnost predsjednika, ipak bi morao znati nešto o Ustavu, političkom sustavu, ekonomiji, baratati osnovnim činjenicama iz međunarodne politike... Sinčić je do danas, bez imalo šarma ili, ne daj Bože, karizme neprestano recitirao onih nekoliko naučenih rečenica o rušenju korumpirane vlasti, koja će takvom i ostati dok je ne preuzme Živi zid. Mnogi su isticali da je vrijedan sažaljenja i činilo se da mu nema pomoći. Bila je to kriva procjena!