Sve je počelo tako što smo cimerica i ja imale praznu sobu u našem podstanarskom stanu u Novom Zagrebu, kada su se prije nekoliko mjeseci počele skupljati izbjeglice na Glavnom kolodvoru i odlučile ponuditi na dispoziciju višak svog životnog prostora. Prvo su nam došla dva mladca iz Alžira, gotovo dječaka, vraćena sa slovenske granice nakon čega su danima bauljali okolo kolodvora. Ostali su samo par dana. Nakon njih nam je došao bračni par iz Sirije. Ona stara petnaest, a on devetnaest godina. Izgledali su potpuno pogubljeno i prestrašeno i ostali su tri-četiri dana. Zadnjih četiri tjedna živim s Iyman, Sirijkom koja je ostala zarobljena u Hrvatskoj i hvata me panika misleći koliko će vremena proći prije negoli netko od susjeda digne slušalicu i prijavi me, jer pomažem nesretnim ljudima iz nade da bi takvo nešto netko napravio i za nas da se nađemo u takvoj situaciji.

Još nije završena prva runda, u četvrtak će se konačno znati s kim Aleksandar Vučić može da napravi vladu, preciznije, koga neće u opoziciji. A ostaci zgažene opozicije i dalje će, nagovestili su, raspravljati o vlastitom visokom rejtingu koji, tragično se ispostavlja, nije ni do uspešnog opštinskog ili mesnog partijskog odbora. Spremni da ulažu preostalu energiju na svojevrsnom vašaru bezidejne taštine i prebijanja starih dugova. Zabeležili su neočekivano veliki uspeh, nezasluženi ulazak u parlament ("Ne možemo protiv sopstvenog naroda", Vojislav Šešelj), u kojem će, većina, ogrezla u korupciji i neradu, predstavljati tek svoje duboke jasno vidljive frustracije. Njihov je maksimum - više njih je o tome govorilo tokom noći trijumfa naprednjaka - pronalaženje suptilnih manifestacija Vučićevog trijumfa, "kao da nešto krije". Srbija danas, nekim čudom višestranačka. Vučić obećava da će biti premijer svih građana. Ima ko da se raduje.

Većina članova Vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu glasala je danas, na nastavku sjednice prekinute prošlog četvrtka, protiv smjene prodekanice Branke Galić. Nakon su objavljeni rezultati, dekan Vlatko Previšić je, kažu članovi Vijeća s kojima smo razgovarali, naprasito izjavio kako je sjednica završena i napustio ju, iako je još trebalo glasati o jednoj točki. Može li ovakav rasplet i otpor profesora i studenata s kojim se susreo dekan Filozofskog fakulteta zaustaviti potpisivanje ugovora o zajedničkom dvopredmetnom studiju Katoličko bogoslovnog fakulteta (KBF) i FFZG-a teško je predviđati, no svakako će ga dodatno usporiti. Plenum Filozofskog, kako doznajemo na sljedećem će okupljanju, u srijedu 27. travnja, tražiti i pokretanje postupka razrješenja dekana, a prema Statutu, postupak razrješenja dekana započinje odlukom o pokretanju postupka koju donosi Fakultetsko vijeće natpolovičnom većinom ukupnog broja članova.

Prije stotinu godina u Zagreb u Reinerovoj ulici br. 4, 23. travnja 1916. rodio se Ivan Ribar, sin dr. Ivana Ribara i majke Tonice. Majka Tonica je u Zagreb iz Đakova stigla tek tri godine prije, kao udovica s troje djece da se poveže s najbližom rodbinom nakon smrti prvog muža. A dr. Ivan Ribar je 1913. izabran kao narodni zastupnik đakovačkog izbornog kotara u Hrvatskom saboru i narodni poslanik u Pešti. Rodna kuća Ive Lole u Zagrebu je poznata kao osobna stambeno najamna kuća arhitekta Hermana Bolléa. Nekoliko puta je promijenila svoju prvotnu adresu Reinerova br. 4. U kraljevini Jugoslaviji je ta ulica preimenovana u Žerjavićevu, da bi u socijalističkoj Jugoslaviji adresa bila preimenovana po danu oslobođenja Zagreba, 8. maja 1945. br. 64. Danas se ova napuštena i ruševna zgrada nalazi na adresi Jurja Žerjavića 4.

Kampanja koju svi bezvoljni akteri doživljavaju kao iznudicu prošla je bez direktnog sučeljavanja predstavnika vlasti i opozicije, a gotovo svi su učestvovali u stvaranju konfuzije afirmisanjem programskih nedoslednosti, bezidejnosti i odsustva odgovora na pitanja zbog čega su tu gde jesu i šta poručuju. Oni koji retko greše, vlasnici kladionica u Srbiji, nemaju "dojavu", ali, kako Lupiga nezvanično saznaje, ukrštaju nalaze ozbiljnih istraživača. Kvota za ishod koji kladioničari nazivaju "sigurica", odnosno za to da će Vučić ponovo postati premijer je 1.01. To znači da, ukoliko uložite milion dinara na ovaj rezultat (računa se rešenje Republičke izborne komisije), dobićete 9.900 dinara (nešto više od 80 evra). Dakle, ko se kladi na Vučića, dobiće, ali jako malo. Ili, kazali bi zlobnici (ljudsko pravo), od ulaganja u Vučića mogu da dobiju samo oni koji već imaju mnogo da ulože. I to samo pod uslovom da su spremni na rizik.

Bila bi velika neistina kada bih rekla da se Anita Mitić i ja nismo plašile kada smo 15. aprila sedele u prepunoj sali Doma omladine Beograda čekajući da počne promocija knjige ratnog zločinca - Momčila Krajišnika. Čekajući da događaj počne, Anita i ja smo odmeravale obim mišića momaka pored nas, dužinu noktiju devojaka ispred nas, fizičku spremnost starije gospode iza nas. Procenjivale smo stepen ugroženosti naše bezbednosti u ovakvom okruženju. Nas dve smo se spremale da uradimo nešto možda ne tako veliko, ali nama je to bilo jako važno. Adrenalin je bio prisutan, dlanovi su nam bili hladni i znojavi, a zviždaljke pripremljene na dohvat ruke. U mojoj glavi je bila samo jedna misao: ajde da ovaj događaj već jednom počne i da se što pre završi. On je zaustio da izgovori prvu reč, i već u tom trenutku sala Doma omladine odzvanjala je nepodnošljivom bukom zviždaljki.