Hrvatsko novinarsko društvo danas je, na Dan slobode medija, podijelilo svoje godišnje nagrade. Za novinarku godine izabrana je Elizabeta Gojan, novinarka HRT-a koja je u ožujku prošle godine dobila izvanredni otkaz zbog istupa u javnosti bez odobrenja rukovodstva javne televizije. Osim nje, za nagradu su bili kandidirani Boris Pavelić iz Novog lista, Nataša Božić, koja je prije prelaska na televiziju N1 radila na RTL-u te novinar Večernjeg lista Hasan Hajdar Diab. Elizabeta Gojan, podsjetimo, izvanredni otkaz na HRT-u dobila je zbog "nedozvoljenih istupa" vezanih uz omanji skandal u produkciji zlonamjernih kolega i desničarskih internet portala. Njima se nije svidio način na koji je novinarka popratila inauguraciju predsjednice Kolinde Grabara Kitarović. U siječnju ove godine nadležni sud otkaz je proglasio nezakonitim i Elizabeta Gojan se mogla vratiti svom poslu. Četiri mjeseca kasnije kolege i kolegice su je ovjenčale godišnjom nagradom. Laureatkinja o tome kaže: "Glasajući za mene, vi ste nagradili sve ono što sam prošla i bol koju sam osjećala."

Niste očekivali nagradu. Nakon prosvjeda pred Ministarstvom kulture vratili ste se na posao i niste ostali na dodjeli nagrada. 

- Da, nisam očekivala ovu nagradu. Ovako nešto mi uvijek ispadne kad je najteže. Do sada su uglavnom bila dva kandidata ili kandidatkinje za nagradu novinara ili novinarke godine, rijetko tri kandidata. Ove godine nas je bilo četvoro. Stvarno nisam očekivala nagradu u takvoj konkurenciji. Jako cijenim rad Nataše Božić, koja je napravila dosta toga prošle godine. Kako su mi dali otkaz, imala sam priliku sjediti doma i gledati je. O Borisu Paveliću neću ni pričati. Jako puno je napravio. Hasan Hajdar Diab također je moj dragi kolega. Čitala sam njegove radove, gledala njegove televizijske pokušaje iz ratnih područja, i to dobre. Nekako sam mislila da ne mogu dobiti nagradu, jer sam radila barem pet mjeseci manje nego oni. Na kraju mogu reći: ovo je nagrada novinarkama i novinarima, nagrada mojem serijalu Damin gambit i cijeloj ekipi. Ovo je najgore vrijeme za novinare i novinarke još tamo od Marije Jurić Zagorke. Nema goreg perioda za kolege i kolegice od ovoga. Zato su u toj jakoj konkurenciji ljudi glasali za ono što sam ja prošla, što je svako od njih barem djelomično prošao. Glasali su za moju bol, za moju borbu i na koncu za moju pobjedu, za mogućnost da govorimo i radimo slobodno. Zato mislim da ovo crnilo koje trenutačno traje neće i ne smije trajati dugo. 

Jeste li tražili odobrenje za ovaj intervju?

- Nemam odobrenje, ali baš me briga za odobernje. Sigurna sam da to odobrenje u ovom trenutku ne trebam. 

Prije samog čina dodjele nagrada imali smo prosvjed pred Ministarstvom kulture. Što mislite o radu tog ministarstva i da li je ministar Zlatko Hasanbegović u pravu kad kaže da njegov resor nije odgovoran za medije?

- Naravno da je odgovoran za mdeije. Ministru kulture to je u opisu posla. Možda gospodin Hasanbegović nije stigao proučiti što je sve u njegovom opisu posla, ali mislim da smo ga danas podsjetili na to. 

Koja je simbolika bacanja olovki pred zgradu ministarstva?

- On može pogaziti olovke koje su mu pred ministarstvom, ali mi ćemo uvijek naći nove i njima ispisati nove tekstove. 

Mislite li da je bolje da vas ne pitamo o stanju u Vašoj matičnoj kući, HRT-u?

- Ne mislim. Sve je rečeno u našem priopćenju, koje je objavljeno jučer, dan prije prosvjeda i dan prije nego sam proglašena za novinarku godine. Svaka kuća bi se trebala ponositi ako je laureat u njoj. Baš me zanima hoće li se HRT ponositi jer tamo radim. 

Vi ste bili žrtva prethodne garniture HRT-ovog rukovodstva, a HRT je žrtva svake garniture vlasti. Nikad nije došla vlast koja HRT nije barem dijelom doživjela kao ratni plijen. Ispadne da je to stvarno prokletstvo javne televizije. 

- Apsolutno. Do onog trenutka kad HRT ne postane samo kuća zanata, kuća novinarstva, kuća javnosti koju zastupamo mi novinari - ne bu dobro. Ne bu dobro. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: FaH