Na ovom mjestu donosimo vam tekst iz 2006. godine, objavljen u Feral Tribuneu. Autor teksta, između ostalog, pozabavio se "fasciniranošću velikog dijela domaćih žurnalista i tzv. hrvatske javnosti Praljkovim retoričko-istraživačkim pregnućima i njegovom haaškom prezentacijom zatajene istine o hrvatskom angažmanu u BiH", odnosno "javnim divljenjem narcisoidnom hercegovačkom osobenjaku, koji je rat doživio kao idealnu priliku za vlastitu društvenu afirmaciju, poraće kao savršenu šansu za stjecanje golemog bogatstva u Hrvatskoj i Hercegovini..." Sudski proces, naveo je početkom Praljkovog suđenja autor, optuženi general shvatio je kao "odličan poligon za patriotsku cirkusku predstavu u kojoj će on, Praljak, odigrati ulogu glavnog akrobate što će pobrati ovacije na otvorenoj sceni". Lik i djelo Slobodana Praljka iz pera Ivice Đikića. Preporučujemo.

“U prvoj emisiji pogledajte kako se živjelo u onom sustavu u Jugoslaviji. Kako se živi danas u Hrvatskoj u EU, u ovom sustavu? Život je slojevit, a razlika je jako puno”, tako su na HRT-u najavljivali prvu epizodu nove dokumentarne TV-serije "Tada & Sada – Hrvatska", Gorana Milića. Nakon što smo pogledali prvu epizodu možemo primijetiti da joj nedostaje nepristranosti i da je sasvim lišena analize. Od otprilike 50 minuta emisije oko 30 minuta odnosilo se na kritiku prošlog sustava, a otprilike 10 minuta na kritiku životnih okolnosti u današnjem društveno-ekonomskom poretku. Primjerice na jednu rečenicu o problemu ovrha i blokiranih građana u “sada”, i to u komičnom tonu, dođe cijeli niz novinskih isječaka o oskudicama i siromaštvu iz “tada”. Ali kakvog uopće ima smisla uspoređivati životne i društveno-ekonomske i političke okolnosti u “tada” i “sada”? Zašto bi nama danas uopće bilo važno kako je bilo nekad?

Vojislav Šešelj pohvalio se 2014. godine kako je maltretirao prvog haškog samoubojicu s prostora bivše Jugoslavije. "U Haagu sam činio sve da Milanu Babiću zagorčam život. Da nije bilo mene, ne bi se ubio", podičio se Šešelj. Danas, nakon što se Slobodan Praljak pobrinuo da njegov suicidalni čin vidi cijeli svijet, "Šeško" je reagirao drugačije: "Ovo je junački potez, i za poštovanje je. Iako je on bio naš neprijatelj na vojnom polju, ovo jeste za poštovanje". Upravo taj Šešelj je jedan od onih koje je Haag pustio, zbog čega je Hrvatska naricala i proklinjala Tribunal. Kakvog to smisla onda ima? Savršenog. Milan Babić, za razliku od Praljka, nije bio fanatične konstitucije potrebne za hladan prelazak preko povampirenja i dehumanizacije nužne za provođenje masovnog zločina.

Repetitor je ovih dana predstavio svoj novi i to vrhunski spot za pjesmu "Ako te ikada". Išli su stopama Johnnyja Casha, Fugazija, Franka Sinatre, Pistolsa i B. B. Kinga, ali u smjeru Okružnog zatvora u Beogradu: ondje su zatvorenicima priskrbili energično koncertno prašenje, a sebi autentične i za raju uzornog ponašanja potpuno nesvakidašnje kadrove. Spot je ujedno i uvod u film o cijelom događaju. Zamisao i organizaciju, odnosno pregovore sa Službom za tretman Okružnog zatvora u Beogradu, potpisuje fotograf Igor Čoko, autor izložbe "Iza rešetaka" koja je također bila na displeju u Beogradu u studenom. "Život od sad delim na pre ovoga i posle ovoga", napisao je uz objavu spota na svom FB profilu frontmen Repetitora, Boris Vlastelica.

Hrvatsku je, barem ukoliko se fokusiramo na reakcije političara, šokirala presuda Međunarodnog kaznenog suda u predmetu Prlić i drugi. "Presuda je nepravedna", "ona je iskrivljavanje povijesti", "nema govora o agresiji", "pa kako ako smo mi hranili muslimanske izbjeglice", "presuda ne odgovara povijesnim činjenicama", "Hrvatski sabor je odbacuje" ... Gotovo da drugačijih tonova danas nismo ni mogli čuti u hrvatskom eteru, ni od vladajućih niti od oporbenih političara. Oglasila se i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) da je ovu "nepravednu" presudu primila s nezadovoljstvom i zabrinutošću. U HAZU-u znaju da „nije postojao udruženi zločinački pothvat niti ideja koja bi uključivala postupanja koja nisu u skladu s međunarodnim pravnim poretkom“. Na ovom mjestu vidjet ćete kako je Hrvatska prihvatila presudu Haaškog suda.

Umjesto komentara na izricanje sudske presude u Haagu, kojom je takozvana "hercegbosanska šestorka" - Jadranko Prlić, Valentin Ćorić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Berislav Pušić - proglašena krivom za ratne zločine i udruživanje u zločinački poduhvat na čelu s Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom, objavljujemo 45-minutni dokumentarni film o ratu u Mostaru. Film je producirao i objavio britanski BBC. Britanski novinari snimali su uglavnom u takozvanom istočnom Mostaru, dijelu grada u koji je za vrijeme rata stisnuta bošnjačka populacija. U pitanju su dokumentarni zapisi o životu stiješnjenom u nekoliko ulica, pod neprestanim granatiranjem, odnosno svjedočanstvo o tome kako su ratne dane provodili mostarski Bošnjaci, ljudi koji su spomenutu presudu dočekali kao stanovitu satisfakciju.