"Moram priznati da pjesme na ovoj playlisti služe više kao odrednice nego li inventar mojih podvojenih užitaka. Još uvijek ne slušam turbofolk kod kuće, jer to ne spada u moj glazbeni identitet. No, nakon svog ovog istraživanja, moram priznati da mi je postao fascinantan", kaže u razgovoru za Lupigu njemačka urednica i znanstvenica Sonja Vogel, autorica studije prikaza fenomena turbofolka čija trodijelna struktura oslikava portrete triju stožernih diva tog svjetonazora – Lepe Brene, Cece Ražnatović i Jelene Karleuše. U zaglavlju knjige, nalazi se i slavni citat pjesme “Turbo folk” Ramba Amadeusa o sinkroniji motora s unutarnjim sagorijevanjem i iste te centrifuge koja se odvija u samom narodu kojem se nameće sadržaj s najnižim mogućim nazivnikom. Recepcija teme u Njemačkoj, unatrag nekoliko godina mapira se između novinskih naslova poput “Muzika za idiote” i “Soundtracka za etničko čišćenje”, koji tretiraju turbofolk kao inferiornu inačicu zapadnjačkog popa.

Mnoge su vlade osnivale svoje komisije za suočavanje s prošlošću, ali nije poznat slučaj da je neka bila tako diletantski osmišljena i provedena, da je cijelu prijašnju tragediju nekog naroda omalovažila i izvrgnula ruglu. To što je osamnaest Plenkovićevih „vrhunskih znanstvenika“ u Vijeću za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, nakon godinu dana objavilo 33 stranice teksta – slovima trideset i tri – zaista je izniman zahvat u svjetskim razmjerima. Trideset i tri stranice teksta o posljedicama političkih režima od 1941. godine naovamo – a malo su svratili i u Kraljevinu Jugoslaviju – to je točno 1,8 sastavljenih stranica o 77 godina povijesti po glavi akademske građanke/građanina u cijelih 365 dana; kad se od toga oduzmu citati iz Ustava, međunarodnih deklaracija, zakona, odluka o osnivanju, definiranje pojmova i razno, pa to razlomimo na sastav članstva… To s miksanjem kostiju traje još od Tuđmana, pa nije dovelo do smirivanja tenzija, niti će dovesti, niti bi bilo dobro da dovede.

Službeno objašnjenje uzroka iznenadne smrti jednog od najvećih i najpoznatijih hispanoameričkih pjesnika, čileanskog političara i diplomata, nobelovca Pabla Nerude, bilo je - rak prostate. U trenutku krvavog vojnog puča Augusta Pinocheta 1973. godine, veliki pjesnik nalazio se u svojoj kući u gradiću Isla Negra, udaljenom 120 kilometara od Santiaga. Dva tjedna kasnije umro je u Santiagu, pod do danas nejasnim okolnostima. Pokopan je čak četiri puta, a njegov prvi sprovod pretvorio se u narodni prkos smrti, diktaturi i nasilju. Niti Pinochet, niti bilo kakva represija, nisu mogli spriječiti nepreglednu masu da isprati velikog pjesnika iako je to u najdoslovnijem smislu riječi tada značilo riskirati vlastiti život. Prije četiri godine Nerudini posmrtni ostaci ekshumirani su, a ove godine bit će poznato koji je uzrok Nerudine smrti. Za sada je tek jedno sigurno - rak prostate nije ubio Nerudu.

Darko Rundek zarepao je s tuzlanskom repericom Sassjom. Video spot za njihovu zajedničku pjesmu „Savana“, koja je uvrštena na Sassjin novi album „No problemo“, objavljen je danas na YouTubeu. Autori teksta su Sassja i Rundek, dok glazbu i aranžman s ovim dvojcem supotpisuje i Rok Kovač - Kantriman. „Ovo je prvi put da s nekim ravnopravno surađujem na pisanju teksta za pjesmu. Rok je predložio skicu aranžmana, a Sassja svoju priču. Osjetio sam da je pjesmi potreban objektivni odmak, neka globalna perspektiva, a istovremeno i lokalni miris u melodiji. To nas je odvelo u Savanu. Dosvirao sam riff i melodiju na električnoj gitari i sintu, ostali su elementi pošli u susret i eto te pjesme“, objasnio je Rundek kako se upustio u suradnju koja je rezultirala i ovim video spotom, snimljenom prošle godine na otoku Braču, na zemljištu udruge „Zemlja za nas“. Radi se o grupi entuzijasta koja je u središtu otoka kupila četiri hektara zemlje i tamo gradi samoodrživo imanje.