Točno 379 metara od blještavila zagrebačkog adventa žive Sandokan i Kasandra. Sandokan je dobio ime od svog blesavog oca koji je volio Sandokana, gusara i junaka iz kasnih sedamdesetih, a Kasandra od majke koja je voljela princeze i bajke, kako to već djeca od sedamnaest vole, kada zatrudne i kada misle da će, ako već njima život nije bio bajka, isti taj život njihovoj djeci jednom postati. Svoju adventsku sreću potražio sam kod Sandokana i Kasandre, dvoje djece u Plinarskoj ulici, točno 379 metara udaljenoj od veličanstvenog adventa. Romska zajednica u toj ulici, kojoj je Milan Bandić još prije dvije godine obećao struju, živi u sjeni blještavog zagrebačkog adventa, na rubu gladi. Kako nemaju struju, tako nemaju ni grijanje. Poklone namijenjene mome Sandokanu i Kasandri, koji žive u toj ulici, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu skrb dostavlja privatnim katoličkim vrtićima.

Adnan Hamidović, poznatiji kao ekstra tvrdi tuzlanski reper i FMJamovac Frenkie, u četvrtak 15. prosinca objavljuje novi album "Egzil", koji je nastao ranije ove jeseni u tokijskom studiju američke izdavačke kuće Universal Records. Radi se o njegovom osmom albumu i drugom u suradnji s reperima Kontrom i Indigom. Pored CD-a, ljubitelji s gramofonom moći će si priuštiti i Frenkijev album na krasnom, bijelom vinilu. Za zagrijavanje je već pušteno nekoliko singlova, a na YouTubeu je objavljen i prvi spot s albuma - "Đe će ko?". Također je nastao u Tokiju, krajnje fotogeničnom gradu. Producirao ga je Mario Ilić, a u manje od mjesec dana pogledalo ga je 700.000 ljudi, a niže možete pogledati i kako je spot nastao. Za kraj najave albuma recimo i da je Frenkie prošloga tjedna, zajedno s Edom Maajkom, napunio minhenski klub 8Below.

Kako objasniti fašističke sindikate i ogromno disciplinovanja rada pa i samu preventivnu kontrarevoluciju, ili, na primer, njeno uporno održavanje? Ekonomija nacističke Evrope je počivala na izdiferenciranom potčinjavanju njenih radnika. Uloga antisemitizma u podeli rada; logorska „renta“ radne snage, robovski rad i ostali vidovi eksploatacije nisu bili izuzeci, naprotiv. To su različite forme rada koje počivaju na ovom trećem obliku eksploatacije se otvaraju tek kada istoriju fašizma smestimo u kontekst specifično kapitalističkog imperijalizma. U najboljem slučaju njihova veza se objašnjavala pomenutim „državnim kapitalizmom“ ili još gore „totalitarizmom“. To totalno promašuje poentu. Sve teorije totalitarizma od Karla Šmita do Hane Arent uporno sistematski promašuju ovu činjenicu da je na ekonomskoj, institucionalnoj i političkoj ravni ono što se naziva totalnom državom bila zapravo reorganizacija kapitalizma.

Zamisao je bila toliko očaravajuća da je zapalila internet: Potomci Andrije Štampara daleko u budućnosti; Hrvati - siromašni, ali velikog srca; Kako nas je Hrvatska postidjela – lekcija cijelom svijetu. Zdravlje se građana bitno poboljšalo, a troškovi liječenja pali za trećinu. Zbog besplatnih lijekova i razumnog propisivanja terapije više od milijarde i pol kuna ostalo je u javnom zdravstvu. Internet je gorio, a najljepši je naslov bio: Hrvatski liječnici lavljeg srca rade ono o čemu drugi samo sanjaju. Internet se još nije ni ohladio od vijesti o promjenama u hrvatskom zdravstvu, kada nekome pade na pamet depolitizacija. Želimo sami upravljati svojim zdravstvom; Gospodari, a ne sluge; Političarima politika, liječnicima zdravstvo; O lijepa, o draga, o slatka slobodo, zaori se fejsovima. Već su se sutradan svi liječnici odrekli svojih stranačkih iskaznica (osim onih rijetkih kojima je Sabor bio draži od pacijenata).

Dragi naši čitatelji, pomozite Republici Hrvatskoj da ovaj proglas HOS-a iz svibnja 1992. godine uklopi u svoj službeni narativ o ratu u Bosni i Hercegovini. Nađimo zajedno načina da objasnimo zbog čega Blaž Kraljević, zapovjednik HOS-a za Hercegovinu onog vremena, građanima i građankama Bosne i Hercegovine poručuje da "ne uzimaju u obzir izjave Radovana Karadžića i Mate Bobana". Pouzdano znamo da je proglas sastavljen u duhu drevnog vjerovanja hrvatskoga naroda da su Muslimani njegovo cvijeće, u namjeri da osujeti rat između bosanskohercegovačkih Hrvata i Bošnjaka. Zahtjevnom hrvatskom čitateljstvu onog vremena, točnije dijelu čitateljstva koje je obnašalo odgovorne dužnosti u Hrvatskoj i BiH, tekst proglasa nije se svidio do te mjere da je autoru upućena vruća prosvjedna nota u vidu efikasne porcije olova, koju potpisnik proglasa nije preživio. Drugim riječima, ubili su ga kao zeca.

Kako je bilo i za očekivati, pod okriljem noći, nepoznati vandali noćas su pohodili zagrebački Trg Francuske republike, gdje su jučer zapaljene svijeće i položeno cvijeće u znak sjećanja na žrtve zločina koje su počinili pripadnici HVO-a i HV-a u Bosni i Hercegovini. Svoj „pijetet“ žrtvama nepoznate osobe iskazale su tako što su srušile postavljeni plakat na kojem su bila ispisana imena logora, mjesta i gradova u kojima su počinjeni zločini, a koji se spominju u presudi haaškoj šestorci. Šezdesetak svijeća pogaženo je i razbacano uokolo, jednako kao i cvijeće, dok su na plakat nasrnuli đonom, vjerojatno s istom mržnjom, kao što se devedesetih nasrtalo na iste te žrtve. „Nasilni obožavatelji ratnih zločinaca potrgali su i izgazili plakat koji smo sinoć ostavili te obavili nuždu po mjestima počinjenih zločina od strane HV-a i HVO-a u BiH“, objavili su iz Inicijative mladih za ljudska prava.