Nježna umjetnička duša, Filip Šovagović, snimio je za Lupigu samo sebi svojstven video. Kratak, ali slatak. „Prvo nije bilo ničega i onda se pojavio Lupiga“, čuje se glas poznatog glumca i redatelja iza narančastog ekrana. Slika potom iz narančastog prelazi i sve svjetliju boju, da bi se odjednom, kao iza magle pojavio Šovagović i njegov očaravajući smiješak, a u pozadini mirno more. Naš vjerni čitatelj i prijatelj, na koncu rukom odzdravlja i slika ponovno nestaje. Efektna je to podrška Lupigi u njenoj crowdfunding kampanji koja samo što nije završila. No, nije to jedina Šovagovićeva podrška ovom portalu. Nikada nećemo zaboraviti kako je nedavno došao na jedan koncert pa se pridružio glazbenicima uzevši i on instrument u ruke te potom cijelu noć, nevjerojatnom strpljivošću, najavljivao kako svira za podršku Lupigi. Šovagović je, ako to niste znali, pravi majstor, neviđeni as.

“Od pravih, normalnih muževa, puno više ljubavi i poštovanja dobivaju žene koje su nježne i ženstvene, nego one tzv. 'muške' žene. Toliko.” Ovaj je status osvanuo na društvenoj mreži Facebook 48 sati nakon početka pokreta akcije #SadaKažem i, nažalost, jedan je od mnogih primjera zašto je ovaj pokret tako potreban u jednoj začahurenoj patrijarhalnoj sredini gdje je šovinizam prihvaćen kao susjedovo “dobro jutro”. #SadaKažem je inicijativa neovisnih feminističkih aktivistkinja čiji je cilj redefiniranje “normalnog”, odnosno denormalizacija seksualnog uznemiravanja i nasilja iz pozicije moći preko ohrabrivanja žena da javno podijele svoje osobne priče o situacijama u kojima su se osjetile seksualno ugrožene, uznemirene ili napadnute. Ova svjedočanstva su žene potpisale svojim imenom i prezimenom, koristeći hashtag #SadaKažem (makedonski: #СегаКажувам, albanski: #TaniTregoj). Riječ “sada” prkosi pitanju “Zašto si do sada šutjela?” i potencira važnost izlaženja istine na vidjelo, neovisno o tome kada se to dogodilo.

„Lupigu podržavam zato što se oni ne boje da rade za onih deset posto ljudi koje ne boli kada misle“, javio se Sejo Sexon, suosnivač Zabranjenog pušenja, sa svojom video porukom. Zapravo Sejo Sexon, pravim imenom Davor Sučić, nije poslao video, već audio zapis. Ali pika se, od ovakvog asa vrijedi i ton bez slike. „Podržimo svi Lupigu, podržavamo pravu stvar“, zaključuje frontmen Zabranjenog pušenja koji se na ovaj način priključio Lupiginoj crowdfunding kampanji koja je trajala mjesec dana i pokazala da nas ima.

„Budi čovjek i podrži Lupigu“, odmah će u glavu Dragan Bursać, naš kolega iz Banja Luke, jedan od, bez imalo pretjerivanja, najboljih novinara u Bosni i Hercegovini. Majstor britka pera, beskompromisan kritičar današnje truleži u ovom društvu. Upravo zbog toga na meti je onih najgorih među nama, onih koji mu prijete smrću i koji ga nemilice vrijeđaju. Bursać nam je poslao video podrške u kojem ukratko objašnjava što misli o Lupigi i zašto bi je trebalo podržati u njenoj crowdfunding kampanji. „Lupiga je naša zaštita, naša brana od fašizma i nacionalizma. Lupiga je naše ogledalo, Ponekad nismo lijepi u ogledalu, ali to je istina. Istina je u ogledalu. Istina smo mi. Lupiga podržava istinu. Lupiga podržava čovjeka. Lupiga podržava sve one barijere koje sprječavaju ovo društvo da bude bolje, pametnije, ljepše. Lupiga često lupa našu savjest. Znam, to nije prijatno, ali to je zaista iskreno i to je zaista tako. Nama su potrebni mediji poput Lupige. Lupiga je jedan od rijetkih medija na ovom prostoru koji odistinski propagira antifašizam, Možda baš zato ima toliko neprijatelja. Možda baš zato ima toliko lažnih prijatelja. Ali budi pravi prijatelj, budi čovjek i podrži Lupigu“, poručio je Bursać i pokazao se pravim prijateljem.

„Ima nas koji bi se za vas i sramotili…“, poruka je u videu podrške koji je Lupigi poslala ekipa iz Centra za mirovne studije. Brojni skoro kao cijela nogometna ekipa odlučili su se upustiti u obradu pjesme „We Didn't Start the Fire“, odnosno Dina Dvornika i Borisa Novkovića „Malo nas je, al' nas ima“. Nabrajajući imena Lupiginih novinarki, novinara, suradnika i suradnica poručili su „CMS vam šalje spot“, a potom udrili pjesmu na veselje i jednoglasno poručili „Malo nas je, al' nas ima. Nije važno Lupiga nam treba svima“. I, tim su se videom, smatraju, pošteno osramotili, dok je nama njihov uradak beskrajno simpatičan, i pri tom su se, naš je dojam, još i propisno zabavili. Ne znamo za njih, ali mi ovaj video nismo mogli prestati gledati.

„Podržavam Lupigu i njihovu kampanju jer vjerujem da je neovisno novinarstvo presudno za ljudska prava i pitanja koja su važna, ali obično zanemarena od strane mainstream medija“, kaže glazbenik Anas Maghrebi, iz sirijskog benda Khebez Dawle u videu podrške koji je poslao Lupiginoj redakciji. Khebez Dawle su Siriju napustili 2013. godine, prvo pobjegavši u Libanon, a kada su odande pritisnuti teškim izbjegličkim prilikama 2015. godine krenuli u Njemačku, put ih je nanio kroz Hrvatsku, gdje su nekoliko tjedana zaglavili i u paklu naše administracije. Čekajući dokumente za nastavak putovanja u Hrvatskoj su tada održali tri koncerta. Dio jednog od njih, održanog u zagrebačkom Jiggy Baru u Brozovoj u ulici, snimila je Lupiga. Tom prilikom Maghrebi nam je ispričao neke detalje njihove potresne priče.