Ulazimo u foto finiš naše crowdfunding kampanje, i to sa nekoliko novih i nekoliko starih perkova na Indiegogo platformi. Prilika je to da napravimo malu reviziju onoga što imamo u ponudi prije nego podvučemo konačnu crtu ispod ove kampanje koju ste vi vašim zalaganjem učinili ovako uspješnom. Od brojnih perkova koji su sadržavali knjige preostala su nam još samo dva, ali sjajna. Jedan od njih je „Bobin perk“. Lupigina povremena suradnica Marčelina, pravim imenom Boba Đuderija, već godinama nas uveseljava svojim tekstovima. Svako njeno javljanje razbija tmurnu svakodnevicu, iako nerijetko bira upravo tmurne teme. Evo je sada i na našoj Indiegogo kampanji, jer nam nije sve rekla. Za jednu od podrška Lupigi na Indiegogou dobijate novu Bobinu knjigu „Nisam vam sve rekla“, s osobnom posvetom autorice, a imamo ih tri. Svi perkovi, a ostalo ih je dovoljno, na totalnoj su "rasprodaji", stoga navalite!

Pulski Uljanik, ponos ovdašnje brodogradnje, brodogradilište sa 160 godina tradicije trese nezapamćena kriza čiji je rezultat, barem za sad, činjenica da radnici nemaju plaću, a neki će uskoro ostati i bez radnih mjesta. I dok se čeka financijska injekcija i raspravlja o strateškim partnerima u restrukturiranju osvanula je peticija za spas Uljanika u vidu otvorenog pisma pisanog istarskom čakavštinom kroz koju se ipak mogu probiti i oni kojima ona nije „u uhu“. Sastavila ga je osoba koja se koristi pseudonimom Mate Balota, kojeg je koristio Mijo Mirković slavni književnik, ekonomist i novinar. Pismo zaključuje poruka koja nije na dijalektu - „Spasimo Uljanik!“ - jer, navodi se, Istra je puno više od turizma i uslužne djelatnosti i ljudi su puno više od sluga. Peticija završava uz riječi „donesimo glas da koza ni krepala“ i kritičku Balotinu poeziju.

„Ako i vi volite pametno novinarstvo, bez dubokog dekoltea i senzacionalnih naslova, podržite Lupigu“, javio se da nam kaže Mile Kekin, frontmen Hladnog piva, benda kojeg redakcija Lupige sluša od samih njegovih početaka, pa sve do danas. S Kekinovim videom podrške ulazimo u zadnja 24 sata kampanje koja nas je pozitivno iznenadila i dala nam, prvenstveno, morala i snage da nastavimo raditi ono što smo radili i do sada, ali još jače i zadovoljnije, jer znamo da iza nas stojite vi. Na Indiegogo platformi ostala je još hrpa perkova, sve s finalnim popustom, tako da se podržavajući Lupigu možete počastiti i vrlo zanimljivim poklonima. Tu je par primjeraka izvrsnog štiva, glazbe, pa čak i melema i frizura, koje su nam donirali naši dragi prijatelji. Hvala im na tome. Hvala i vama koji ste podržali Lupigu u ovih 30 proteklih dana. Hvala i vama koji ćete to tek učiniti. A hvala i Kekinu na njegovoj podršci. Ima nas!

“Na sve što nam rade najmanje zadnje dvije godine postoji jednostavan odgovor. Pokazati zube!“, kratko i jasno, baš kako se od prekaljenih reporterki i očekuje, poručile su Silvija Šeparović i Nataša Magdalenić Bantić u svojoj video podršci našoj kampanji – koja uskoroulazi u svoj posljednji dan. Novinarke koje su pod sloganom „We Shall Never Surrender“ duže od desetljeća radile jednu od najpopularnijih tjednih političkih emisija na Stojedinici u nekim, i za taj radio sretnijim vremenima, vrlo dobro - i na iskustvu vlastite kože - znaju što znači ustrajati u profesionalnoj neovisnosti.Zato su se, iako Silvija živi u Europskoj uniji, a Nataša na otoku koji se odcijepio, potrudile snimiti ovaj video zajedno. Zajedno su potpisale i pet komada svog književnog prvijenca „Njezinih prvih dvadesetak“, njihov poklon za naše podupiratelje na Indiegogo platformi.

Ako vam je život ovih dana čupav i dlakav, možda se rješenje skriva u frizerskom salonu "Šišaj me" u Novom Zagrebu. Društveno odgovorna vlasnica salona odlučila je Lupigu podržati svojim radom i „nabacila“ nam perk u kampanji - one koji na platformi Indiegogo podrže Lupigu nagraditi frizurom – šišanjem i feniranjem. Na listi supermoći naše omiljene frizerke, Marije Benačić, su njena brzina, njemačka preciznost (salon je u Ulici Savezne Republike Njemačke) i predanost, a zabilježeni su i slučajevi da je toliko dobro popravila glavu izvana, da se ista nakon toga sredila i iznutra. Svojevremeno je, točnije usred krize 2013. godine i sveopćeg očajavanja, Mare svim svojim klijenticama kojima su te godine smanjene plaće, za isti postotak smanjila cijenu frizure za doček, a onima koje su dobile otkaz za Novu godinu darovala besplatnu frizuru.

U neobjavljenom ratu Srbije protiv kosovske nezavisnosti, gde ulogu pešadije i topovske hrane imaju kosovski Srbi, desio se trenutak u kojem je postojala potreba za jedan dramatičan potez ili korak koji bi pred očima sveta poslužio kao dokaz za nesnošljivo i neodrživo stanje na Kosovu, posebno na njegovom severu. Odluka da se ubije Ivanović nije donešena primarno zbog mržnje prema njemu ili njegovoj političkoj filozofiji, zato što je pravio velike greške za nacionalnu stvar ili je nesnošljivo nekom mnogo smetao, već zato što je ocenjeno da njegovo žrtvovanje predstavlja dobar ulog za generisanje novog ciklusa krize na severu i šire, kao i blaćenje suprotne strane za ovo ubistvo. Iz tih razloga, odluka o Ivanovićevoj likvidaciji ne može da ne bude politička. Zato nikad i neće biti otkriveni njeni naredbodavci, čak i da bude uhvaćen onaj koji je za novac šest puta nemilosrdno povukao oroz na Ivanovića.