Zamislite da je neko 80-ih, nakon utakmice Velež – Borussia Dortmund, vraćajući se sa Bijelog brijega, rekao da će na tom stadionu za par godina biti sabirni centar mostarskih Bošnjaka, koji će poslije biti razbacani po okolnim koncentracionim logorima, da će Most biti srušen, a Partizansko groblje porušeno i ispisano fašističkim natpisima. Zamislite da je neko rekao da će u takav ambijent na Dan državnosti doći starci s namjerom da polože cvijeće, u znak sjećanja na svoje drugove i da će ih napasti i poniziti novostasala generacija crnokošuljaša, u ovom slučaju crnodukseraša. Siguran sam da bi svi rekli kako je to sve naprosto nemoguće, da se ne može desiti, pogotovo nakon što je Meho Kodro Borussiji dao gol. Možda je u pitanju nekakva zavjera, ili nešto treće, error vjerovatnosti, nikad dovršen scenarij iz domene znanstvene fantastike Philipa K. Dicka, ili zgužvana priča iz košare za smeće H. P. Lovecrafta.

Na Facebook stranici Podgorički vremeplov objavljen je video snimka ulične nadzorne kamere, na kojoj se vidi kako pas lutalica spašava djevojku od napada razbojnika koji joj želi oteti torbicu. U komentarima pod ovim videom javili su se ljudi koji Medu imaju čast poznavati lično i personalno, objavili su njegovu fotografiju i - Podgorica je dobila svog uličnog kralja. Video snimak Mede, koji za guzicu ujeda razbojnika, a potom ga natjerava niz ulicu viralno se širi prostranstvima društvenih mreža i interneta kao takvog. Pridružujemo se proslavi okrunjenja uličnoga kralja Podgorice i donosimo ekskluzivnu fotografiju krunisanog kralja ulice. Za one koji žele biti podrobnije informirani, recimo da Medo operira u dijelu Podgorice koju nazivaju Stari aerodrom. Podgoričani odaju poštu Medi i poručuju: "Neka se sad dozovu malo pameti oni što pse truju mišomorom."

Fond za humanitarno pravo, organizacija zahvaljujući kojoj je pred srbijanskom javnošću rasvijetljena uloga Srbije u ratovima vođenim u devedesetima, objavila je svoju reakciju na presudu ratnom zločincu Ratku Mladiću, kojem je Haaški sud nepravomoćno namijenio kaznu doživotnog zatvora. Ugledna srbijanska organizacija, koju srpski nacionalisti kvalificiraju kao izdajničku (baš kako i hrvatski nacionalisti kvalificiraju organizaciju "Documenta"), pozdravlja Haašku presudu i poziva na mir, povjerenje i dobrosusjedstvo. "Presuda Ratku Mladiću predstavlja putokaz društvima u Srbiji i BiH za sagledavanje nedavne prošlosti iz perspektive koja vodi ka međusobnom poverenju i miru, a takođe i udaljava region od koncepata nacionalnih i teritorijalnih razgraničenja putem rata i zločina", poručuju iz Fonda za humanitarno pravo.

Organizacija Documenta reagirala je, jer smatra da je ovdje, između ostalog, na stvari "nedopustiv pritisak na djelovanje suda tjedan dana prije objavljivanja pravomoćne presude u postupku u kojemu se sudi i Slobodanu Praljku (jer je svaka presuda osim oslobađajuće unaprijed proglašena nepravednom)". Nadalje, Documenta smatra da je predsjednica demonstrirala "prijezir spram prvostupanjske presude haškog sudišta (koje je i hrvatsko sudbeno tijelo). Podsjetimo, prvostupanjskom presudom Slobodan Praljak osuđen je na dvadeset godina zatvora. U obrazloženju presude stajalo je da je odgovoran "za zločine počinjene nad Bošnjacima i drugim nehrvatima od 1991. do 1994. godine“, temeljem udruženog zločinačkog pothvata koji je doveo do "sustavnog protjerivanja Bošnjaka putem ubojstava, iseljavanja, uništavanja imovine, zlostavljanja, zatočenja civila u zatvorima i logorima u Ljubuškom, Dretelju, Gabeli, Helidromu…".

Zastupnici saborske većine vidljivo su izbjegavali zaustaviti se pred mjestom prikupljanja potpisa te u Sabor ulazili na drugi ulaz dok su zastupnici Željko Glasnović i Stevo Culej izjavili kako neće potpisati niti glasati za ratifikaciju Konvencije. Zastupnice i zastupnike su na potpisivanje jamstva za Istanbulsku konvenciju motivirale aktivistkinje za ženska ljudska prava Sanja Sarnavka, Rada Borić, Nataša Bijelić, Sandra Benčić i Valentina Andrašec te javne osobe Jadranka Sloković, Mirela Holy i Boris Jokić. Naime, točno prije godinu dana premijer Plenković je dao javno obećanje da će njegova Vlada ratificirati Istanbulsku konvenciju, i to do kraja 2017. godine, no zakonski prijedlog još nije upućen u Sabor. Konvenciju je propustila ratificirati prethodna vlada Zorana Milanovića, što sve svjedoči o kroničnom nemaru države za sigurnost djevojčica i žena od rodno uvjetovanog nasilja.

Zatvorite oči i zamislite mladu Srebreničanku Fatimu Muhić. Ima 22 godine, dugu crnu kosu uredno očešljanu ispod svilenog hidžaba, usko i ponosno lice. Studira filozofiju u Sarajevu, ponos je svih kod kuće. Nenametljiva je i duhovita, ima mnogo prijatelja. Ovog zlatnog jutra ona sedi sama na Baščaršiji, lista beleške sa predavanja, voli svež vazduh. Diše duboko, pije kafu i grize slatki ratluk od ruže. Uzima gutljaj hladne vode, gleda u maglovita sarajevska brda i mašta o odlasku u Njujork. Sada gleda u sat, vreme je za pokret, visoko diže šake na čelo, zaokruži lice prstima i zategne kosu ispod marame. Šalje poruku mami, u Srebrenicu, želi dobro jutro i kaže joj da ih sve voli. Ustaje, prebacuje torbu preko ramena, nasmejana prolazi kroz grupu turista i nestaje u masi. Da li je vidite? Sada otvorite oči. Fatima je rođena u Potočarima, dan nakon što je Vojska Republike Srpske umarširala u Srebrenicu.