Kultura je osnova, jezgro, temelj i čuvar nacionalnog identiteta – tako glasi jedna od neupitnih dogmi političke religije koja nam je sela za vrat pre tridesetak godina i nema nameru da se pomeri s tog udobnog položaja. Nacionalisti svih boja nam probiše uši brigom o tom famoznom nacionalnom identitetu o kome se ne zna mnogo, osim da je uvek ugrožen i na granici nestajanja, budući da je okružen neprijateljima sa svih strana. Ministar naprednjačke kulture u Vladi Srbije, Vladan Vukosavljević, tipičan je izdanak te škole ugroženog mišljenja, pa je sve dostupne mu resurse upregao u očuvanje kolektivnog identiteta, iz prostog razloga što je srpskom narodu opstanak pod velikim znakom pitanja. Za početak, posvetio se odbrani i zaštiti ćirilice na svim frontovima, a tu je i "herojska" dimenzija kulture, dakle dimenzija "Kosovskog zaveta", guslanje te dovođenje ratnih zločinac u institucije kulture.

Dogodi se tako, s vremena na vrijeme, da se i na HRT-u prikaže dobar sadržaj iz domaće produkcije. No, kako se dogodilo da je prošle godine emitiran i serijal „Stambeno pitanje“, autorice Silvane Menđušić kojoj se javna televizija godinu ranije „zahvalila na suradnji“, ostat će nepoznanica. Posebno može čuditi kako prisavski cenzori nisu primijetili jednu od osam epizoda iz ovog serijala, onu koja je nazvana „Rat za portun“, a progovara o temi o kojoj se u Hrvatskoj uglavnom šutjelo dvadeset i kusur godina. Radi se o otimačini stanova u Splitu početkom rata. Na meti su se našli vojni stanovi „nehrvata“, a taj „problemčić“ nikoga nije zanimao. Ljudi su prepušteni razularenim otimačima. U potresnom dokumentarcu svoju sudbinu, među ostalima, iznijela je i Anka Zjačić, Hrvatica udana za oficira JNA. Tu je i Svetozar Jovanović koji se zbog svog „nepodobnog imena“ također našao na meti nasilnika, iako je bio hrvatski branitelj.

Samo nas metak može razdvojiti, kažu da je govorila Admira svom Bošku. Na današnji dan, prije točno 25 godina, poginula je na sarajevskom mostu u zagrljaju svoje ljubavi, svog Boška Brkića, Admira Ismić, Julija grada pod opsadom, grada kojeg su masakrirali nama svima pred očima, grada kojem su vadili utrobu iz dana u dan, grada iz kojih su dolazile nezamislive scene pakla, pakla kakvog smo samo mogli zamišljati da postoji na nekom drugom svijetu, nikako na ovom. Srce Sarajeva ubijeno je te večeri na mostu nad Miljackom. A rafal koji je ispaljen u to srce ispalili smo svi mi zajedno. Svi mi koji smo gledali kako razaraju jedan grad i nismo učinili ništa, svi mi kojima su i danas važniji Capuletti i Montecchi od srca gradova i od ljubavi. Svi smo mi pucali u to srce Sarajeva i u sva srca Vukovara, Osijeka, Vinkovaca, Dubrovnika i svih gradova kojima se pucalo u srca da nikada više ne prorade.

„Pravi je čas da jednom zauvijek začepimo gubicu medijskim zlotvorima i protivnicima jedinstva Crkve i Naroda“, stoji u obrazloženju odluke o izjašnjavanju birača o potrebi da se zatraži raspisivanje referenduma kojim se ima zabraniti kazneni progon katoličkog klera i vjeroučitelja zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. Odluku je donijela danas osnovana građanska inicijativa „Zaštitimo svećenike od optužbi za pedofiliju“, iza koje stoji poznati konceptualni umjetnik i sjajni performer, Siniša Labrović. Tim će povodom sutra, u subotu 19. svibnja, Labrović u Zagrebu krenuti u skupljanje potpisa te će od 10 do 14 sati održati svoj performans na ovu temu. U odluci građanske inicijative koja je danas poslijepodne, po njenom koordinatoru Siniši Labroviću, glavom i bradom, dostavljena Lupigi, navodi se i potpuno referendumsko pitanje, ali i detaljno obrazloženje.

„Ako Austrija želi zabraniti hrvatski grb i pozdrav Za dom spremni, Hrvatska može Austrijancima zabraniti njihov grb u Hrvatskoj u kojemu su srp i čekić, simboli zločinačkoga komunizma“, piše Gojko Borić u ekstremističkom glasniku Hrvatski tjednik, povodom reakcije austrijskih vlasti na ovogodišnjem okupljanju u Bleiburgu. Naime, austrijska policija na Bleiburgu je uhitila šest osoba zbog podizanje desnice u zrak u takozvani Hitlerov pozdrav te nošenja simbola SS postrojbi, a među njima je i Anđelko Bosančić, istaknuti HDZ-ovac iz Splitsko-dalmatinske županije. Ogorčen takvim postupkom austrijske policije koja se odlučila sankcionirati fašističke, a ne hrvatske simbole, Borić je u Hrvatskom tjedniku praktički predložio recipročnu mjeru - da Hrvatska zabrani austrijski grb.

Sjetite se, prije svakog pročitanog članka o Gazi, konteksta u kojem se događaji odvijaju tamo. Pojas Gaze je površinom velik otprilike kao otok Brač – Brač je svega 30 kvadratnih kilometara veći. Na tom teritoriju živi otprilike dva milijuna ljudi – teško je dati egzaktnu procjenu, ali brojka se trenutno vrti oko 1,9 milijuna stanovnika. Od tih ljudi, 42 posto je nezaposleno, a nezaposlenost mladih je 65 posto. Čak 47 posto njih pati od nestašice hrane. Jedina elektrana u Gazi je zbog bombardiranja potkapacitirana i ne proizvodi dovoljno struje pa Gaza ovisi o struji iz Izraela. Ta struja je reducirana na četiri sata dnevno s prijetnjama da će se smanjiti na dva sata dnevno. Zbog redukcije struje ne rade pročiščivaći vode ni sanitarni sistem tako da 96 posto vode u Gazi nije pitko, a obala je prepuna otpadnih voda. U toj otpadnoj vodi su ribari iz Gaze prisiljeni ribariti jer im je pojas za ribarenje ograničen na tri nautičke milje od obale.