Gomila plastičnog otpada skupljena u uvali Tarej na otoku Cresu proteklog je vikenda udruzi Terra Hub poslužila kako bi se od nje napravila instalaciju dupina, inače rado viđenog stanovnika cresko-lošinjskog akvatorija kojem ovakav otpad predstavlja smrtnu prijetnju. Akcija Terra Huba kojoj su se pridružili i predstavnici Greenpeacea održana je u subotu, uz potporu Grada Cresa i inicijative Zero Waste Croatia. Volonteri su se dali u akciju češljajući uvalu prepunu nautičara i u dva dana skupili ogromnu količinu plastičnog otpada, kakvom treba i 500 godina da se razgradi u moru. Na koncu je akcija rezultirala prikupljanjem otpada za tri velika kontejnera. Porazni su podaci da je devet od deset ptica koje žive uz more unijelo plastiku u svoj probavni sustav. Jednako kao i jedna od tri morske kornjače te više od polovice jedinki kitova i dupina.

Na Bijenale industrijske umjetnosti, koji se održava u Labinu i Rijeci, sjenu je bacio incident u kojem je umjetnica Selma Selman izvrijeđana na najružniji način. Nekoliko svjedoka tog incidenta ispričalo nam je da je Selma Selman verbalno napadnuta na najprimitivniji način, da ju je vozač istjerao iz minibusa zbog čaše crnog vina, nakon čega je sasuo salvu uvreda. Između ostalog, potvrdili su nam svjedoci događaja, vozač je tvrdio da ne želi voziti Cigane, jer oni nose zlu sreću. Tragom dvije oprečne verzije incidenta, jedne vozačeve, a druge Selme Selman, suradnici Lupige kontaktirali su više svjedoka tog događaja, želeći otkriti tko ne govori istinu. Jedan od svjedoka incidenta bio je pisac Goran Ferčec. "Bio je izuzetno vulgaran i bezobrazan. Nisam znao na što se njegove uvrede odnose pa sam upitno rekao: oprostite? On je digao ruku u smjeru dvije djevojke koje su izišle i rekao da mu je puna ona stvar idiota i debila, nakon čega je počeo vrijeđati. Sasuo je salve uvreda, jednu za drugom, u potpuno iziritiranom stanju", prepričava nam.

Ugušen u krvi njegovih rođaka i komšija dušu je teško i bolno ispustio moj otac Uzeir. U njegovoj pedeset i petoj godini. Smrt zna biti pogana i možda je nesretnik satima umirao, pipao u mraku klizava tijela i bez glasa pokušavao dozvati zadnjim dahom svog prvenca, sina Enesa. U Keraterm, zadnju firmu gdje je radio prije otkaza u Markovićevoj 'reformi', baš tu su ga doveli i propustili kroz špalir od palija i policijskih palica. I njegovog Enesa tako, i sinove njegove braće, Samira, Emdžada, Nedžada i Kasima. Svi su oni sada mrtvi. Haman i zaboravljeni. Enesu i Emdžadu ni kosti nisu pronađene. Odvedeni su u nepoznatom pravcu baš kao što piše na ploči u Keratermu. Niko nije vidio kuda je kamion otišao kada su ih prozvali. Odgovor se čeka od forenzike a da je sreće, pameti i volje i kakav sud bi mogao odgonetnuti u kom pravcu su odvezeni. A ja se opet nekako najviše nadam da će mi to reći onaj ko zna najbolje, onaj što ih je vozio ili odnekud zadnji žive vidio.

Zašto je kao scenski prostor odabran Leksikografski zavod Miroslav Krleža? Vrlo logično, odgovara Zlatko Paković: „Lex je živa rana antikrležijanskog hrvatskog zločina – perverznog političkog i kulturnog kastriranja Miroslava Krleže. Tom je zavodu dato ime Miroslava Krleže kako bi mu se oduzela upravo krležijanska bit, koja se ogleda u Krležinu nazivu Jugoslavenski leksikografski zavod. Krležino ime ovom je zavodu darovano kao što se u drugim zavodima ludacima daruju ludačke košulje, da bi oni vezanih ruku izgledali normalno, pristojno, uljudno. Upristojiti, normalizovati, uljudbeno disciplinovati Krležu znači upravo to: od Krleže oduzeti sve ono, u Hrvatskoj i za Hrvatsku, u Srbiji i za Srbiju, krležijansko; ateizam, lenjinizam, jugoslovenstvo, te, shodno tome, hospitalizovati Hrvatsku i Srbiju kao beznadežni slučaj.“

Oduševljeni, ulicama razliveni patriotizam mogao je - u hrvatskim uvjetima - imati samo desno-nacionalističku redakciju. Jer, institucije su izbačene iz igre, ljevica je (skupa s liberalno orijentiranima) tradicionalno ostala izvan zabrana ne samo nacionalno-nacionalističkog ojkanja, nego i izvan okružja reprezentacije - koja himnu pozdravlja HDZ-ovskim pozdravom, u kojoj nije zamislivo da se netko iskaže kao podupiratelj npr. LGBTIQ pokreta, ili preferira „Hladno pivo“, i slično. Nogoloptački savez, međutim, nije više dostatan, za desno profiliranje nogo-patriotizma. Iako je posve pod kontrolom HDZ-a, točnije: upravo zbog toga. Stvari su, naime, otišle dalje. Nije pritom bila ključna Thompsonova pojava, pa ni njegovo demonstriranje nesposobnosti da pjeva izvan laboratorijskih uvjeta.

U Hrvatskoj je danas selektor Dalić neupitno najslavljenija osoba. Diže ga se u nebesa kako zbog uspjeha tako i zbog toga što je napokon netko depolitizirao nogometni posao, ali i reprezentaciju. Baš zato je Dalić debelo u krivu kada novinaru koji ga pita za Thompsonovo prisustvo u autobusu odgovara s onim - “Imajte respekta za Hrvatsku…” Upravo radi Hrvatske, upravo radi njenog respekta u svijetu, radi poštivanja ovog veličanstvenog sportskog uspjeha, Thompsonu nije bilo mjesta u autobusu s reprezentativcima. Jer upravo radi Thompsona svjetski mediji ovih dana pišu o teškoj sjenci koja je pala na veličanstveno slavlje i divljenja vrijedno ponašanje ujedinjenih građana Hrvatske prilikom izražavanja svoje radosti zbog osvojenog drugog mjesta na Mundijalu. Pa tko je Thompson ili bilo tko drugi pa da svoj osobni interes stavi iznad interesa Hrvatske?