Zanima li vas, ako vas uopće bilo što drugo zanima osim vašeg apartmana, vaše neposredne okoline, tla, zraka, mora i sunca oko vas? Ako vas i dalje zanima gdje i kako živite, tada vas slučaj dr. Gorana Jusupa i njegove lažne medicinske sestre Veronike Pecolaj treba otrijezniti. Ako ste gorljivi nacionalist, ako ste gorljivi romantik, pa držite kako za ovu zemlju koja vam je pod nogama još ima nade, tada pročitajte ovo. Hrvatsko zdravstvo, naime, nije zdravstvo Etiopije. Hrvatsko zdravstvo je vaše zdravstvo, ono koje stoji na istoj zemlji na kojoj stojite i vi. Hrvatsko zdravstvo se ne događa drugima, ono se događa vama, jer i vi, nezainteresirani u kakvoj zemlji živite, ili zainteresirani, možete završiti kod liječnika Gorana Jusupa koji ima uredan ugovor s HZZO-om, koji ima svoju ordinaciju, sestru, ormarić s lijekovima, injekcije i sva čuda koja stoje u takvim prostorima, a ti ih se naravno bojiš kao noćne more.

I Hrvati i Česi najviše vjeruju vojsci i policiji. Kad je u pitanju Katolička crkva dijeli ih nepremostivi ponor. Hrvati joj vjeruju koliko vojsci i policiji, dok je Česima crkva na posljednjem mjestu ljestvice povjerenja. Posljednje istraživanje javnog mišljenja češke agencije CVVM pokazuje da samo četvrtina građana vjeruje crkvi. U Češkoj institucionalizirana religija nije popularna. Češka se smatra jednom od najatestičkijih zemalja u Europi, a Katolička crkva ni izdaleka nema ulogu ni utjecaj kakvu ta crkva ima u Hrvatskoj, ili u susjednima Slovačkoj i Poljskoj, također članicama Europske unije. Za razliku od Hrvatske koja ima četiri potpisana ugovora s Vatikanom, Češka nema nijedan, što je čini jedinom zemljom s katoličkom tradicijom bez potpisanog ugovora sa Svetom stolicom.

"Rudnik stakla" naslov je rukopisa koji bi do kraja ove godine trebao izaći u izdanju Hrvatskog društva pisaca. Autor "Rudnika" iz kojeg će čitatelji i čitateljice iskopavati njegove pjesme Goran je Milaković, rođen 28. listopada 1983. godine u Slavonskom Brodu, filozof i sociolog po obrazovanju. Jedno vrijeme Milaković je radio kao novinar Jutarnjeg lista, a svoju poeziju do sada je objavljivao u časopisima Zarez i Poezija te na internet stranicama strane.ba, metafora.hr, jergovic.com/ajfelov-most. Za prvi pjesnički rukopis "Eskapaže" Milaković je pohvaljen na Goranovom proljeću 2010. godine, dok je njegov "Rudnik stakla" na međunarodnoj književnoj manifestaciji Slovo Gorčina održanoj u Stocu 2016.godine dobio drugu nagradu. Na Lupigi Milaković gostuje s pet pjesama, a njihov izbor iz neobjavljene zbirke napravio je naš portal. U Milakovićevom "Rudniku", dakako, ostalo je još mnogo blaga.

Što je, majku mu, sa svim našim zadrtim homofobima, nacionalistima, fašistima? Što je na koncu sa Katoličkom crkvom? Zar će svi naši bojovnici, gromovnici, branitelji mirno gledati kako nam se nakon skoro trideset godina opstojnosti „crvena neman“ ponovo uvlači u ekonomiju, gospodarstvo, politiku? Hoće li Andrej Plenković nakon zagrljaja s deklariranim komunistom izgubiti svoje političke pristaše, birački habitus, potporu tvrdo orijentiranog dijela stranke? Bojim se da ni Marko Skejo, a posebo tvrdolinijaška opcija u HDZ- u ni prstom neće mrdnuti na najnoviji potez svog šefa. Kao ni lokalni mediji, koji su od srijede u misiji „peglanja“ čvrstog i autoritarnog režima u Kini. Oni jesu komunisti, ali su, znate, više kapitalisti, nego baš zadrti komunisti. Tako otprilike izgledaju stranice domaćeg tiska. Upinju se novinarske vedete i oštre se pera, zaboravljaju se činjenice i gasi možebitna nacionalistička vatra.

Nije da do sada nisu surađivali mali milijun puta, što ne treba čuditi, jer osim što dijele neke glazbenike, imaju i vrlo blizak izričaj. No, ovaj put su Picksiebneri i Cinkuši napravili čudo. I to u vidu prvog zajedničkog singla. Nazvali su ga „Vođe“. „Pjesma je nastala pod utjecajem svakodnevnog zavirivanja u 'televizijske izloge', a uloge bendova u pjesmi smišljeno su podijeljene. Tako je uloga Picksiebnera više narativnog karaktera te su zaduženi za glazbenu pratnju i dočaravanje specijalnih efekata u pjesmi, dok su Cinkuši, na sebi svojstven način, odgovorni za vokalnu izvedbu refrena. Sâm refren pjesme ujedno je i oda 'Velikom vođi', a tko je Vođa, on, ona ili oni, na svakome je od vas da to otkrije i zamisli“, objašnjavaju rezultate ove suradnje iz Picksiebnera i Cinkuša, dva sjajna benda koja, nažalost, još uvijek nisu dovoljno prepoznata u široj javnosti.

Više od stotinu gostiju sa svih strana svijeta, umjetnika, filmaša, aktivista i intelektualaca skupit će se u Zagrebu od 5. do 18. svibnja kako bi sudjelovali na 12. Subversive festivalu. Tema ovogodišnjeg Subversivea je „Europa na rubu“, a program je, kao i posljednjih godina, vrlo bogat i, što nije nimalo nevažno, potpuno je besplatan i Lupiga je jedan od medijskih pokrovitelja festivala. Odvijat će se na nekoliko lokacija, a hoće li, kako je planirano, jedna od tih lokacija biti i Kino Europa, kojem su gradske vlasti, po svemu sudeći, namijenile neizvjesnu budućnost, još uvijek nije poznato. Posebna poslastica, kao i prijašnjih festivalskih izdanja, bit će filmski program. Za razliku od samog festivala, Subversive Film Festival traje samo od 5. do 12. svibnja i tijekom njega bit će prikazano više od 50 naslova, što dokumentarnih, što igranih dugometražnih, što kratkometražnih.