Nakon zapaženog izleta u političke vode i predsjedničke kandidature Dario Juričan vratio se onome što mu ipak najbolje ide od ruke – radu na filmu. Kao što smo već na Lupigi u nekoliko navrata pisali, aktualni Juričanov projekt je film „Kumek“, velika oda posvećena liku i djelu zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića čije je ime Juričan silno želio nositi. Za 15 milijuna kuna, Juričan je, priznao je to još odavno, spreman i ne objaviti film. „Kumek“ je dobrim dijelom već snimljen, jer na njemu Juričan radi još od 2016. godine, a ovih je dana svjetlo dana ugledao i prvi intro video, koji je objavljen na YouTubeu. Radi se o jednominutnim kadrovima opuštenog Milana Bandića i drugih Juričanovih aktera na zagrebačkom Zrinjevcu, sve usporeno i uz adekvatnu muzičku podlogu kojom je Juričan htio naglasiti bizarnost situacije.

U mom gradu kad dođe Rijeka i spraši nam čet'ri komada. Mi joj pivamo: „Riječki Srbi! Ubi Srbina!“ Najveći miljenik publike u zadnjih 25 godina? Milan Rapaić. Na stoti rođendan počasni početni udarac izvodi? Vladimir Beara. U mom gradu svi vole Malo i Velo misto, ali Smoji nema mista. Bija je za malog čovika, a to je nedovoljno veliko. U mom gradu postoji spomenik prvom splitskom partizanskom odredu. Češće je oštećen nego nije. Policiju baš briga. U mojoj zemlji ima puno spomenika predsjedniku fudbalskog kluba Partizan iz Beograda. Da ne bude oštećen svakog trećeg čuva policija. Golubove baš briga. U mojoj zemlji dica ne moraju na vjeronauk. Ali mogu. Neće ih tamo ništa loše naučit. Osim da su homoseksualci bolesni. Osim da silovana žena mora rodit. Osim da je Zemlja ravna, a Darwin glup.

Ove nedjelje, na sam dan prvog kruga izbora za novog predsjednika/icu Republike Hrvatske, Robi K. učenik trećeg razreda osmogodišnje škole, devetogodišnjak, glavni junak zapisa Viktora Ivančića, zakoračio je i u svijet teatra. Predstava počinje u potpunom mraku, iz njega samo razabiremo glasove hrvatskih vodećih političara, Andrej, Gordan i Kolinda traže se po teatru, zalutali su u Hrvatskoj – danak je to datumu premijere, bolje se nije moglo poklopiti, jer i kada govori o općim mjestima, neuralgičnim točkama društva ili kriznim čvorištima demokracije i despotije, Ivančić uvijek govori o Hrvatskoj danas, odnosno u trenutku kada piše o svom junaku. A spisak tema o kojima progovara predstava upravo je ta kronologija „povijesnog beščašća“ kroz koje prolazimo, mali je to kompendij one vječne, još Krležine opsjednutosti glupošću koja je vječna i neuništiva, a sve pod aureolom štovanja vjere, nacije, domoljublja, narodnih svetinja…

„Ima nešto autentično u ove pjesnikinje (ona će to nazvati 'dragocjeni sonar') koja umije zagospodariti fikcijskom zbiljom svjesna tegobnosti novog ustroja svijeta i svijesti“, tako je zapisao prije godinu dana preminuli pjesnik Sead Begović u predgovoru zbirke pjesama „Tragovi u zdencu“ pjesnikinje Nede Šušnjak. Shvatili ste – danas je opet ponedjeljak i Lupiga vam opet na svojim stranicama predstavlja autore/ice koji će vas možda zainteresirati ili vam barem popraviti ovaj tmurni dan. Neda Šušnjak rođena je 1950. godine u Velikoj Kopanici nedaleko Slavonskog Broda, a danas umirovljeničkim životom živi nadomak Zagreba, u Svetom Ivanu Zelini. Tek nekako s umirovljenjem Neda Šušnjak počela se intenzivnije baviti svojom starom ljubavlju – poezijom.

Hrvatsko predsjedavanja Vijećem Europske unije koje samo što nije započelo hrvatskim se građanima prikazuje kao veliko postignuće Hrvatske. Dok ih se istovremeno gotovo uopće ne informira što to predsjedavanje uopće znači. Posebno zabrinjava to što se prioriteta hrvatskih građana i hrvatske Vlade poprilično razlikuju. Za razliku od Vlade, građani Hrvatske smatraju da upravo borba protiv korupcije mora biti prioritet hrvatskog predsjedanja Vijećem EU. Za čak 65 posto građana borba protiv korupcije apsolutni je prvak na listi prioriteta. Gotovo polovica građana smatra da je zaštita ljudskih prava također jedan od prioriteta koje bi Hrvatska, tijekom svog predsjedanja, mogla nametnuti. To je tek dio podataka koje je prikupila Platforma za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske - CROSOL. Ozbiljan šamar je i zabilježeni podatak kako čak 67 posto hrvatskih građana smatra da Vlada i Sabor ne rade u interesu svojih građana.

Na fotografijama i snimkama nastalim prije i poslije sučeljavanja predsjedničkih kandidatkinja i kandidata koje je u utorak navečer održano na Hrvatskoj televiziji, mogli smo vidjeti i nešto opušteniju atmosferu, poput ugodnog ćaskanja „zaraćenih“ kandidata ili ruke Zorana Milanovića na ramenu Ante Đapića i smješkanja Kolinde Grabar Kitarović Dariju Juričanu. Aktualna predsjednica se u studiju HTV-a odlučila rukovati sa svim protukandidatkinjama i protukandidatima, a jedna od njih, Katarina Peović, ostala je mirno sjediti kada joj je prišla Kolinda Grabar Kitarović i nije prihvatila pruženu ruku. „To je stvar nedostatka kućnog odgoja. Mi se borimo u političkoj areni, moramo se boriti argumentima, a ne nekim stavovima kojima se želi poniziti suparnika“, požalila se medijima Grabar Kitarović nakon sučeljavanja.