Titula europskog stabla godine dodjeljuje se od 2011. godine, a ove godine je na nacionalnom izboru pobijedio, pa se tako u „eurotreezijsko finale“ plasirao, nadaleko poznati daruvarski ginko. Nije pri svemu tome makao sa svog mjesta, pustio je korijenje ispred daruvarskog dvorca grofa Jankovića gdje je posađen, pretpostavlja se 1777. godine, kada je dvorac dovršen, pa se oko njega, kako je i red i duh vremena kasno marijaterezijanskog nalagao, sadio perivoj.

GLASATI MOŽETE NA OVOM LINKU

Njegove fotografije i priča o njemu, a priča se u ovom natjecanju boduje i ocjenjuje, doprle su do nekih europskih ušiju. Može doprijeti i dalje vašim glasovima.

Veličanstveni daruvarski ginko (FOTO: Predrag Uskoković)

Evo nekoliko kratkih natuknica o daruvarskom ginku. Prvo malo povijesti. 

Zamislite, kao prvo, jer prvo je drvo, preciznije sjeme, kako se uopće taj ginko, podrijetlom kažu iz zapadne Kine, našao tamo, u Daruvaru. Prve sjemenke, iz kojih ginko lakše naraste nego iz mladice su, izvori kažu, donijeli Francuzi, 1727. godine. Nekako su dospjele do ugarskog velikaša Antuna Jankovića koji je ovdje zasadio drvo. Zašto je baš odabrao ginko, teško je reći. Naime, ginko raste sporo i dugo, oprezno, znam po svojem primjerku koji sam zasadio na dnu bašte, koji puno ne riskira s ranim mokrim snijegom što bi mu mogao polomiti grane ili mrazom, koji vrlo rano i preko noći požuti i odbaci lišće. U tom evolucijski stečenom oprezu je tajna ginkove dugovječnosti, a ovo je najstarija živuća biljka na planetu. Ginkovi preci živjeli su prije doba dinosaurusa, s njima, pa poslije, eto i s nama, a po svem sudeći će i nakon nas, jer su oni japanski, preživjeli zračenja i toplinu atomskih bombi. Utoliko, teško da je Antun Janković mogao vidjeti u što će izrasti ginko, možda neki crtež, ili je pak načuo legendu o kineskom hramskom drvetu.

Zovu ga Adam (FOTO: Predrag Uskoković)

Nakon malo povijesti, evo i malo romantike. 

Naime, pored ginka kojega mnogi u Daruvaru zovu Adam, raste Eva, žensko stablo ginka, zovimo je ginka, tako je već po imenu blizu grčkoj ženi (gynḗ). Eva mora da je posađena u isto doba i da je imala puno puno sreće. Naime, u ovoj vrsti ženska stabla manje zapinju za oko, vitka su i visoka, granaju se vrlo visoko, na njih se samo vatrogasnim ljestvama penje, dok se muška granaju prijateljski nisko i široko, obično trijadno, tri grane pod 120 stupnjeva. 

Muški ginko grana se prijateljski nisko i široko (FOTO: Kruno Lokotar)

I još je jedno prokletstvo ženskog stabla, a to je da daje plodove koji kada padnu i fermentiraju nisu najugodnija mirisa, ali nije baš ni da smrde. Zato, kada se konačno na već velikim i stasalim mladicama, a ginko je jedno od sporijih stabala, kasno ulazi u pubertet, konačno mogu razlikovati muška i ženska, ženska najčešće budu posječena. E, pa u Daruvaru to nije bio slučaj, i dan-danas, tako već više od 240 godina, Adam i Eva stoje jedno pored drugoga, prave si hlad i dodiruju se korijenjem kojim izmjenjuju plodove sunca i zemlje. Duga je to romansa koju svojim glasom možete podržati.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Predrag Uskoković