„Ili će doći masa migranata ili će biti fajrunt. Vrijeme je da napustimo taj pojam tranzicije i počnemo govoriti o krizi. O krizi koja je započela padom komunizma i koja se intenzivno produbljuje“, zaključio je filozof, publicist i prevoditelj Boris Buden, govoreći na ovogodišnjem FALIŠU. Trodnevni Festival alternative i ljevice Šibenik bavio se pitanjima tranzicije i deindustrijalizacije, a Budenovo predavanje nosilo je naslov "Postkomunistička tranzicija - kraj jedne iluzije". Govoreći o početku tranzicije u Hrvata primijetio je kako postoji jedan simbolički događaj koji označava početak tranzicije i podosta govori o procesu koji tada započinje. Kako zanimljiv govornik zna, tako je i Buden je kroz sat vremena provukao niz anegdota, digresija i paralela. Ukoliko već niste bili prisutni u Šibeniku na FALIŠU, vrijedi poslušati ili pogledati barem video.

Projekcijom filma "Vidjeti nevidljivo" jučer je u porečkom Pučkom otvorenom učilištu pripremljen teren za današnje otvaranje osme „Homo fešte!“. Pod motom “Je ča je, ma da je - ni”, Istrijani prezentiraju jedno od najvećih godišnjih okupljanja kojim će do subote upozoriti na izazove pred koje hrvatska svakodnevica postavlja naše LGBTIQ+ i ostale marginalizirane sugrađane. Bogati program kroz tri će dana prezentirati stanje društva u organizaciji Centra za građanske inicijative Poreč i Dugine obitelji, a u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem te udrugama K-Zona, Proces, ASK i SWASHTARA uz financijsku podršku Grada Poreča ili kako talijanska manjina voli reći - Parenza. Odgovorni jučerašnji zadatak da najavi otvorenje „Homo fešte!“ pao je na islandski dokumentarni film „Vidjeti nevidljivo“ iz 2019. godine.

Koliko svinja mora umrijeti da bi u imovinsku karticu zaboravio prijaviti stotine tisuća eura (ukupno 2,11 milijuna eura) i da pri tom Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa jedva otvori postupak? Koliko svinja mora umrijeti da izjaviš kako ti je otac, istina, bio u Komunističkoj partiji, ali ne kao aktivni član, već valjda da tu organizaciju opstruira iznutra, recimo na način da njeno gospodarstvo, ključne elemente kao što su mesna industrija, prvo devastiraš, pa zatim prisvojiš kao ćaćin svinjac. Koliko svinja mora umrijeti da bi kao izjavio kako ti je otac morao biti u Partiji da ne bi bio direktor drugog reda. Koliko svinja treba, dakle, umrijeti da od države, firmu koja posluje s profitom, dobiješ skoro pa na poklon? Koliko svinja treba umrijeti da ti država milijune eura država isplaćuje iz proračuna?

Iako konstantno intervenira u znakove dodajući im nove elemente za čitanje, francuski umjetnik ne narušava funkcionalnost prometnog znaka. Dok je u Firenci gotovo postao neslužbeni dizajner uličnog inventara, Clet je u posljednjih osam godina ostavio traga u velikom dijelu Francuske i Italije, kao i u New Yorku. Dok su europski gradovi relativno naviknuti na slične intervencije, Clet Abraham je u Japanu u nevolju sa zakonom doveo suprugu. Ona je naime u Osaki ostala deset dana u zatvoru, jer je po lokalnim ulicama lijepila suprugove naljepnice. Za usporedbu, u Parizu je od gradskih vlasti dočekan kao osoba koja je upozorila na važnost znakova koji se sve više gube među brojnim reklamama. Od stereotipnih početaka, siromašnog studenta slikarstva u Rennesu, do prvih problema s policijom, Clet Abraham je danas traženi umjetnik.