Detalje iz rata najlošije pamtim, ali ipak nisam dovoljno zaboravio da se ne sjećam koliko je to bio strašan period života. Kada ga se sjećam, najjasnije mi u nozdrve dolazi smrad koji najviše podsjeća na truli krompir ili crkotinu. To je zadah rata kakav pamtim. Orwel u knjizi "Kataloniji u čast" piše da je za njega smrad ljudskog izmeta jedini pravi miris rata. Kada čujem da postoje ljudi koji priželjkuju rat, a među njima su često i oni koji su ga iskusili, pomislim, kako je moguće da priželjkuju nešto toliko nehumano, zar su sve zaboravili? A onda, kada bolje razmislim, shvatim da je to zbog toga što je takvima rat doba u kojem su doživjeli svoj životni vrhunac, ostvarenje najmračnijih ambicija. Oni ništa nisu zaboravili, samo žele ponovo proživjeti "lijepe uspomene". Taj odnos prema ratu trebao bi biti najveća razlika između ljudi i čudovišta.

Vizualno komuniciranje nije trend novog doba. Upravo to, pokazuju autori izložbe „Sindikat žena … Dizajn feminističkih promotivnih materijala od 1980-ih do danas“ koja je otvorena u zagrebačkoj galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva. „Adieu patrijarhat!“ i „Proleteri svih zemalja, tko vam pere čarape?“ dio su slogana koji su još prije skoro četrdeset godina problematizirali i danas aktualna rodna pitanja društva. Dizajnerice Sanja Bachrach Krištofić i Barbara Blasin, te urednik i kustos HDD-a Marko Golub, predstavljaju, ove i ovima slične radove autonomnih feminističkih organizacija i inicijativa u Hrvatskoj. Promotivni materijali, publikacije, plakati i drugi oblici vizualnog komuniciranja dio su ove bogate izložbe. Zajednički nazivnik – svi se tiču prava žena i svih ostalih relevantnih ženskih pitanja. Izložba će biti otvorena do 5. veljače u galeriji smještenoj na „zelenom valu“, točnije na križanju Palmotićeve i Boškovićeve ulice.

„Bahata je i neumjerena, a opet na jedan specifičan način šarmantna i tragikomična. Njezine su strasti iskrene i eruptivne, konačno bezrezervne i fatalne. Dakle, kako ne uživati u takvoj ulozi iako je iscrpljujuća i traži jako puno energije budući da praktički dva sata ne silazi sa scene, osim kad se na brzinu presvuče da bi ponovno eruptivno nahrupila na scenu“, ovim riječima nacionalna dramska prvakinja Olivera Baljak opisuje lik kojeg tumači - Živku Popović. Mnogi će u imenu Živka Popović odmah prepoznati "gospođu ministarku" iz dramske komedije Branislava Nušića. Jedna je to od najpoznatijih komedija iz njegovog golemog opusa, djelo koje je doživjelo mnoge kazališne (re)interpetacije i ekranizacije, a mi smo imali priliku pogledati onu koja je postavljena u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) Ivana pl. Zajca u Rijeci. Završetak predstave bio je popraćen gromoglasnim pljeskom od desetak minuta.

Vidi vraga, javila se politička volja. Baš nakon, za hrvatsku poraznog, izvještaja GREVIA. Ovo posebno neovisno tijelo pri Vijeću Europe za nadziranje implementacije Istanbulske konvencije ustvrdilo je da Hrvatska i nije uspješna u implementaciji konvencije i uputilo niz preporuka koje je nužno urgentno implementirati. Jedna od najžešćih i najčešće ponavljajućih opaski je ona da je sustav zaštite od nasilja rodno neutralan i da hitno valja uvesti termin rodno uvjetovanog nasilja u zakone i praksu. Na to isto već godinama upozorava niz organizacija koje se bave zaštitom žena i djece od nasilja. No, političkoj volji, godinama ni traga ni glasa. Vidi vraga, pec po prstima iz Europe pa odmah dođe i politička volja. Taman negdje pred „superizbornu“ godinu. Nemojte krivo shvatiti, apsolutno treba pozdraviti paket mjera izmjena zakona, ali pakirati to kao političku volju Vlade A.P.-a, a ne obvezu zaista je na-ka-ra-dno.