Njemačka javnost se ne stišava nakon što su novinari istraživačke redakcije Correctiv iz Essena, prošli mjesec ekskluzivno objavili članak o tajnom sastanku članova stranke Alternativa za Njemačku (AfD) s njihovim partnerima. Na sastanku se diskutiralo o takozvanom „tajnom master-planu“ koji bi podrazumijevao progon doseljenika iz Njemačke, bez obzira imali državljanstvo ili ne, pa se tako plan odnosi i na one koji su pomagali u radu s migrantima ili su migrantskog porijekla. A o tome da li je realizacija navedenog master-plana moguća, razgovarali smo s iskusnom njemačkom novinarkom hrvatskog porijekla Doris Akrap, urednicom i kolumnisticom dnevnih novina Taz iz Berlina. "Kroz ovu kampanju oni zapravo samo šire strah da će to napraviti, a kada poslušate taj plan, o kojem govore godinama, on je totalno nelogičan“, ističe naša sugovornica.

Kad se spomene Knin, obično se pomisli na mračnu stranu njegove nedavne prošlosti. Ali, ne mora uvijek biti tako. U tom “kraljevskom” Kninu, bio je jednom jedan rokenrol. Posljednji dobar album u prilično bogatoj kninskoj muzičkoj povijesti, bio je Machine Gun – „Put za Nakovo“. Taj je album izašao u izdanju Slušaj najglasnije, izdavačke kuće Zdenka Franjića. Dakle, između dva dobra muzička albuma nastala u Kninu, prošlo je 35 godina. Mnogo je to godina. Zato je ovaj uradak The Alibora u trenutku kada Knin opet tuku predrasude sa svih strana, oštar odgovor duha i kreativnosti. Radi se o najznačajnijem muzičkom imenu postolujnog Knina u moru pokušaja revitaliziranja nekadašnje scene. Album „Stvari s izleta“ je odlično odsviran, savremen, moderan gitarski album koji ne pati od klišeja prangijanja ili duhova prošlosti. Štaviše. U pitanju je jako prijatan album.

Prođite ovih dana pored Kraljevskog suda pravde u Londonu i primijetit ćete grupice ljudi s transparentima koji dijele letke o slučaju kojim se ovaj sud trenutačno bavi. U utorak će ih biti još više, spremni obznaniti svoje stavove o tom slučaju s reperkusijama za novinarstvo na globalnoj razini. Unutra, u prepunoj sudnici, dva suca Vrhovnog suda donijet će odluku o tome treba li ili ne, osnivač WikiLeaksa Julian Assange, iz strogo čuvanog zatvora u Belamarshu biti prebačen u SAD, gdje ga čeka suđenje za 18 kaznenih djela za koja je osumnjičen u vezi s ulogom koju je navodno imao u pribavljanju i otkrivanju dokumenata s oznakom službene tajne. Uz pojedinosti djelovanja SAD-a u Iraku i Afganistanu, uključujući i one vezane uz napade na civilno stanovništvo, ti su dokumenti razotkrili i postupanja američke vojske sa zatvorenicima u Guantanamu te njezine veze s prikrivenim djelovanjima na Srednjem istoku.

Koliko pamtimo, Plenković nije u predizbornoj kampanji 2020., a pogotovo ne 2016. godine kad se trebao udaljiti od Karamarkovog ultradesničarenja, pričao gluposti u koje malo tko može povjerovati, pa ne mogu niti HDZ-ovi birači. Ali ovo o skupu radikalne ljevice i o proruskom okupljanju su izjave koje skoro da su na onoj niskoj razini ultrapopulističke retorike Donalda Trumpa. Kad bi ovo na Markovom trgu bio skup radikalne ljevice, kad bi te stranke bile radikalno lijeve, to bi značilo da je po prilici više od trećine hrvatskog biračkog tijela radikalno ljevičarsko. Kad bi tako bilo, razumno bi se bilo i upitati - pa kakva je to neuspješna vlada koja upravlja Hrvatskom da su joj čak trećina građana ultraljevičari!? Plenković je s vremenom postao uvjeren u svoju bezgraničnu moć. Prije je samo govorio da može što hoće, a sada to stvarno i misli. Čini se da mu se nitko ni od najbližih suradnika ne usudi ništa kritički reći.