„Nažalost, pokroviteljstvo izraelske ambasade za mene predstavlja problem. U trenutku u kojem je dva milijuna ljudi u Gazi blokirano, u trenutku u kojem ne znaju ni hoće li doživjeti sljedeći dan, nakon više od šest tisuća mrtvih civila, muškaraca, žena i djece koji gladni, u ekstremnim uvjetima, čekaju sljedeće bombardiranje ili invaziju, dok političari na TV-u viču kako u Gazi ne postoje civili i kako Gaza mora biti uništena, kada i Ujedinjeni narodi traže prekid vatre – uistinu minimum koji je s prezirom odbijen, otići na proslavu za mene predstavlja kratki spoj u glavi koji ne mogu razriješiti”, tim riječima talijanski autor dviju animiranih serija na Netflixu te popularnih stripova, Zerocalcare, otkazao je svoje gostovanje na najvećem sajmu stripa u Europi. Uslijedila je lavina otkaza, a potom i optužbi za antisemitizam.

Vojni puč u Čileu na brutalan je način zatvorio put kojim su latinoameričke države krenule pokušavajući izgraditi zemlju blagostanja koja bi suvereno i slobodno raspolagala svojim bogatstvima te nagovijestio ono što će se desiti u sljedećih desetak godina u Latinskoj Americi - imperijalistička kontraofenziva predvođena Amerikom i instaliranje projekta ekonomskog modela kojeg danas poznajemo pod imenom neoliberalizam. Taj je model instaliran u krvi, silom vojnog oklopa, a protiv interesa najširih masa. Danas više nema nikakvih tajni o ključnoj ulozi Sjedinjenih Država u kreiranju strašnog zločina. Jedino pitanje koje na kraju preostaje je ono s početka ovog teksta - imaju li SAD danas u sebi dovoljno demokratskog i moralnog kapaciteta da se javno ispričaju čileanskom narodu za svo zlo i za sve patnje koje su mu tada nanijeli?

Naš portal, u suradnji sa zagrebačkom knjižnicom Bogdan Ogrizović, predstavit će ovoga petka od 19:30 sati - u Preradovićevoj ulici na broju 5 - knjigu "Izvan stroja. Nacionalno, građansko i druge opsjene", čiji je autor briljantni sarajevski intelektualac mlađe generacije Franjo Šarčević, doktor matematike i viši asistent na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu. Kako to u predgovoru piše franjevački intelektualac Drago Bojić, ova knjiga "može se čitati i kao autorovo svjedočanstvo o vlastitu životnom putu, o nepristajanju da se prilagodi društveno poželjnim stavovima i tekućim potrebama dnevne politike, o nepokolebljivom ustrajavanju da se ne prešuti i ne obezvrijedi istina koliko god ona bila nelagodna i nepodnošljiva". Uz autora, o knjizi će u petak govoriti novinar i pisac Ivica Đikić te sveučilišna profesorica i spisateljica Đurđica Čilić.

A gdje smjestiti one suradnike Praxisa koji nisu Srbi? Pritom treba naglasiti: o opasnosti nacionalizma općenito, pa dakako i hrvatskog, uz druge su intenzivno pisali i govorili i Rudi Supek i Ivan Kuvačić i Predrag Vranicki, sva trojica Hrvati, a nakon 1990. godine to je vrlo angažirano nastavio Milan Kangrga, koji je jednako tako „Srbin“ kao što je Petar Šegedin „Mađar“! I gdje to Šegedin, u njihovim stavovima o nacionalizmu i opasnostima koje nacionalizam u našim prilikama sobom nosi, nalazi propagiranje „velikosrpstva“ i „antihrvatstva“? Zašto umjesto pukih tvrdnji, odnosno vlastitih konstrukcija, nije podrobno naveo sva takva mjesta? I nije li stoga tvrdnja o „velikosrpstvu“ (ili dominaciji „Srba autora“) suradnika Praxisa istovjetna onim ružnim i zlokobnim kvalifikativima o zagrebačkoj grupi Praksis orijentacije kao „malo blažim krvnicima“?