Nagradu Prozak za najbolji rukopis autora/ica do 35 godina starosti na nedavno održanom jubilarnom 10. festivalu Prvi prozak na vrh jezika dobili su Sara Huskić i Hrvoje Ryznar. S oboje smo na Lupigi obavili razgovor nakon dodjele nagrada. Objavili smo i naslovnu priču Sarine zbirke „Student se vraća kući“, a sada su na red došle i Hrvojeve pjesme. Za uvod recimo da je Hrvoje Ryznar rođen 1988. godine, te da je završio studij filozofije i engleskog jezika i književnosti. Pjesme su mu objavljivane u zborniku „Na početku novog kruga“ (CeKaPe, 2021.), u časopisu Tema i na internetskim stranicama koje prate poeziju i književnost općenito. Trenutačno radi kao voditelj kulturnih projekata. Uz poeziju, povremeno se bavi glazbom i rekreativnim bicikliranjem. Ovo je izbor njegov pjesama …

Nesnosne vrućine koje vladaju već više od tjedan dana hrvatskom ogranku Greenpeacea poslužile su kao idealna kulisa za performans kojim upozoravaju hrvatsku Vladu da mora napraviti konkretne pomake ka ublažavanju klimatskih promjena i njezinih posljedica. Do sada se Vlada klimatskim promjenama i njenim posljedicama bavila uglavnom deklarativno govoreći kako je zelena tranzicija jedan od glavnih prioriteta. "Istovremeno, ista ta Vlada podržava proširenje LNG terminala i druge plinske infrastrukture, projekte vrijedne stotine milijuna eura. Fosilna industrija najveći je generator klimatskih promjena i krajnje je vrijeme da se dobrobit i zdravlje naroda stave ispred profita fosilnih kompanija“, kažu u Greenpeaceu upozoravajući na razlike između deklarativnih stavova Vlade i praktičnih investicija.

"Bez poezije se svakako može disati, ali plitko. Po tome je smatram sličnom filozofiji, no razlikuju ih vrste samospoznaje koje nude. Složio bih se s Donaldom Hallom koji je pjesmu nazvao „školom osjećanja“. Meni je u jednom razdoblju života bilo važno priznati sebi da nikada neću razumjeti glas kojim sam bio počeo govoriti u dječačkim pjesmama ako mu ne dopustim da nakon mnogo ušutkivanja ponovno nastavi govoriti, a zatim i pisati. Zaista je riječ o nekoj vrsti školovanja. U tom smislu, iz iskustva znam da mogu provesti život bez pjesama, ali znam i da će vrijednost takvog neistraženog života za mene biti upitna", kaže u razgovoru za Lupigu Hrvoje Ryznar, dobitnik nagradu Prozak za najbolji rukopis autora/ica do 35 godina starosti, na nedavno održanom jubilarnom 10. festivalu Prvi prozak na vrh jezika

„Pokazalo se da sudionice, odnosno žene žrtve rodno utemeljenog nasilja, smatraju da neprimjereno izvještavanje produbljuje strah, nepovjerenje i beznadnost te stvara dodatnu prepreku za traženje pomoći i prijavljivanje nasilja među ženama koje trenutno doživljavaju ili su doživjele nasilje“, zaključak je istraživanja kojeg je napravio Centar za građanske inicijative Poreč u suradnji s psihologinjom Marinom Štambuk iz Zagreba. Generalna ocjena je da je rodno utemeljeno nasilje u hrvatskim medijima senzacionalistički i pojednostavljeno prikazano, s naglaskom na stereotipni prikaz i okrivljavanje žrtve. Također mediji ne pokazuju brige za privatnost žrtava, te često opravdavaju počinitelja nasilja i donose izjave osoba koje uopće nisu relevantne.

Bilo je i bit će zabranjenih koncerata, događaja, pisaca, slikara, filmova, knjiga … ali Vi ste prvi u svijetu (van Rusije, Sjeverne Koreje, Irana i još nekoliko diktatura), koji je samovoljno zabranio jedan književni festival. Mislite li da je preuzimanje uloge onog Bradburyjevog lika iz „Fahrenheita 451“, koji ima zadatak spaliti sve knjige u državi jer su vlasti čitanje knjiga ocijenile kao teški zločin – dobra odskočna daska za nastavak jedne političke karijere? Ja baš ne bih vjerovao u to. Ali, briga mene za Vašu karijeru, više me muči nešto drugo. Odakle Vama to – da baš ja, kao gost i domaćin festivala, ne poštujem Kikindu? Nismo se nikada vidjeli. Hoću reći - Vas nikada nismo vidjeli među festivalskom publikom, pa je dosta čudno da ste se u osamnaestoj festivalskoj godini zainteresirali za programske sadržaje i odmah mene proglasili nepoželjnim.

Dakle, kakvi smo mi to roditelji, koji bi se po Filipoviću i Fuchsu trebali spustiti na zemlju? Mi smo roditelji, da pojasnim, isti oni roditelji koji njima dvojici i akademskoj zajednici svakodnevno šaljemo svoju djecu u istinskoj nadi da će on i njegov resor kvalitetno odraditi svoj posao. Sasvim pojednostavljeno, nekog vraga nam naučiti djecu, a kako bi ona s određenim predznanjem iz srednjih škola upisala toliko željene fakultete za radnim mjestima za kojima vladajuća garnitura toliko vapi. Isti smo to mi roditelji, koji držimo kako je za „povratnu informaciju“ o stupnju znanja naše djece upravo i izravno odgovoran resorni ministar. Tko bi, vjerujem ako spadate u prozvane roditelje, grubo spuštene na zemlju, trebao biti odgovoran za stupanj znanja naše djece koja su polagala ovaj ispit koji nam je donio toliko željene informacije?