Vidio sam ga kada sam, prije koju godinu, bio u Trstu: stoji na mostu, ne miče. Stoji kao spomenik. Došao je kao učitelj engleskog u Trst iz Pule, u Pulu iz rodnog Dablina, kasnije iz Trsta natrag u Dablin, pa opet Trst, pa Pariz, pa jug Francuske, pa Cirih. Cijeli život mu je njegov rodni Dablin bio centralno mjesto (i kada je u njemu živio, i kada je iz njega odlazio, i kada je o njemu pisao, i kada je o njemu mislio), a cijeli život putovao, jedne godine promijenio preko sto adresa, na kraju kao putnik i umro. I u književnosti je Joyce prešao most, prekoračio u neistražena područja narativa, spojio mit i svakodnevno, razbio klasičnu formu, rečenicu učinio tokom svijesti. Napisao je malo, ali je ono što je napisao značajno, veliko. Njegovi Dablinci su dug njegovom porijeklu, a njegov „Portret umjetnika u mladosti“ njegovo odrastanje.

Dakle, nisu krive službe Zavoda za socijalnu skrb koje su pod tvojom ingerencijom, nisu krivi svi odgovorni djelatnici na terenu, nije krivo pravosuđe koje je zakazalo deset ročišta, već je kriva - priroda. Priroda je, naime, po uvaženom ministru Marinu Piletiću kriva što je umrlo dijete od dvadeset mjeseci u obitelji u kojoj majka ima mentalnu retardaciju, u obitelji u kojoj otac ima sniženu intelektualnu sposobnost, u obitelji koja živi u jednoj prostoriji bez sanitarnog čvora. Priroda je, naime, kriva, a izjavio je to ministar Piletić kada su ga pitali tko je kriv jer je dijete dvadeset mjeseci čekalo da ga socijalna služba zbrine i odvoji iz obitelji koja nije bila u stanju da se za njega brine? Dvadeset mjeseci. Priroda je kriva. Priroda sustava u kojem živimo zadnjih trideset godina.

Povodom slučaja Severine Vučković u postupku skrbništva oko njenog sina, ženske organizacije i inicijative početkom tjedna su sazvale konferenciju za medije, a te se organizacije i inicijative prečesto susreću sa slučajevima žena koje doživljavaju sistemsko nasilje u procesima skrbništva i kao da statiraju u horor filmovima u režiji hrvatskog pravosuđa. Aktivistkinje su na konferenciji ukazale na prevelik broj slučajeva institucionalnog nasilja s kojim se susreću u radu sa ženama i iznijele nekoliko primjera jezivih priča u kojima nasilnici dobivaju skrbništvo, a majke gube pristup svojoj djeci, dok ih istovremeno djeca preklinju da dođu po njih, jer ih tate maltretiraju i žele svoje mame. Primjeri su to u kojima sustav djecu, pored žive majke, djeda i bake, smješta u dom jer je osuđeni nasilnik dobio skrbništvo, a nije se u stanju brinuti o djeci.

„Najopasnije poruke mržnje prema LGBTIQ osobama predstavljaju direktan poziv na nasilje i čak ubojstvo i istrebljenje LGBTIQ osoba te poziv i ‘navođenje’ na samoubojstvo“, jedan je od glavnih zaključaka kojeg je Zagreb Pride utvrdio u analizi narativa, odnosno analizi komentara na društvenim mrežama i portalima u publikaciji pod nazivom „Govor mržnje prema LGBTIQ zajednici: Paljenje, trganje, prijetnje, laži i manipulacije“. stiču kako je govor mržnje u medijskom prostoru i na društvenim mrežama najintenzivniji u lipnju, uoči i za vrijeme Mjeseca ponosa, a posebno je izražen prije, za vrijeme i neposredno nakon održavanja Povorke ponosa, jer su tada LGBTIQ teme u fokusu javnosti i objave takvog sadržaja su česte na društvenim mrežama. Posebice je to, kako navode, vidljivo nakon tradicionalnog podizanja zastava duginih boja.

Na platformi ondemand.kinomeetingpoint.ba do 29. siječnja imate mogućnost besplatno pogledati pet filmskih uradaka s vodećih regionalnih filmskih festivala okupljenih u Mreži festivala Jadranske regije. Online program drugog Zimskog izdanja ponovno ujedinjuje Zagreb Film Festival, Sarajevo Film Festival, Festival autorskog filma Beograd, Filmski festival Herceg Novi i Ljubljanski međunarodni filmski festival. U sklopu ove online edicije dostupni su nagrađivani dugometražni prvijenci. Psihološki triler „Stric“ jedan je od njih. Potom, tu su i humoristična drama „Garbura“, nadrealistička psihološka drama „Da li ste videli ovu ženu?“ te slovenska komedija „Jahači“. Osim navedenih igranih filmova, na spisku je i hvaljeni dokumentarac „Muzej revolucije“ autora Srđana Keče iz Srbije, koji je dobio nagradu Srce Sarajeva.

Hrvatska vlada u četvrtak je donijela nimalo neočekivanu odluku i kao svog kandidata za budućeg državnog odvjetnika predložila suca Visokog kaznenog suda, Ivana Turudića. Tako se saga s unaprijed poznatim ishodom konačno završila. Predstoji još da vladin izbor potvrdi Hrvatski sabor, a ni tu se ne očekuju nikakva iznenađenja. Oporba ovu odluku, gotovo unisono, smatra skandaloznom i pogrešnom, no to u konačnici neće ništa značiti, kao ni stav hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića da je ovo "najopasniji nasrtaj Andreja Plenkovića na neovisne institucije", te da Turudić nije ni politički neovisan, ni etičan, a niti ima profesionalni ugled. Vrijedi primijetiti kako je sudac Turudić odabran za ovakvu zahtjevni i važnu dužnost unatoč brojnim kritikama na njegov račun, ali i činjenici koja je ovih dana, baš uoči donošenja odluke, postala bjelodana. Naime, budući državni odvjetnik lagao je pred saborskim Odborom za pravosuđe.