Prema službenim statistikama Eurostata, zaposleni stranci u Europskoj uniji prošle godine bili su gotovo dva puta češće prekvalificirani nego njihovi domaćini. Konkretno, 39,4 posto stranaca u EU „uzalud” se školovalo. Za usporedbu, isti problem ima 20,8 posto domaćina. No, postoje velike razlike među članicama Europske Unije po ovom pitanju. Posebno veliki problem imaju zemlje na jugu Europe. Grčka je apsolutni „rekorder” gdje je 69,6 posto stranaca koji bi, teoretski, produktivnije mogli koristiti svoja znanja. Tek malo je bolja Italija sa 64,1 posto i Španjolska s 56 posto. Problemi koje imaju stranci samo su već dodatno izražene nevolje što već muče domaćine. Naime, ukoliko pogledamo broj domaćih stanovnika koji su primorani raditi poslove za koje su prekvalificirani, opet nailazimo na Španjolsku (34,6 posto), Grčku (32 posto) i Cipar (28,4 posto).

Osnivači Regionalne novinarske nagrade “Srđan Aleksić” najoštrije osuđuju linč koji nad novinarkom i dobitnicom nagrade “Srđan Aleksić” Tamarom Skrozzom sprovodi režim u Srbiji i njemu bliska tabloidna propagandna glasila, a čije pisanje ugrožava život našoj kolegici i šalje zastrašujuću poruku na što je sve režim spreman u gušenju kritičke misli i slobode medija. Stojimo solidarno uz Tamaru Skrozzu, našu laureatkinju, i podsjećamo na dio obrazloženja našeg žirija koji je kolegici Skrozzi dodijelio nagradu u kategoriji “Za hrabrost”, prosinca 2022. godine: “Onu ljudsku dužnost, koja je Srđana koštala života, Tamara Skrozza kroz svoje tekstove vrši desetljećima dosljedno, brižna prema žrtvama i bespoštedna prema počiniteljima, imuna na političke pritiske i tabloidna iživljavanja”.

Kao što Rimac i sam ističe na .debug konferenciji: jedina njegova briga je ono što je najbolje za njih. Ali čekaj, malo – kako to onda da se mali hrvatski čovjek toliko identificira i navija? Niti se što proizvodi za njega kao kupca, niti čini od bitnog gospodarskog značaja za njega kao građanina i poreznog obveznika. Ono što u svemu traži objašnjenje je to malo prosto pitanje: kako su nam uspjeli prodati jednu čisto privatnu dioničarsku zabavu kao nacionalnu identifikacijsku stvar? Lako što Rimac ne radi nego za sebe i svoje ulagače; tema je što to radi tako da cijelo vrijeme prodaje pod tobožnji vrhunaravni opći i javni interes. Je li moguće iz ničega konstruirati masovnu ostrašćenost oko nečega posve nevezanog uz naše živote? Poslovni model – jasno je danas već i vrapcima na granama – sav počiva na medijskom hajpu.

ek tamo pojavom prvih tajkuna Split će se preobraziti u ono što je danas, u fast food meku za goste slabije platežne moći koji će uživati u savršenoj ponudi za njih. Limenke i čudovišno sklepana zdanja brze hrane uglavnom rodijaka vladajućih nemilice su nicala kao gljive poslije kiše, a onda nam se dogodila Ultra pa Game of Trones. Krajem devedesetih bilo je naznaka što nas čeka i brzo se Split počeo transformirati. Masovno su nicali apartmani, a mladost grada odlazila je iz Splita jer je recipročno nestajalo stanova za najam. Zadnjih deset godina dobili smo Split današnjice. Grad kao središnji park za turiste, ispražnjen od svojih stanovnika, grad koji živi tih nekoliko ljetnih mjeseci, dok je ostatak godine to grad duhova. Ono što je dovelo do takve kataklizme bile su cijene i politika „druže snađi se“.

Najnovije istraživanje Eurobarometra otkrilo je pomalo iznenađujuća razmišljanja među mladima od kojih gotovo trećina smatra kako će političari njihove probleme riješiti ukoliko na društvenim mrežama koriste hashtag ili promijene sliku na svom profilu. Anketa „Mladi i demokracija” provedena je na razini čitave EU te je obuhvatila više od 26.000 mladih između 15 i 30 godina. Starijim generacijama ovaj podatak uistinu može izgledati poražavajuć, ali to više govori o tome koliko se te generacije sve više udaljavaju od svoje mladosti i, proporcionalno tome, sve više postaju nalik na svoje roditelje. Rezultati ankete potencijalno ukazuju i na to kako mladi, baš kao i njihovi roditelji, pate od Dunning-Kruger efekta.

Unatoč tome što zadovoljava uvjete za dobivanje azila, ruskom disidentu Vladislavu Ariničevu zahvaljujući tajnom dokumentu hrvatske Sigurnosno-obavještajne agencije prijeti deportacija u Rusiju zbog čega u Prihvatnom centru za strance u Trilju već gotovo tjedan dana štrajka glađu. Kako bi upozorio na tretman tražitelja međunarodne zaštite u Hrvatskoj, Ariničev je početkom mjeseca prosvjedovao na Markovom trgu u Zagrebu. Tamo se pojavio s majicom na kojoj piše „FUCK SOA” kao i drugim materijalima kojima upozorava na tretman svojih "kolega". Zbog volontiranja u kampanji preminulog oporbenjaka Alekseja Navaljnog, kao i protivljenja ratu u Ukrajini, Ariničev je više puta uhićen nakon čega je u veljači 2022. godine, preko Gruzije i Srbije, konačno došao u Hrvatsku gdje je zatražio azil.