"Vojska ničeg dobrog" okupirat će Meštrovićev paviljon ove srijede kada će biti otvorena samostalna izložba jednog od najmaštovitijih hrvatskih umjetnika, zagrebačkog kipara, Ivana Fijolića. „Army of no good”, predstavlja presjek odabranih radova nastalih kroz dva desetljeća koje možete pogledati do 6. listopada. Sasvim dovoljno vremena da se sretnete oči u oči s kaubojima, Mišom i brojnim drugim likovima što autora vrebaju od najranije mladosti. „Fijolićevi dobrovoljci prije podsjećaju na one posljednje opcije koje se u akcijskim filmovima iz očaja zovu kada se uspostavi da su jedino što je preostalo za spas čovječanstva. Redovito su to individue koje sadrže najbolje od svega, ali na kupu još uvijek djeluju nepomirljivo, razapete između svog ega i borbe za veću stvar", objašnjava u predgovoru izložbe Marina Đira, kiparica i profesoric na Sveučilištu u Zadru.

Iz šuma Gorskog Kotara u vrevu Zagreba na deset dana dolazi filmsko osvježenje koje će u Laubi predstaviti neke od najboljih ostvarenja što ste ove godine mogli vidjeti na Cinehillu. Kuća za ljude i umjetnost ugostit će od 29. kolovoza do 8. rujna reviju najboljih filmova duhovnog nasljednika Motovun film festivala. Krajem srpnja nekdašnji MFF prvi puta je u potpunosti održan u Gorskom Kotaru, a na Cinehillu je tada sudjelovao i brazilski redatelj Karima Aïnouza koji filmom „Motel Destino” u četvrtak u 20 sati otvara gostovanje Cinehilla u Laubi. „Scene seksa nisu tu zbog publike već zbog likova. One predočavaju unutarnji svijet protagonista i imaju potencijal prikazati ljudski strah. Na primjer, strah žene čiji su roditelji dogovorili brak i koja se nađe u spavaćoj sobi s nepoznatim čovjekom”, izjavio je redatelj Karim Aïnouz pojašnjavajući scene seksa u svom erotskom trileru smještenom na brazilskoj obali.

U jednoj prijedorskoj ulici su postavili novi asfalt, pa se grad bez odlaganja pohvalio slikama i prigodnim samohvalospjevima. Taman prije nego što će fotografije nestati u nemilosrdnim algoritamskim dubinama, uhvatih poznat detalj. Ćošak samoposluge. To je supermarket preko puta zgrade u kojoj je živjela moja tetka Tesma. Zagledam se bolje. Da, to je njena zgrada na Pećanima, ulica što vodi ka školi „Dr. Mladen Stojanović“. Tako se škola nekad zvala, ne znam kako se danas zove. Volio sam doći kod nje u taj stan. Dobila ga je od Keksare, poslije godina potucanja po podstanarskim sobičcima sa svoje dvoje djece, nakon što je otišla od dida i majke. Mali, jednosoban, kao bombon. Zavidio sam Nećki i Sandi, kasnije i Dejani, što žive u zgradi, u gradu, a ne ko ja, u kući na periferiji. Dječja posla. Sve sređeno i uredno, nekako gospodski za razliku od naše proleterski nedovršene kuće, i zamišljao da ću i ja jednog dana tako živjeti.

Posljednja epizoda popularne pseudoznanstvene šund serije Mirjane Kasapović o postjugoslavenstvu razglaba, naslađujući se tabloidno, kako su "Srbi" opaučili po "viktorijancima". Nećemo ovdje prikazivati dramski zaplet čitave sapunice (to je već napravljeno). No, navedimo barem likove. Svi redom spadaju u medijske radnike. "Srbi" su Vesna Knežević iz Beograda, Srđan Radanović i Željko Marković iz Banja Luke, te Olivera Radović, glavna urednica "Privrednikovog" p-portala i drugi hrvatski Srbi koje živcira feralovština u Novostima – a ta feralovština, to su rečeni "viktorijanci". Knežević je "viktorijancima" pronašla da ih obilježava "fekalni rečnik", a identificirala je i "radikalnu nihilističku ideologiju koja se bori protiv nacionalnih država, nacionalnih identiteta, nacionalnih simbola, nacionalnih tradicija". Oni su, kaže, "vesnici bure i jakobinci, oni ruše i razvaljuju, prozivaju i demontiraju".

U tim člancima nema postavljenih pitanja, ni Julijani, ni Akademiji, nema zaključaka, nema tu ničega osim Julijanine objave kojom se na Facebooku obratila isključivo svojim čitateljima, ljudima koji na toj mreži prate njezin rad. Mediji su stvorili vijest prepisavši njezinu objavu i cijeli novinarski posao sveli na rečenicu koja glasi: „Književnica Julijana Matanović na Facebooku je objavila status kojeg prenosimo u cijelosti“. To je rečenica od 80 znakova. Prekucajte je i provjerite koliko vam vremena treba za tu radnju. Sad se zapitajte koliko Julijani treba da napiše knjigu, a u karijeri ih je napisala toliko da im ne znam broj ... i zapitajte se, na koji način mediji honoriraju njezin minuli rad. Točnije na koji način je to učinio portal Slobodne, prije nego je nekome od urednika doprlo do glave da promijeni naslov. Po svemu što vidimo, učinjeno je to tako što je novinar koji je nakucao 80 znakova, književnicu nazvao nečijom bivšom suprugom.

Rat, vojska i politika – i više nego dovoljno za duboka, neizlječiva razočaranja. Predragu Fredu Matiću su bila namijenjena naročito: najteže bitke, najgora mučenja, najžalosnije sudbine suboraca i sužrtava, a potom – nepravda koja vapi do neba – prljava, odvratna podmetanja i prijetnje dok je bio ministar branitelja, a pod njegovim se prozorima utaborili nekadašnji ratnici, čak suborci, pijani i agresivni, koji su, u politikantski proračunatom odbijanju da prestanu ratovati, u heroju Trpinjske počeli gledati “Jugoslavena” i “izdajnika”. Bio je to, bez ikakve sumnje, najniži trenutak u odužoj povijesti beščašća onih koji bi da ih se, ma što činili, i dalje zove “braniteljima”. A branitelj je bio Fred: kad je branio Vukovar; kad je pomogao suzatočenicima u logorima; kad je Svetlani i sebi obranio pravo na ljubav; kad je u Bruxellesu uspješno izborio i obranio rezoluciju o zaštiti žena ... No najviše od svega, Fred je obranio samoga sebe – od mržnje.