Strancima se loše piše, a njihovim ženama još gore
Prema službenim statistikama Eurostata, zaposleni stranci u Europskoj uniji prošle godine bili su gotovo dva puta češće prekvalificirani nego njihovi domaćini. Konkretno, 39,4 posto stranaca u EU „uzalud” se školovalo. Za usporedbu, isti problem ima 20,8 posto domaćina. No, postoje velike razlike među članicama Europske Unije po ovom pitanju.
HRVATSKA BUDUĆNOST: „Za očekivati je da će otići oni najbolji“
I ŠTO SADA: Možemo li obnoviti industrijsku proizvodnju?
Posebno veliki problem imaju zemlje na jugu Europe. Grčka je apsolutni „rekorder” gdje je 69,6 posto stranaca koji bi, teoretski, produktivnije mogli koristiti svoja znanja. Tek malo je bolja Italija sa 64,1 posto i Španjolska s 56 posto.
Problemi koje imaju stranci samo su već dodatno izražene nevolje što već muče domaćine. Naime, ukoliko pogledamo broj domaćih stanovnika koji su primorani raditi poslove za koje su prekvalificirani, opet nailazimo na Španjolsku (34,6 posto), Grčku (32 posto) i Cipar (28,4 posto).
Za strance, dakako, nema pouzdanih podataka ali tek 13 posto Hrvata radi poslove za koje su prekvalificirani (Ilustracija: Eurostat)
Kada pak pogledamo stanje sa strancima unutar EU, odnosno državljanima EU koji za boljim životom odlaze u druge članice Unije, utvrdit ćemo kako će se tek malo bolje provesti od imigranata koji dolaze izvan EU. Posebno loše stanje je, opet, na jugu Unije gdje Eurostat bilježi najveće stope prekvalificiranih državljana EU. Najgore je u Italiji u kojoj 45,1 posto državljana EU može očekivati posao za koji su prekvalificirani. Tek nešto bolje je na Cipru (43,1 posto) i u Španjolskoj (42,3 posto).
Jednom riječju, gdje je loše domaćinima, gore je strancima iz EU, a najgore onima izvan EU. Međutim, postoji jedna kategorija koja se po svim parametrima uvijek i redovito nalazi u još većim problemima. Žene.
Naime, 2023. godine, stopa prekvalificiranih žena koje dolaze iz zemalja izvan EU veća je za 6,7 posto od njihove braće, supruga i sinova. Građanke EU koje sreću traže u drugim zemljama Unije pate od istog problema u usporedbi s muškarcima, ali po bitno nižoj stopi od 3,2 posto dok je ta stopa za žene iz zemalja EU u svojim domovinama 1,2 posto.
Postoji kategorija koja se po svim parametrima redovito nalazi u još većim problemima. Žene (Ilustracija: Eurostat)
Ukoliko stranac potraži posao u EU, najuputnije mu je otići u Nizozemsku gdje „samo” 24 posto pridošlica radi poslove za koje su prekvalificirani. Statistički, drugi najkvalitetniji izbor trebala bi biti Finska (26,5 posto), dok je treća Švedska (27,4 posto).
Ako se pitate kakvo je stanje u Hrvatskoj, za strance, dakako, nema pouzdanih podataka, ali tek 13 posto Hrvata radi poslove za koje su prekvalificirani što Lijepu našu svrstava u sam vrh statistike. Uz bok Luksemburga, Danske, Švedske i Češke.
Ova tužna priča o nejednakosti među strancima i domaćim stanovništvom, a napose među ženama, ipak ima jedan pozitivan ton. Naime, trendovi, koliko god blagi bili, pokazuju kako se ovaj jaz, usprkos svemu, smanjuje. Istina, uistinu sićušnim koracima. Naime, prekvalificiranih državljana trećih zemalja lani je bilo za 0,1 posto manje nego godinu ranije. Kod državljana EU to je 0,3 posto, a po istoj stopi pada i broj prekvalificiranih državljana koji rade u zemljama EU u kojima su i rođeni. Nažalost, riječ je o vrijednostima koje spadaju u statističku grešku.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Tim Pierce
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"
Zgodno je prvo sebi postavit pitanje što je glavni zadatak države. Ako je odgovor da je njen prvenstveni zadatak da se brine za dobrobit svih svojih građana onda ti građani trebaju imati prednost pri zapošljavanju u odnosu na strance jer im to određuje standard. Ako je pak odgovor da prvenstveni zadatak države treba bit što veći profit onih manje od jedan posto kapitalista, koji često nisu ni državljani dotične države, onda zakone treba krojili na način da se osigura, pored ostalog, i što veći priljev radne snage iz siromašnih djelova svijeta koji povećavaju konkurenciju za radna mjesta i smanjuju cijenu rada. Dovoljno je pogledati stanje stvari kod nas u Hrvatskoj i EU da bez problema zaključite ko upravlja državama i čiji interes ima prioritet. Pitanje preškolovanosti radnika je lako rješivo ako ga uistinu smatrate problemom. Prvo država ulaže velika sredstva u obrazovanje mlade generacije stručnjaka, često i bez ikakve analize kakvi kadrovi su potrebni domaćoj privredi, a onda se oni pojave na otvorenom tržištu EU i bivaju upisani u bogatije države gdje mogu ostvariti bolje plaće. Pa je tako hrvatska uspješno riješila svoj problem i kod nas je jako malo prekvalificiranih radnika ali ga je prebacila Irskoj gdje gomile hrvatskih inženjera, ekonomista i pravnika rade kao konobari i kvare im statistiku. Ko zna zna, rekli bi Plenković i HDZ za još jedan izvrstan hrvatski rezultat u komparaciji s drugim europskim državama.....