Danas, tzv. antiglobalizacijski virus, krivce za sve ono što nam se događa(lo) traži u otvorenim granicama i neograničenoj fluktuaciji ljudi. Ova rasprava o krivcima i krivnji za pandemiju neminovno će rezultirati oživljavanjem starih, a nikada prevladanih stereotipa vezanih uz vjerske, rasne, etničke, klasne i rodne netrpeljivosti. Socijalna se izolacija danas mistificira kao sušto otjelotvorenje solidarnosti, ali zabarikadirati se u izolaciju vlastitog dvorišta nije, ma koliko se to nekima činilo, prihvatljivo i efikasno rješenje. Istina, to bi moglo donekle oslabiti danas izraženi populizam, ali ne i na duže staze; virus populizma ubrzo će naći način da se obnovi i manifestira u nekom novom obličju. Jedan od danas najutjecajnijih europskih intelektualaca, bugarski politolog Ivan Krastev u svom je tekstu nedavno nabrojao sedam lekcija (iz) globalne krize.

Pisac, pjesnik i prozaist Šaban Šarenkapić rođen je 1956. godine u Novom Pazaru. Studirao je političke nauke i jugoslovensku književnost. Pokretač je književnog časopisa "Mak" i magazina "Has". Prvu knjigu poezije pod naslovom "Kućna nega" objavio je 1987. godine, nakon čega slijede brojne knjige poezije i tri prozna djela. O autoru ćemo za ovu priliku izdvojiti još i ono što je u predgovoru za njegovu knjigu "Bukvica" napisao pisac i prevoditelj Sinan Gudžević: "Šaban Šarenkapić, po muškoj strani potomak Šarenkape, jedne od retkih turskih porodica u gradu, pesnik je, prozaist i izdavač. Za vreme rata, ovoga poslednjega, prodao je staru roditeljsku kuću e da bi mogao izdavati knjige. I izdao je stotinjak knjiga, u koje je potrošio novac od prodate kuće, a nikakav od prodaje nije zaradio"

Bi li onima koji udaraju po predsjedniku Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću zbog njegovog nekadašnjeg rada - ili nerada, i svih loših političkih "partija" koje je odigrao za svog premijerskog mandata, bilo ugodnije, bi li ih manje frustrirala agonija i zatucanost ovog društva i bi li im, na kraju, bilo milije i draže da taj isti Zoran Milanović u predsjedničkim cipelama nemarno stoji pored crne hosovske ploče i crnih majica sa zločinačkim ustaškim krilaticama ili da se, u otrcanim i licemjernim domoljubnim protokolima, ponaša onako kako je to radila njegova prethodnica, gospođa Kolinda Grabar Kitarović? Politike će uvijek raditi kalkulacije i domaća politička svjetina će uvijek imati različite stavove i oportunistički tražiti načine kako profitirati pa onda te "ostavštine" kamuflirati i namicati na svoj mlin, ali nikad više ustašlukom.

U prosincu 2016. godine, Klinika za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević i Hrvatsko katoličko sveučilište potpisuju sporazum o suradnji, bez iznošenja detalja u javnost koji bi se trebali odnositi na potpisani ugovor. Samo nekoliko dana kasnije na toj je klinici održana prva misa od njena osnutka 1893. godine. Euharistijsko slavlje predvodio je pomoćni biskup mons. Ivan Šaško, a nazočila mu je u prvim redovima i sama ravnateljica klinike Alemka Markotić. Tog sporazuma, zapravo demonstracije sile, sjetio sam se ovih dana gledajući istu tu Alemku Markotić i pitao se zašto bi bilo čudno što njen Stožer donosi odluku da se crkve otvore prije vrtića, prije škola ili, božemioprosti, prije ugostiteljskih objekata. Ili da se zabrani rad baš nedjeljom. Baš kao što nikog nije trebalo čuditi kada je na vrhuncu epidemije dozvoljena procesija na Hvaru.

Veliki guru teoretičara zavjere, „prijatelj“ saborskog zastupnika Ivana Pernara, čovjek koji tvrdi da ljudi gušteri vladaju svijetom i mijenjaju oblike, zavapio je jučer kako su elite prestravljene zbog užasne istine koju on pronosi, a dokaz tome je što ga je „fašistički Facebook“ izbrisao. Uistinu, ovaj vapaj Icke je morao uputiti preko Twittera, jer je njegova Facebook stranica ugašena. A na Twitteru ipak nije toliko popularan, koliko je bio na Facebboku. Naime, na Twitteru ima tek 292.000 pratitelja, dok ih je na Facebooku imao 770.000, pa sada Icke poziva sve ljubitelje istine na svijetu da dijele njegov tvit o nepravednoj sudbini koja ga je zadesila. Na ovakav potez Facebook se odlučio imajući na umu štetnost Ickeovih poruka koje je odašiljao s ove društvene platforme, posebice niza lažnih vijesti o trenutnoj pandemiji koronavirusa.

Jutarnja tvornička smjena počinjala je u šest ujutro, i trajala do dva sata poslijepodne. Pošto se Tesla nalazila na drugom kraju grada od onog u kojem smo stanovale, mama je, da bi stigla na posao, svakog jutra ustajala u pola pet. Desetak minuta prije šest bila je na radnom mjestu, u plavoj radnoj kuti i borosanama, i poput ostalih žena, na malom kuhalu na špirit, kuhala crnu kavu, kojom je započinjao radni dan. Sedamdesetih i osamdesetih, Zagreb je u rano jutro, između pola pet i šest, bio živ grad. Ljudi iz predgrađa spremali su se na posao, izlazili su iz kuća, škripale su dvorišne ograde, tu i tamo začulo se iz mraka poneko:"Dobro jutro, suseda", nakon čega se brzim koracima nastavljalo prema tramvajskoj stanici na kojoj je bila gužva veća nego u podne.