Veliki pjesnik i pisac, Michael McClure, preminuo je u ponedjeljak 4. svibnja, u 87. godini života. Iako će ga neki pamtiti kao autora slavne pjesme “Mercedes Benz”, Janis Joplin, ili po prijateljstvu s Jimom Morrisonom, Michael McClure je iza sebe ostavio mnoge daleko važnije stvari. Na ovom mjestu donosimo kratku McClureovu biografiju objavljenu u njegovoj zbirci izabranih pjesama „Predsoblje noći“, u prijevodu Voje Šindolića, objavljenoj u Hrvatskoj prošle godine, u izdanju Hrvatskog društva pisaca. 

Velikan Beat generacije

„Michael McClure (20. 10. 1932., Marysville, Kansas) još kao mladić je doputovao u San Francisco i od 1954. u njemu neprekidno živi i stvara. Godine 1955. diplomirao je slikarstvo na državnom fakultetu Sveučilišta u San Franciscu, a u tom razdoblju započinje i njegovo prijateljstvo i druženje s najznačajnijim američkim pjesnicima druge polovine dvadesetog stoljeća.

O tom vremenu McClure je često govorio kao o presudnom razdoblju u svome životu: 'Ja sam u San Francisco došao da bih studirao slikarstvo, ali moje zanimanje za slikarstvo nije potjecalo iz želje da postanem slikar ... Studirao sam slikarstvo jer sam želio upoznati neke od tehnika koje su u svom slikarstvu upotrebljavali apstraktni ekspresionistički slikari koje sam volio i cijenio, a jednako sam želio proniknuti i u pojam ‘duhovne autobiografije’ i stvarni pokret tijela zaključan u umjetničko djelo – zapravo sam takve stvari želio prenijeti u svijet umjetnosti poezije.'

Noć 7. listopada 1955. u San Franciscu ostat će zabilježena kao jedan od najvažnijih datuma u povijesti grada San Francisca, ali i suvremene američke književnosti i pokreta danas poznatog kao Beat generacija. Naime, tada su prvi put na književnoj večeri u galeriji poznatoj kao Six Gallery zajednički nastupili pjesnici Allen Ginsberg, Gary Snyder, Michael McClure, Philip Whalen i Philip Lamantia, dok je pjesnike brojnoj publici predstavio već tada legenda američke književnosti (i San Francisca) pjesnik i posvećeni anarhist Kenneth Rexroth. Iz publike im je dobacivao Jack Kerouac i na pozornicu donosio demižon vina da se napiju. McClure je tada prvi put u životu javno čitao svoje pjesme ('Za 100 ubijenih kitova'), a Allen Ginsberg je također prvi put javno čitao svoj 'Urlik'. Ta je večer ostala nezaobilazni kamen temeljac u povijesti američke književnosti druge polovine dvadesetog stoljeća i Beat generacije.

McClureov opus pripada Beat generaciji, pa samim time nosi i sasvim jasnu prepoznatljivost u temama anarhizma, zen-budizma, jazza, pacifizma, protivljenja bilo kojem obliku rasizma kao i oslobođenju od seksualnih tabua, ali isto tako i osobnu zainteresiranost za biologiju, ekologiju i američke apstraktne ekspresionističke slikare. Isto tako, McClurea smatraju za jednog od najboljih poznavatelja pjesničkog djela Williama Blakea – a njegov utjecaj u McClureovoj poeziji itekako je očit.

McClure je poznat kao autor pjesme 'Mercedes Benz' Janis Joplin kao i po prijateljstvu i zajedničkim književnim nastupima s Jimom Morrisonom. U pogovoru biografije Jima Morrisona 'No One here Gets Out Alive' (Jerry Hopkins i Danny Sugerman), Michael McClure je o Morrisonu kao pjesniku napisao: 'U Londonu sam prvi put vidio Jimove pjesme. U lucidnoj meskalinskoj svjetlosti mamurluka pronašao sam rukopis 'Novih stvorenja' na stoliću Hotela Belgravia u kojem je tada boravio i oduševio se onim što sam pročitao.'

Još prije pet desetljeća, Francis Crick, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu za 1962. godinu (za pronalazak i istraživanja na DNK), potaknut McClureovom poezijom napisao je poduži esej u kojem između ostaloga piše: 'Ono što me najviše privlači u Michaelovim pjesmama jesu njegova žestina i slikovitost. Sviđa mi se živahnost njegovih reakcija i izrazito osobni pristup stihovima. Svjetovi u kojima i sâm živim, osobni svijet neočekivanih postupaka, biološki svijet (životinje, biljke pa čak i bakterije pojavljuju se iz pjesme u pjesmu), svijet atoma i molekula, zvijezda i galaksija, svi se isprepliću i stapaju, a iznad njih stoji čovjek, urličući sisavac. Da sam pjesnik, volio bih da znam pisati kao Michael McClure.'

Michael McClure je objavio pedesetak pjesničkih zbirki, dva romana, tri opsežne zbirke eseja, i tridesetak dramskih tekstova koji su izvođeni u nekima od najpoznatijih američkih kazališta, a za koje je dobio nekoliko prestižnih Obie nagrada (najznačajnija američka kazališna nagrada za kazališne predstave izvan Broadwayja).“

Prvo čitanje

Časopis Time u travnju 1954. godine objavio je sljedeći tekst o akciji masovnog ubijanja kitova: “… Kitovi ubojice … razbješnjele morske nemani duge deset metara sa zubima nalik bajunetima … jedan je uhvaćen s 14 tuljana i 13 pliskavica u utrobi … često napadaju manje čamce i mreže … nakon što su uništili pribor za ribarenje vrijedan desetke tisuća dolara … vlada Islanda obratila se za pomoć Sjedinjenim Državama koje imaju nekoliko tisuća ljudi smještenih u udaljenoj zračnoj bazi NATO-a na jednom od arktičkih otoka. Sedamdeset i devet vladinih dobrovoljaca koji su se ondje dosađivali s oduševljenjem su prihvatili poziv. Naoružan puškama i strojnicama odred Amerikanaca ukrcao se u četiri čamca i u jednom jedinom jutru pobio grupu od stotinu kitova … Pod gustom vatrom iz strojnica, kitove ubojice su najprije opkolili i sabili u tjesnac, a potom su propuštali jednog po jednog… nakon što bi jedan od kitova bio ranjen ostali bi navalili na njega i rastrgali ga u komade svojim zupčastim zubima…”

Inspiriran tim događajem McClure je napisao pjesmu „Za 100 ubijenih kitova“ („For the Death of 100 Whales“) koju je prvi put pročitao na spomenutom događaju u San Franciscu 1955. godine. 

Nasred mora
Poput čamaca pod vedrim nebom
Valjali su se po svojim pašnjacima:
Brodovi od mesa,
Arktički parobrodi.
Mozgova veličine šalice za čaj
Usta veličine vrata.
Vukovi glatke kože
Kosci i žeteoci morskih livada.
GOLEMI PUNOGLAVCI
(Alge su njihovo meso)
Skakali su
Poput ovaca ili djece.
Ubijeni zbog nečijeg dosađivanja na moru.
Pogođeni i ulovljeni
(Goya!!!)
Krv i sperma šikljali su iz njih
Razjareni.
Škrgutali su na vlastite peraje i braću,
I proklinjali Isusa sisavaca,
Pokušali su ugristi sunce,
Zaronivši prema morskom dnu.
Goya! Goya!
Oh Lawrence!
Po kapetanskim mostovima ovih brodova anđeli ne plešu.
OH PUŠKA! OH PRAMAC!
Nema crkava u valovima,
Ni svetosti,
Ni povratka,
S morskog životinjskog groblja.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Wikimedia