„To je isto kao kada biste tvrdili da ćete kad odrastete, a u djetinjstvu ste vozili bicikl na tri kotača, postati član motociklističke bande“ - ovim riječima za Lupigu šef praške klinike za ovisnosti Michal Miovský komentira najčešću predrasudu kada se govori o legalizaciji marihuane, onu da će tko god puši marihuanu kad-tad preći na teške droge. U Hrvatskoj bi uskoro u saborsku raspravu mogao ući SDP-ov "lex konoplja", a u Češkoj se sprema sličan scenarij jer će Piratska stranka, treća po snazi u parlamentu, ove godine dati prijedlog zakona o potpunoj legalizaciji marihuane, sličnoj onoj u Kanadi. I bivši šef češkog ureda za suzbijanje zloupotrebe droga Jindřich Vobořil izjavljuje kako je uvjeren da će uskoro doći do potpune legalizacije kanabisa u Češkoj. Jedan od razloga vidi u tome što su tvornice alkohola i duhana već uložile milijarde dolara u biznis s konopljom.

Tradicionalni početak predizbora, umjesto elana i optimizma, Demokratskoj stranci donio je kaos i pometnju. Dvije su savezne države tako donijele svoju odluku o tome koga žele poslati da se za devet mjeseci suoči s Donaldom Trumpom u izborima za predsjednika SAD-a, no kako ćemo vidjeti u ostatku ovog teksta, odnosi snaga u ovim predizborima teško će ostati jednaki u veoma bliskoj budućnosti. Čovjek koji se još nije niti pojavio na glasačkim listićima opasno raste u anketama. Riječ je o bivšem gradonačelniku New Yorka, Michaelu Bloombergu, koji je, izgleda, odlučio kupiti svoj put u demokratske predizbore. Bloomberg sam financira vlastitu kampanju, što mu nije teško s obzirom da je težak gotovo 62 milijarde dolara, a iz ovog primjera čini se da Amerikanci ne uče dovoljno brzo iz vlastitih grešaka davanja šansi bogatašima u politici, jer Bloombergu strategija vrlo dobro funkcionira.

Nakon što je publicist i politolog Darko Petričić u studenom 2009. godine, u nekoliko medijskih gostovanja promovirajući svoju knjigu „Hrvatska u mreži mafije, kriminala i korupcije“, u okviru tih tema govorio i o tadašnjem hrvatskom predsjedniku Stjepanu Mesiću, uslijedile su Mesićeve tužbe protiv Petričića koje su dobile zanimljiv sudski epilog. Naime, dok je Petričić na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu oslobođen tužbe za klevetu, na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, kako doznaje Lupiga, izgubio je spor za naknadu štete po istoj stvari te će bivšem hrvatskom predsjedniku morati isplatiti 25.000 kuna, kao i podmiriti njegove izuzetno velike sudske troškove u iznosu od gotovo 17.000 kuna. Obje presude postale su pravomoćne, prva još 2012. godine nakon žalbi koje su išle i do Ustavnog suda, dok je druga potvrđena nedavno.

Čak 464 priče prispjele su prošle godine na Biber, natječaj za kratku priču autorica i autora koji pišu na albanskom, makedonskom, srpskom, bosanskom, hrvatskom ili crnogorskom jeziku. Pobjedu u jakoj konkurenciji i novčanu nagradu od 800 eura na koncu je odnijela priča „Glava“, česte Lupigine gošće, Monike Herceg. Tako je odlučio žiri u kojem su sjedili Rumena Bužarovska iz Skoplja, Lejla Kalamujić iz Sarajeva i Shkelzen Maliqi iz Prištine. Tema natječaja su priče koje se odnose na pomirenje u kontekstu onoga što je na ovim prostorima ostavio protekli rat, dakle tražile su se antiratne priče, priče koje tematiziraju suočavanje s prošlošću ili one koje pokazuju suosjećanje s „drugima“. Uskoro će iz tiska izaći i zbornik „Biber03“ gdje će se uz „Glavu“ Monike Herceg naći dvadesetak najboljih priča pristiglih na natječaj. Na ovom mjestu donosimo vam pobjedničku priču

Sve je počelo mojim ljutitim pismom Luciću, zbog jedne njegove pjesme na koju su mi ukazali u Papinskom hrvatskom zavodu svetog Jeronima, a koju je objavio u Feral Tribuneu, sa skarednim stihom „j…m li ti Isusovu ranu“. Njegov odgovor – briljantnu teološku raspravu pod naslovom „Boli li Isusovu ranu više koplje nevjernoga Rimljanina ili prst nevjernoga Tome?“ – kasnije sam objavio u Ignaziani, časopisu Ignacijanskog duhovnog centra Družbe Isusove, i tako je počelo naše dopisno prijateljstvo. „In vivo“ smo se upoznali nekoliko mjeseci kasnije, sasvim slučajno, u New Yorku, gdje sam ja doputovao na neku konferenciju na jezuitskom sveučilištu Fordham, a Predrag na poslovni sastanak i privatnu večeru s Georgeom Sorosem u njegovoj rezidenciji u Westchesteru, zajedno s tom dvojicom posve nesnosnih tipova, s kojima je radio Feral. Jedan je bio Viktor Ivančić, a drugi, kako sam shvatio, neki Porco Dežulović.

Pored ginka kojega mnogi u Daruvaru zovu Adam, raste Eva, žensko stablo ginka, zovimo je ginka, tako je već po imenu blizu grčkoj ženi (gynḗ). Eva je imala puno puno sreće. Naime, u ovoj vrsti ženska stabla manje zapinju za oko, vitka su i visoka, granaju se vrlo visoko, na njih se samo vatrogasnim ljestvama penje, dok se muška granaju prijateljski nisko i široko, obično trijadno. I još je jedno prokletstvo ženskog stabla, a to je da daje plodove koji kada padnu i fermentiraju nisu najugodnija mirisa. Zato, kada se konačno na već velikim i stasalim mladicama, a ginko je jedno od sporijih stabala, kasno ulazi u pubertet, konačno mogu razlikovati muška i ženska, ženska najčešće budu posječena. E, pa u Daruvaru to nije bio slučaj, i dan-danas, tako već više od 240 godina, Adam i Eva stoje jedno pored drugoga, prave si hlad i dodiruju se korijenjem kojim izmjenjuju plodove sunca i zemlje. Duga je to romansa koju svojim glasom možete podržati.