Krajnje cinične su tvrdnje Zlatka Hasanbegovića, Miroslava Škore, Ivana Penave, Nine Raspudića, Roberta Pauletića i drugih desnije od HDZ-a, ali i HDZ-ovih desničara, da Milorad Pupovac praktički upravlja Hrvatskom. Najuporniji je u tome Hasanbegović koji ukazuje da Pupovac ima ključnu ulogu u izboru hrvatske vlade, onda, naravno, i njenog političkog smjera. 

Svi gore navedeni zahtijevaju hitne izmjene izbornog sustava, onakve kakve je predlagala inicijativa Narod odlučuje, prema kojima bi se barem drastično smanjio, a malo poslije vjerojatno i skroz ukinuo, broj saborskih predstavnika nacionalnih manjina te povećao broj predstavnika hrvatske „dijaspore“ (stavljamo u navodnike jer je za Hrvate iz BiH taj status duboko sporan, iako je učinjen legalnim). 

Kako to Pupovac i SDSS vladaju Hrvatskom iako Srba u Hrvatskoj već nekoliko stoljeća u postocima nije bilo manje nego što ih ima sada? Na posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine udio Srba u ukupnoj populaciji Hrvatske pao je na 4,36 posto. Početkom 20. stoljeća, dakle prije nego li je Hrvatska bila u bilo kakvoj državnoj vezi sa Srbijom, Srbi su činili čak oko četvrtine stanovništva u Hrvatskoj. 

Ivan Penava već godinama ne radi ništa na smirivanju tenzija u Vukovaru već je mnogim svojim izjavama i potezima potencirao međunacionalne incidente (FOTO: HINA/ik)

Ne samo da Pupovac i SDSS ne vladaju Hrvatskom nego su hrvatski Srbi marginalizirani pa su i ekonomski i politički umnogome građani drugog reda. Kad svi gore navedeni hoće istaknuti kako je Andrej Plenković HDZ navodno odveo ulijevo, onda je za to jedan od glavnih dokaza njegova koalicija s Pupovcem i HNS-om. Ali, i Škoro i Penava i Hasanbegović i Pauletić bili su itekako u koaliciji sa SDSS-om. Raspudić nije jer tek ulazi u politiku, ali u koaliciji je bio Most na čijoj je Raspudić listi za predstojeće izbore. Sada govore da poslijeizborno koaliranje u većini koju bi podupirao i SDSS nipošto nije moguće. A i Pupovac se izjasnio da ne dolazi u obzir da zastupnici SDSS-a sudjeluju u vladajućoj koaliciji koju bi Plenković eventualno sklopio s antisrpskim Škorinim Domovinskim pokretom ili pak s Mostom. Takvu mogućnost odbio je i Furio Radin koji će ponovno biti zastupnik talijanske manjine, jer za to mjesto na izborima i nema protukandidata. 

Prije desetak dana grupa navodnih navijača Dinama u zagrebačkoj Kustošiji zaprijetila je ogromnim transparentom da će „jebati srpske žene i djecu“, osvanulo je na zagrebačkim zidovima još nekoliko mrzilačkih, pogromaških grafita protiv Srba, a sličnih „manifestacija“ ima skoro svakog dana. Eto, na primjer, na nedjeljnoj utakmici Lokomotive i Hajduka u Zagrebu, Torcidaši su među ostalim pjevali i „Oj hrvatska mati, Srbe ćemo klati!“. Za Hasanbegovića je divljanje u Kustošiji „izolirani incident“, a za Pauletića je pisanje tjednika Srpskog narodnog vijeća Novosti puno opasnije od rečenog iskazivanja mržnje prema Srbima.

Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava potencirao je mnogim svojim izjavama i potezima međunacionalne incidente u Vukovaru. O nedavnoj tučnjavi palicama između navijača Dinama i Zvezde u Vukovaru ništa nije rekao. Inače, Bad Blue Boysi navijački su oslikavali mural u Vukovaru, ali navijačima srpskih klubova to Penava nije dopustio i osobno smatra da nitko u Vukovaru ne bi trebao navijati za Crvenu Zvezdu ili Partizan. Trebamo li se možda onda jako čuditi što mostarski Hrvati navijaju za Dinamo? Kako to, pored Sarajeva i Želje ili banjalučkog Borca, na primjer?

Glavna potka i u Penavinom mandatu i sadašnjoj predizbornoj kampanji u Škorinom Domovinskom pokretu je da nisu istraženi brojni ratni zločini u Vukovaru, ali, recimo, on nikad nije spomenuo da pritom misli i na nestanke i ubojstva vukovarskih Srba još prije početka rata 1991. godine, a koje nitko nije niti pokušao istražiti.

Treba naravno potvrditi da je dio svog tog ludila reakcija na velikosrpsku agresiju na Hrvatsku 90-ih godina, ali rat je jako davno završio, a unatoč tome svakodnevno se u Hrvatskoj potencira neka umjetna poluratna atmosfera, jer kad se ništa ne nudi za budućnost, onda se slavi lažna herojska prošlost. 

Iako je Milorad Pupovac, sadašnji predsjednik SDSS-a, svjetonazorski lijevih uvjerenja, on načelno radije bira HDZ kao koalicijskog partnera (FOTO: HINA/Damir Senčar)

Pripadnici srpske manjine, a uglavnom i pripadnici drugih manjina poslije 2000. godine pa do sada podržavali su sve hrvatske vlade, osim one Tihomira Oreškovića koja je složena kasne jeseni 2016. godine pa je potrajala samo osam mjeseci. Nju nisu podržavali zbog Oreškovićevog potpredsjednika Vlade i tadašnjeg šefa HDZ-a Tomislava Karamarka koji je govorio da je najveća sramota HDZ-a prije njega koaliranje sa SDSS-om. S predstavnicima minornih krajnje desnih stranaka koje je Karamarko uveo u parlament, ujedno je, usput, desničarsku, izrazito protusrpsku retoriku učinio i HDZ-ovim mainstreamom. Ipak, na kraju vladavine, kada je Oreškovićeva vlada propala, Karamarko je pokušao i manjince nagovoriti da podrže neku njegovu buduću vladu, naravno, bez uspjeha. 

To da predstavnici manjina na ovaj ili onaj način podržavaju aktualnu vlast logično je jer je njihov interes poboljšati život svojih građana, zaštitom i realizacijom njihovih prava. Pritom je SDSS samo jednom imao ministra u vladi, Slobodana Uzelca, jednog od potpredsjednika u vladi Jadranke Kosor (2009. - 2011.).

U kontekstualiziranju političkih i ratnih događaja u Hrvatskoj početkom 90-ih objektivno se da zaključiti kako nije sve baš tako jednostavno kao što nam službena, a uglavnom hadezeovska, politika želi prikazati. Do novog hrvatskog Ustava iz prosinca 1990. godine Srbi su zajedno s Hrvatima bili konstitutivni narod u Hrvatskoj, a ne nacionalna manjina. Dakle, glavnim državnim aktom, ne samo realno, nego su i simbolički izgubili pa je međunarodna zajednica inzistirala na Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina - kao uvjet za priznanje Hrvatske kao nove države. Taj Ustavni zakon, u ponešto izmijenjenoj formi, traje i do danas, a oni koji bi htjeli sve to zanemariti, pa i nakon egzodusa oko 200.000 Srba u samo nekoliko dana u Oluji kolovoza 1995. godine, ne vode samo antisrpsku, nego i najopasniju antihrvatsku politiku. A uvijek je na većinskom narodu i demokratskoj javnosti najveća odgovornost zaštite manjina. 

Iako je Milorad Pupovac, sadašnji predsjednik SDSS-a, svjetonazorski lijevih uvjerenja, on načelno radije bira HDZ kao koalicijskog partnera (ako mu je na čelu iole demokratični predsjednik) nego SDP. Nije li to čudno, apsurdno? Kako to?

To je zbog destruktivnog društvenog konteksta koji je u nas zaživio. HDZ kao nacionalistička stranka, kada bi to doista željela, mogla bi pouzdanije, efikasnije zaštititi srpsku, ali i druge manjine nego što to može SDP, kojemu su ljudska, a onda i manjinska prava načelno osjetno prioritetnija nego HDZ-u. Vidjeli smo kako se i institucionalno i izvaninstitucionalno pokušavaju rušiti lijeve koalicije kad su na vlasti u Hrvatskoj. Kad esdepeovce na vlasti proglašavaju nacionalnim izdajnicima i izrodima, što su onda mogli očekivati Srbi čija bi prava štitila lijeva vlast? No, sada se čini da stvari nažalost već prilično izmiču kontroli i da ovaj oslabljeni HDZ uopće više ne može biti niti načelni jamac za Srbe i ostale manjine koje ovdje žive. A onda, jasno, nitko više nije siguran.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HINA/Mladen Volarić

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"